INTERVIEW: Jorge Fuentes – diplomat, pisac, slikar i borac za ljudska prava

Objavljeno u Nacionalu br. 586, 2007-02-06

JORGE FUENTES MONZONÍS-VILALLONGA, doajen španjolske diplomacije, kao voditelj Misije OESS-a u Hrvatskoj jedan od najvažnijih veleposlanika akreditiranih u Zagrebu, autor je brojnih knjiga, a bavi se i slikarstvom

“Nedavno su me ovdašnji novinari proglasili drugim diplomatom prema važnosti, od svih veleposlanika akreditiranih u Zagrebu. Mislim da su malo pretjerali i nepotrebno mi dali prevelik značaj”, rekao je Jorge Fuentes Monzonís-Vilallonga, veleposlanik i voditelj Misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju u Hrvatskoj. Premda u medijima kotira kao važniji čak i od ovdašnjih predstavnika SAD-a, Britanije ili Rusije, Jorge Fuentes ne voli kada mu se daje toliki značaj. Uostalom za njega to i nije nekakva novost. U diplomaciji je 38 godina i u tom razdoblju obnašao je niz važnih dužnosti, od sudjelovanja na Konferenciji OESS-a u Helsinkiju, preko rada u španjolskim veleposlanstvima i misijama u Beogradu, Tunisu, New Yorku, Washingtonu, Sofiji i Bruxellesu, a od 2005. predstavlja Misiju OESS-a u Zagrebu. Njegova izvješća o političkim prilikama, izbornom zakonodavstvu, odnosu vlasti prema manjinama i medijima u velikoj mjeri utječu i na politiku Europske unije i cjelokupne međunarodne zajednice prema Hrvatskoj.

Osim diplomatske karijere, Fuentes je i privatno zanimljiva osoba. Rodio se 1940. u Valenciji, u Madridu je diplomirao pravo te političke znanosti i ekonomiju, a poslije magistrirao međunarodne odnose. Pasionirani je slikar i gdje god je živio, postavljao je izložbe svojih djela. Uz to jako puno piše i objavio je više od dvadeset knjiga, od publicističkih zapisa o islamskim zemljama, odnosu Istoka i Zapada ili španjolskoj vanjskoj politici pa do romana o događajima u Helsinkiju. Uz to objavljuje i eseje o likovnoj umjetnosti. Jorge Fuentes je oženjen i ima troje djece. Čak ako i nije drugi po važnosti diplomat u Hrvatskoj, neosporno je jedan od dvojice vodećih Španjolaca u Zagrebu. Na intervju za Nacional došao je s ručka s apostolskim nuncijem Lozanom, još jednim iznimno utjecajnim španjolskim državljaninom na privremenom radu u Hrvatskoj.

NACIONAL: Kako biste ocijenili situaciju u Hrvatskoj?
– Mislim da su napravljeni značajni pomaci nabolje. Imate dobro izborno zakonodavstvo, a kvalitetan je i odnos prema nacionalnim manjinama, što govori o stabilnosti važnih aspekata koji određuju političku situaciju. Potvrda stabilnosti je i približavanje Europskoj uniji, a to se vidi i na nekim ekonomskim pokazateljima. Dohodak po glavi stanovnika u Hrvatskoj iznosi oko 65 posto prosjeka Unije, a takva situacija je bila i u Španjolskoj kada smo pregovarali s EU.

NACIONAL: Kako ocjenjujete odnos većinskog stanovništva prema pripadnicima nacionalnih manjina?
– Kada država s 4,5 milijuna stanovnika u svojem ustavu prizna postojanje čak 22 manjine, tada je to velika stvar. Osobno to smatram velikim postignućem jer manjine predstavljaju značajan plus u svakoj zemlji, a činjenica da vaša vlada prepoznaje čak 22 takve manjinske zajednice pokazuje da su svjesne svog doprinosa kulturnom i ekonomskom razvoju Hrvatske. Naravno da je rat imao određene posljedice, ali mislim da hrvatska vlada sada vodi pozitivnu politiku prema srpskoj zajednici.

NACIONAL: Kao Španjolac, i sami znate kako je kompleksna provedba pomirbe u društvima koja su bila zahvaćena građanskim ratovima.
– U Španjolskoj to više nije nikakav problem jer građanski rat je odavno završen i ljude ta tema nimalo ne opterećuje. Ali u medijima se pojavljuju rasprave o nekim pitanjima iako je građanski rat okončan prije 68 godina, što i nije čudno. U takvim okolnostima nitko ne očekuje da ljudi u Hrvatskoj zaborave sukob 1991. – 1995., ali treba se okrenuti pozitivnoj strani. Jer bez pomirbe teško je očekivati napredak.

NACIONAL: Često ste u Vukovaru i vjerujem da iz toga grada nosite snažne dojmove.
– Stanje je bolje nego u prošlosti jer grad se obnavlja, a dosta stanovnika se vratilo. Naravno da tisuće njih još nisu, ali to je razumljivo s obzirom na stupanj razaranja. Međutim ima nešto čime nismo zadovoljni, a to su jednonacionalni razredi u školama. Za nas u OESS-u takvo stanje je neprihvatljivo. Razumljivo je da tamošnja srpska zajednica ima puno pravo na zaštitu svojih nacionalnih i kulturnih prava. Trudimo se utjecati na djecu kako ona ne bi pristala na segregaciju mladih Hrvata i Srba. Iznimno je važno da svi oni idu zajedno u školu bez obzira na etničke razlike jer to je jedini način da se izbjegne međusobno razdvajanje. OESS jako puno ulaže u zajedničke programe, a neki rezultati su vidljivi. Recimo u mojem uredu postoji kalendar za 2007. na kojem su slike koje su nacrtali tamošnji mališani različitih nacionalnosti.

NACIONAL: Kako objašnjavate visoki stupanj korupcije u Hrvatskoj?
– Znam da u Hrvatskoj postoji korupcija i to nije nikakva tajna, međutim korupcija je danas svjetski problem. U nekim zemljama kao što su Finska i Island takvih slučajeva ima jako malo, negdje drugdje su češći, ali nitko ne može kazati kako je njegova država u cijelosti riješila taj problem. Hrvatska je negdje na sredini, no ono što je važno jest uspostava nulte tolerancije prema korupciji. Vjerujem da će nedavne mjere koje je predstavilo Ministarstvo pravosuđa donijeti dobre rezultate. Prema izvješću Transparency Internationala, Hrvatska je sada na 69. mjestu po osjećaju građana da žive u korumpiranoj zemlji, što je loš rezultat. Ne očekujem da ćete skočiti na prvo ili drugo mjesto, ali vjerujem da Hrvatska može biti tamo gdje su ostale zemlje EU, a to je negdje do 35. mjesta država s najnižom stopom korupcije.

NACIONAL: Prošli tjedan otvorilo se pitanje tajnih službi koje prate članove nevladinih organizacija i neke oporbene političare. Jeste li o tome razgovarali s premijerom Sanaderom ili nekim od članova Vlade?
– Obavještajne službe u svim zemljama obavljaju vrlo važne poslove, tako da i za njihove hrvatske kolege osjećam veliki respekt. Prije godinu dana obavili ste kvalitetnu transformaciju obavještajne zajednice i to podržavam. S obzirom na polemiku koja je potaknuta vezano uz nadzor koji vrše sigurnosne službe, želio bih vas podsjetiti kako su još prije 20-ak godina nevladine organizaciju u cijelom svijetu bile prilično marginalne. Srećom, situacija se promijenila i sada je njihova važnost iznimno velika i u javnosti imaju golem ugled. Nisam o toj temi razgovarao s premijerom Sanaderom ili drugim članovima Vlade.

NACIONAL: Postoji li opasnost za destabilizaciju regije s obzirom na podatak da su na izborima u Srbiji najviše glasova osvojili radikali?
– To je činjenica, ali ja se nadam kako će u Srbiji stranke umjerene političke opcije moći formirati tamošnju vladu. Osobno želim vidjeti da Srbija igra konstruktivnu ulogu u regiji i da sastavi kvalitetnu vladu, prije svega kako bi se riješilo pitanje Kosova. Europa ne može dopustiti da na Balkanu ostanu crne rupe. Slovenija je članica EU, to će uskoro biti i Hrvatska, onda i Makedonija, BiH i Crna Gora, i ne smijemo dopustiti da Srbiju zaobiđe taj proces. Svi mi smo im pripravni pomoći jer to je interes i EU i Srbije.

NACIONAL: Diplomatsku karijeru započeli ste početkom 70-ih na sastancima Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji koji su se održavali u Helsinkiju, Beogradu, Ženevi i Madridu. Jeste li u vrijeme tadašnje blokovske podjele mogli zamisliti da će još tijekom vaše aktivne karijere doći do ujedinjenja Europe?
– Prije 35 godina sam se borio za to i u meni je živjela nada da će Europa jednog dana biti ujedinjena. Želio sam da prestane hladni rat i ideološke i blokovske podjele. Ali potpuno iskreno, niti u najljepšim snovima nisam očekivao da će sve ispasti tako brzo. Nitko nije vjerovao u tako brzi raspad Istočnog bloka, rušenje Berlinskog zida ili ujedinjenje Njemačke. Razlika između današnje Europe i one kakva je postojala 1975. kada smo u Helsinkiju potpisali dokument o formiranju KESS-a je nevjerojatna. Katkad se kritizira brzo širenje EU, posebno nakon petog proširenja EU, ali dok putujete istočnom Europom, vidjet ćete da su tamošnje države ostvarile golem napredak.

NACIONAL: Zašto ste postali diplomat?
– Teško je objasniti zašto u životu donosite neke odluke. Nitko u mojoj obitelji nije diplomat. Otac je bio uspješan inženjer i direktor španjolske elektroprivrede, a braća se također bave drukčijim zanimanjima te rade kao inženjeri i pravnici. Lagat ću kažem li da sam u diplomaciju ušao jer sam želio pridonijeti miru u svijetu. Kad ste mladi, želite upoznati razne ljude i zemlje, vidjeti kako se izgrađuje mir i nastaju važni događaji, a onda malo-pomalo počinjete uviđati da i to što sami radite predstavlja put prema miru.

NACIONAL: U vašim biografskim podacima piše da ste u Helsinkiju susreli važne državnike poput Tita ili Valéryja Giscarda d’Estaigna?
– Za mladog diplomata to je velik doživljaj. Španjolska delegacija se nalazila u blizini Francuza, Britanaca i Jugoslavena i dobro sam vidio njihove tadašnje državnike. Na primjer, nekoliko metara od mene sjedio je britanski premijer, a onda okrenete glavu i dva metra desno nalazi se Josip Broz Tito. Helsinki je predstavljao nešto novo i zato je sve što se događalo djelovalo fascinantno. U današnje vrijeme konstantno se održavaju summiti na kojima se okupi stotinu političara, ali Helsinki je bio prvi slučaj kada su se na istome mjestu okupili svi vodeći državnici razvijenog svijeta. Tamo su bili Gerald Ford koji je upravo napuštao položaj američkog predsjednika, zatim Leonid Brežnjev koji je vodio SSSR, Giscard d’Estaign, talijanski premijer Aldo Moro ili istočnoeuropski šefovi Nicolae Ceausescu, Todor Živkov i Edward Gierek.

NACIONAL: Poznato vam je kako u Hrvatskoj neki Tita smatraju najvažnijom povijesnom ličnosti, a drugi komunističkim diktatorom. Što vi mislite?
– Godine 1976. poslan sam na službu u Beograd, gdje je Španjolska tada otvorila veleposlanstvo. Tada sam ga susreo, a i živio sam na Dedinju u blizini predsjednika Jugoslavije. Sjećam ga se kao lidera države koja je imala dobar gospodarski prosperitet, a kao komunistički vođa uspio je od Jugoslavije napraviti državu u kojoj se živjelo bolje nego u ostatku socijalističkog bloka. Naravno da je cijeli život bio komunist, to je činjenica. Danas je situacija u Hrvatskoj kudikamo bolja nego u njegovo vrijeme, ali razumijem da ga mnogi Hrvati i dalje poštuju. Uostalom jedan od glavnih zagrebačkih trgova i danas nosi ime Josipa Broza Tita. U današnjoj demokratskoj Hrvatskoj moguće je iznijeti svako stajalište ili povijesnu ocjenu o liku Josipa Broza Tita.

NACIONAL: Kako objašnjavate ogroman zaokret i promjene u Španjolskoj? Vaša zemlja se u tri desetljeća transformirala iz frankističke države s jakim utjecajem Katoličke crkve u izrazito liberalnu zemlju u kojoj su nedavno legalizirani istospolni brakovi.
– Francova era nije bila demokratska, to je bio totalitarni režim, ali u ekonomskom pogledu imali smo ubrzan razvoj. Franco je umro 1975., samo nekoliko mjeseci nakon potpisivanja Završnog dokumenta KESS-a u Helsinkiju. Kada govorimo o transformaciji tradicionalne Španjolske, mislim da je u značajnoj mjeri pridonio impresivan gospodarski rast. Danas je Španjolska jedna od najrazvijenijih zemalja na svijetu i u tome treba tražiti uzroke transformacije cjelokupnog društva. Španjolci su radišna i disciplinirana nacija i nije čudno da imamo nadimak Južnjački Prusi, a rekao bih da EU predstavlja okvir unutar kojega svi mogu iskazati vlastite sposobnosti. Rekao bih da tajna uspjeha leži u nekoliko faktora, shvaćanju da treba teško raditi i zaboraviti siestu te prihvatiti pravila tržišnog natjecanja koja vladaju u današnjem svijetu.

NACIONAL: Volite li putovati?
– Volim, otkako sam u Hrvatskoj, bio sam u svim njenim dijelovima po nekoliko puta. Isto tako cijeli život dosta putujem, ali imam osjećaj kako još uvijek nisam vidio mnoga zanimljiva mjesta. Ovdje u Misiji OESS-a imam suradnike koji su putovali puno više od mene. Budući da sam mnogo boravio u inozemstvu, često sam odgađao turističke posjete misleći kako za to imam vremena i tako nikada nisam posjetio Egipat ili Japan. Ne spadam među diplomate koji često putuju jer cijelu karijeru stacioniran sam u Europi i SAD-u. Pomalo je neugodno priznati da sam Španjolac, no dok sam službovao u SAD-u, nikada nisam bio južno od Rio Grandea, a kamoli da bih posjetio Latinsku Ameriku. Za Španjolca to je smrtni grijeh.

NACIONAL: Bavite se pisanjem. Nedavno je objavljeno da ste napisali tri knjige.
– Ne, mnogo više, mislim da sam do sada objavio dvadesetak knjiga. Tri knjige koje spominjete odnose se na Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju, ali pisao sam dosta o Europi, situaciji i životu na ovom kontinentu. Bavio sam se odnosima Istoka i Zapada, Arapskom ligom i španjolskom vanjskom politikom. Nedavno sam objavio i roman “Summit”, koji je inspiriran događajima u Helsinkiju 1975., a za madridski časopis Goya redovito pišem eseje o likovnoj umjetnosti. Otkako sam u Zagrebu, zbog opsega posla nemam puno vremena za pisanje, ali još uvijek uživam kada sjedim i stvaram.

NACIONAL: Još ste poznatiji kao slikar?
– Slikanje je moj konačni bijeg. Pisanje je zamorna djelatnost, a slikati volim čak i kada sam najumorniji. Otkako sam u Zagrebu, slikam ovdašnje ulice, Gornji grad i prolaznike. U ožujku ću u Zagrebu održati i izložbu.

NACIONAL: Tko su vaši omiljeni slikari?
– Iznimno cijenim dvojicu umjetnika. Prvi je belgijski nadrealist Rene Magritte, a drugi je američki realist Edward Hopper. Volio bih da znam slikati tisućiti dio onoga što znaju njih dvojica jer su fantastični. Pisanje i slikanje su moji jedini hobiji jer za drugo nemam vremena. Supruga i ja imamo dvije kćeri koje žive u Washingtonu, sina i za sada troje unučadi, a upravo očekujemo i četvrto. Tako izgleda naša obiteljska svakodnevnica. Imamo kuću u Madridu i jednu manju u Valenciji, a sada sam sa suprugom u Zagrebu.

‘Poštujem hrvatsko pravosuđe’

J orge Fuentes nedavno je pretrpio optužbe hrvatskih sudaca zbog pritisaka na hrvatsko pravosuđe u svezi sa suđenjima generelima HV-a Rahimu Ademiju i Mirku Norcu, o čemu je za Nacional rekao: “Haag je to suđenje prepustio hrvatskom pravosuđu jer smatra da je ono sposobno dobro ga provesti. Slažem se s Haaškim sudom i siguran sam da je hrvatsko pravosuđe spremno za procese poput toga. Želio bih naglasiti da poštujem punu neovisnost hrvatskog sudstva.” Odluku suda koji je Rahimu Ademiju dopustio obranu sa slobode, voditelj Misije OESS-a u Zagrebu ne želi komentirati te naglašava: “Uvjeren sam da suci svoj posao rade na najbolji način. Imam odličan odnos s Brankom Hrvatinom, predsjednikom Vrhovnog suda, i vrlo visoko mišljenje o njemu, kao i o drugim pravosudnim dužnosnicima koje sam upoznao. Oni su odlični stručnjaci.

‘Uzor mi je Rene Magritte’

Jorge Fuentes Monzonís-Vilallonga slika sva mjesta gdje je boravio kao veleposlanik pa je tako načinio i više slika Zagreba. Prepoznatljivi prostori Gornjega grada ili Oktogona, primjerice, uvijek su pusti, a na njima se nalazi lik usamljenog šetača u odijelu i s polucilindrom posuđen od belgijskog nadrealista Renea Magrittea.

Biografija

Rođen 12. 4. 1940. u Valenciji
U Madridu studirao ekonomiju, pravo i politologiju, a magistrirao međunarodne odnose

  • 1970. ulazi u diplomaciju
  • 1975. sudjelovao na Konferenciji OESS-a u Helsinkiju
  • 1976. – 1978. zamjenik veleposlanika Španjolske u Beogradu
  • 1978. – 1982. španjolska misija pri UN-u u New Yorku
  • 1982. – 1985. veleposlanstvo u Tunisu
  • 1989. – 1993. veleposlanstvo Španjolske u Washingtonu
  • 1993. – 1997. veleposlanik u Bugarskoj
  • 1997. – 2005. živi i radi u Bruxellesu
  • 2005. postaje voditelj Misije OESS-a u Hrvatskoj

Hobiji: slikarstvo i pisanje knjiga. Oženjen, otac dviju kćeri, sina i troje unuka.

Komentiraj

Source:Robert Bajruši