Veteran hrvatske kulturne i kazališne scene, najdugovječniji ravnatelj jednog hrvatskog kazališta – Kerempuha, govori o tome što će raditi u mirovini, priča o suradnji s Milanom Bandićem, Radi Šerbedžiji, politici…
Svečanom dodjelom nagrada, od kojih su one za najbolju režiju i tekst dobili Janusz Kica i Mate Matišić za “Ljude od voska”, u izvedbi zagrebačkog HNK, završili su prošloga tjedna 41. Dani satire Fadila Hadžića, čiji je domaćin i ove godine bilo Satiričko kazalište Kerempuh u Zagrebu. Iza organizacije festivala stoji veteran hrvatske kulturne i kazališne scene, dugogodišnji ravnatelj Kerempuha Duško Ljuština. Po svemu sudeći, ovo je i posljednja sezona koju Ljuština odrađuje u ovoj ulozi jer će sljedeće godine otići u mirovinu. Kao i svima onima koji kazalište žive, to sigurno neće biti lak korak zato što je cijeli svoj radni vijek posvetio približavanju kulture i umjetnosti najširoj publici. Po struci diplomirani upravni pravnik s diplomom menadžmenta u kulturi i projektnom menadžmentu i magisterijem iz ekonomije, zagrebačkom kulturom bavi se od davne 1975. Tada je kao rukovoditelj realizacije programa u Centru za kulturnu djelatnost radio na otvaranju klubova Lapidarij i Kulušić i oživljavanju alternativnih kazališnih skupina, projekata i plesnih ansambala kao što su Pozdravi, Histrioni, Akter, Zagreb Theater Company, Zagrebački plesni ansambl, Studio za suvremeni ples i Komorni ansambl slobodnog plesa. Od 1982. ravnatelj je kazališta Jazavac koje je 1994. preimenovano u kazalište Kerempuh, a u kazališnoj karijeri imao je i nekoliko izleta u političke strukture. Od 2000. do 2001. obnašao je dužnost zamjenika pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, a od 2005. do 2009. bio je član poglavarstva Grada Zagreba za obrazovanje, kulturu i šport. Uz Milana Bandića ga veže dugogodišnje prijateljstvo i suradnja, iako je bilo trzavica u njihovu odnosu, osobito nakon neuspjele predsjedničke Bandićeve kampanje, u kojoj je Ljuština bio direktor. Na ovogodišnjim Danima satire gostovale su predstave iz Slovenije, Njemačke, Makedonije, Srbije i naravno Hrvatske. Upravo ta regionalna dimenzija i održavanje kulturnih veza sa zemljama u susjedstvu važna je za način Ljuštinina razmišljanja koji je ujedno i producent Teatra Ulysses od 2002…
Komentari