Izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zagovara direktnu demokraciju, a politički je, prema vlastitim riječima, najbliži anarhizmu. Za Nacional govori o ljevici u Hrvatskoj i o distinkciji između umjerenog i radikalnog desnog svjetonazora
Hrvoje Jurić (Bihać, 1975.) radi od 2000. na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje etiku i bioetiku, trenutno u zvanju izvanrednog profesora. Više od petnaest godina aktivan je u različitim znanstvenim, kulturnim i društvenim inicijativama, projektima i institucijama. U posljednjih nekoliko godina redovito je pisao kolumne o aktualnim društvenim temama za Treći program Hrvatskog radija, Večernji list i H-alter. Uz brojne znanstvene, stručne, esejističke i publicističke članke u hrvatskim i inozemnim časopisima i zbornicima, objavio je knjigu “Etika odgovornosti Hansa Jonasa” (2010.) te bio suurednik zbornika “Filozofija i rod” (2005.) i “Filozofija i mediji” (2014.). Uskoro će iz tiska izaći tri njegove knjige s člancima o filozofskim (“Iskušenja humanizma”), bioetičkim (“Tekst i kontekst bioetike”) te društvenim i političkim temama (“Euforija i eutanazija: akutni zapisi o kroničnim problemima”). Objavio je pet pjesničkih knjiga, a posljednja nosi naslov “Uglavnom pridjevi” (2014.). U svojim javnim nastupima često zagovara direktnu demokraciju, a teorijski i politički je, prema vlastitim riječima, najbliži anarhizmu kao “radikalnoj teoriji i praksi slobode”. U razgovoru za Nacional govori o stanju na političkoj i intelektualnoj ljevici u Hrvatskoj, distinkciji između umjerenog i radikalnog desnog svjetonazora, kapitalizmu i suočavanju s prošlošću…
Komentari