Na jednom od najvećih europskih festivala dokumentarnog filma u Oberhausenu, sredinom svibnja bit će prikazan i film ‘Oni samo dolaze i odlaze’ nagrađivanog hrvatskog redatelja i snimatelja Borisa Poljaka
Boris Poljak jedan je od cjenjenijih i nagrađivanijih hrvatskih snimatelja, iza kojeg je više od 60 kratkometražnih, dugometražnih i eksperimentalnih filmova, kao i veliki broj videospotova. Filmsku karijeru započeo je u Splitu još 80-ih godina aktivnom ulogom u Kino klubu Split, sudjelovao je u organizaciji nekada vrlo utjecajnog Sabora alternativnog filma u Splitu, kao i u pokretanju Međunarodnog festivala novog filma u Splitu. Već skoro 20 godina vodi radionice kamere u školi medijske kulture u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, kao i radionice kamere i eksperimentalnog filma u Kino klubu Split. Tijekom karijere često je surađivao i još uvijek surađuje s Damirom Čučićem, koji je 2012. osvojio Veliku Zlatnu arenu za igrani film “Pismo ćaći” u kojem je Poljak bio glavni snimatelj. Za film “Autofokus” je 2013. osvojio Grand Prix na filmskom festivalu u Karlovym Varyma, kao i na prestižnom filmskom festivalu u švicarskom Nyonu. S istim filmom obišao je 20-ak festivala širom svijeta, a najnoviji “Oni samo dolaze i odlaze” dio je svojevrsne trilogije koju uz “Autofokus” i ovaj posljednji film, čini još i “Splitski akvarel”. U razgovoru za Nacional ispričao je kako je došlo do realizacije posljednjeg filma “Oni samo dolaze i odlaze”, o utjecaju Ante Babaje na njegov rad, što misli o ZagrebDoxu, koliko vizualnu kulturu smatra važnom u današnjem obrazovanju, koji su mu sljedeći filmski projekti te čemu se nada na predstojećem filmskom festivalu u Oberhausenu.
NACIONAL: Vaš posljednji dokumentarni film “Oni samo dolaze i odlaze” primljen je na poznati festival dokumentarnog filma u Oberhausenu. Kakva su vam očekivanja?
To je festival koji ima jako dugu tradiciju. Ove godine održava se 63. put. Možda je bio značajniji 60-ih i 70-ih godina i bila je velika stvar ako bi ti film bio prikazan na Oberhausenu jer je tada to bio top festival. Osim toga, tu je ipak tradicija tog festivala, sam pristup filmu, razgovori o filmovima itd. Sjećam se da je Ivan Faktor imao dva filma na Oberhausenu i jako mi je hvalio festival baš zato što se puno pažnje pridaje filmskoj formi…
Komentari