Novi potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić jednim potezom pera napravio je nešto što je tvrdio da nikada neće napraviti – praktički je omogućio da se deseci tisuća hektara državnog poljoprivrednog zemljišta predaju na korištenje strancima. To je učinjeno tako što se pod potpuno nepoznatim okolnostima, u završnoj fazi izrade Konačnog prijedloga zakona o poljoprivrednom zemljištu interveniralo u taj zakon tako da su se i financijskim vjerovnicima Agrokora, unatoč insolventnosti tog koncerna, otvorila vrata prema preuzimanju svega zakupljenog poljoprivrednog zemljišta tog koncerna.

Godinama je Tolušić tvrdio da se žestoko bori protiv toga da se strancima dopusti da dođu u posjed hrvatskog poljoprivrednog zemljišta. To je isticao kao ključni stup sveukupne svoje politike kada je poljoprivreda u pitanju, predstavljajući se kao zaštitnik hrvatskog seljaka, jer ni pod kakvim pritiscima neće omogućiti strancima da preuzimaju hrvatsko poljoprivredno zemljište, koje mora ostati na raspolaganju isključivo hrvatskim poljoprivrednicima. Sada, međutim, Nacional otkriva da je unatoč takvim svojim opetovanim tvrdnjama, Tolušić napravio upravo suprotno i jednim potezom omogućio da ogromne površine hrvatskog poljoprivrednog zemljišta preuzmu stranci.

Ta ključna intervencija prošla je posve nezapaženo jer je bila skrivena u naoko sitnoj korekciji jednog od dvanaest stavaka jednog članka tog zakona. A tome je, dakako, pripomogla i činjenica da je ta intervencija prešućena javnosti, što donekle pomaže razumjeti zašto je, kako se čini, promakla i svim ključnim akterima hrvatske političke scene.

Ta ključna intervencija u Zakon o poljoprivrednom zemljištu po svemu sudeći nije prešućena zato što u njoj nema ništa sporno, kako tvrde u Ministarstvu poljoprivrede, nego je to najvjerojatnije napravljeno jer Tolušića također uvlači u netransparentne aktivnosti povezane s lex Agrokor. Potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić, kojeg je premijer Plenković promovirao nakon ostavke Martine Dalić, možda je zbog toga bio i ključni sudionik u stvaranju preduvjeta za dovršetak nagodbe u Agrokoru, ali na jedan podjednako toksičan način kao i protagonisti tzv. skupine Borg. Učinio je to tako što je stvorio neobične presedane, vjerojatno derogirao najmanje jedan hrvatski zakon te temeljito demantirao ono što su u više navrata javno govorili kako on, tako i njegove stranačke kolege, ali i politički suparnici.

I sve je to prešutio javnosti, kao i premijer Plenković. Njih dvojica nisu to napravili u nekoj manje važnoj situaciji, nego bez promjene tog zakona nagodba u Agrokoru kakva je zamišljena, naprosto ne bi bila moguća.

Tolušiću se sve to može pripisivati zbog jedne sporne promjene unesene u novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Ona otvara mogućnost da se kompletno poljoprivredno zemljište koje se nalazi u koncesiji tvrtki članica Agrokorova koncerna, može bez ikakvih problema prebaciti u tzv. zrcalna društva koja su u kontekstu budućnosti Agrokora dio nagodbe u stvaranju.

Ta sporna prešućena promjena nalazi se u članku 41 spomenutog zakona, koji propisuje da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države dano u zakup ne može dati u podzakup i da zakupnik ne može prenijeti svoja prava i obveze iz ugovora o zakupu na drugu osobu. To se može učiniti samo u iznimnim slučajevima koji su navedeni u tom članku. Izdvojeno je dvanaest takvih situacija, među kojima i ona pod stavkom j) koja se pojavila na zagonetan način, a po svemu sudeći je povezana upravo s lex Agrokor, iako se to nigdje ne navodi. Taj stavak glasi ovako: „Prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu se prenijeti iz ugovora o zakupu, uz suglasnost Ministarstva, do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, na osobu koja je u postupku nesolventnosti stekla cjelokupnu imovinu zakupnika namijenjenu poljoprivrednoj proizvodnji.“

Prema istom zakonu, ugovor o zakupu zemljišta prestaje ako zakupnik ne plati zakupninu do kraja prosinca tekuće godine, osim u slučaju više sile ili drugih nepredviđenih okolnosti koje nisu krivnja zakupnika.

Iz Agrokora su na Nacionalov upit o dinamici i urednosti plaćanja zakupnine za poljoprivredno zemljište od početka 2017., odgovorili ovako: „Sve obveze plaćanja koncesija odnosno zakupa poljoprivrednog zemljišta koje koriste Agrokorove kompanije, a nastalih nakon 10. travnja 2017. godine odnosno dolaskom izvanredne uprave u Agrokor, podmiruju se uredno i na vrijeme. Od 10. travnja 2017. godine do sada, po toj osnovi plaćeno je 26.647.343,25 kuna.

Društva u vlasništvu Agrokora imala su stari dug po toj osnovi u iznosu od 7.269.465 kuna koji je nastao prije 10. travnja 2017. godine. Privremeno vjerovničko vijeće na svojoj sjednici koja je održana 23. siječnja 2018. godine jednoglasno je odobrilo isplatu starog duga u cijelosti te je po tom odobrenju i stari dug plaćen. Tijekom 2018. godine nastavilo se s redovnim plaćanjem svih vrsta ugovora o korištenju zemlje (koncesije, dugogodišnjeg zakupa i privremenog korištenja). Agrokorove kompanije koriste 32 tisuće hektara državnog poljoprivrednog zemljišta.“

Taj odgovor pokazuje da je postojalo gotovo milijun eura starog duga za zakup poljoprivrednog zemljišta te da su, po svemu sudeći, postojali preduvjeti da se ugovor o zakupu dijela tog zemljišta raskine.

Izvor koji je Nacional upozorio na tu situaciju naveo je zašto misli da je ona sporna: „Kao prvo, zato što se iz zrakoplova vidi da se tu radi o stavku koji je napisan upravo zbog Agrokora. Ako netko zbog insolventnosti treba ostati zbog zemljišta u zakupu, tada se to zemljište ponovo stavlja u javnu proceduru i za njega se može natjecati bilo tko. To je posebno sporno i zato što se cijela ta situacija skriva od javnosti, a skriva se zbog onoga što piše na samom početku Zakona i zbog velike galame oko toga kako će se štititi vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem od stranaca. Ključna je ovdje i ta populistička retorika, iako stranci jednostavno mogu osnovati tvrtke u Hrvatskoj i tako steći vlasništvo nad zemljištem ili jednostavno kupiti domaće tvrtke s takvim ugovorima o zakupu ili koncesijama. Sada kada se pojavila specifična situacija koja se želi riješiti tzv. zrcalnim modelom u koji će se prebaciti imovina insolventnih Agrokorovih firmi, gle čuda, pojavljuje se i nova zakonska osnova da se zakup poljoprivrednog zemljišta može prebaciti na onoga koji stječe imovinu namijenjenu poljoprivrednoj proizvodnji uslijed nesolventnosti.“

Nova struktura Agrokora predviđa gašenje postojećih kompanija i stvaranje novih – zrcalnih, s vjerovnicima kao suvlasnicima. Na vrhu strukture bit će društvo u obliku zaklade (STAK društvo) sa sjedištem u Nizozemskoj, koje će suvlasnicima izdati potvrde o vlasništvu u budućem krovnom društvu.

Restrukturiranje i implementacija plana nagodbe planiraju se provesti kroz tzv. bez-vlasničku strukturu, odnosno društva posebne namjene koja će preuzeti vjerovnici u okviru nagodbe. Novo nizozemsko društvo s ograničenom odgovornošću Aisle Dutch TopCo bit će osnovano kao krovno holding društvo, a osnivač će biti nizozemska administrativna zaklada Aisle STAK koja će biti osnovana s tom svrhom.

Aisle Dutch TopCo bit će jedini vlasnik drugog nizozemskog društva s ograničenom odgovornošću Aisle Dutch HoldCo, koje će pak biti jedini vlasnik hrvatskog dioničkog društva Aisle HoldCo. Aisle HoldCo osnovat će niz hrvatskih društava s ograničenom odgovornošću, kojima će biti jedini vlasnik, a koja će u konačnici držati operativnu imovinu i obveze nove grupe. A dio te imovine uključuje i zakup poljoprivrednog zemljišta, kao i koncesije na vodu. Međutim, njih i nije tako jednostavno prenijeti na nove zakupce, naročito jer se radi o temama na koje je javnost osjetljiva.

Primjerice, već na samom početku Zakona o poljoprivrednom zemljištu navodi se da je riječ o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Zatim se izričito navodi da nositelji prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom i posebnim propisom nije drukčije određeno.

A to je ono protiv čega se, na načelnoj razini, bori i Tomislav Tolušić. On je više puta javno govorio upravo o tom zakonu. Među brojnim intrigantnim temama koje je promjena tog zakona otvarala, oporba je posebno upozoravala na to da će državno poljoprivredno zemljište zaposjesti stranci na štetu domaćih poljoprivrednika. U intervjuu za Slobodnu Dalmaciju Tomislav Tolušić početkom veljače izjavio je sljedeće: „Svi koji se boje da će stranci navaliti i uzeti nam našu djedovinu – ne trebaju strahovati. U pet godina članstva Hrvatske u EU-u svega 37 stranaca registriralo se u Upisniku poljoprivrednika, koji broji preko 160.000 gospodarstava. Stranci traže velike površine iznad 1000 hektara, barem prema upitima koji dolaze, a takvih zemljišta, a da su uređena, nemamo slobodnih. Okrupnjeno državno zemljište koje se danas koristi, stranci neće moći dobiti jer prednost na natječaju za zakup ima domicilno stanovništvo, stočari ako nemaju dovoljno zemlje, dosadašnji zakupnik ako je poštovao gospodarski program, mladi i slično. Što se tiče privatnog zemljišta, opet nemamo tako velike površine kakve stranci traže. Hoće li netko negdje u Dalmaciji ili Slavoniji prodati svoju djedovinu od 500 ‘kvadrata’, to Ministarstvo ne može spriječiti. Ali da će baš stranci zavladati našim poljima, to nije realno moguće. Novim zakonom o poljoprivrednom zemljištu povećali smo i površine koje naši poljoprivrednici mogu kupiti. Svi ugovori o zakupu koji su istekli vjerujem da će do 2020. biti ponovno potpisani na rok od 25 godina i naša zemlja je sigurna i ostaje u rukama naših poljoprivrednika.“

Taj Tolušićev intervju za Slobodnu Dalmaciju objavljen je točno mjesec dana nakon što je 4. siječnja 2018. na 74. sjednici Vlade predstavio Konačni prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu. On je na toj sjednici Vlade zakon ukratko predstavio ovako: „Nacrt zakona regulira raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, resursom kojim, nažalost, proteklih dvadeset godina nismo dobro raspolagali. Bilo je puno praznog hoda i djelomično u jednom segmentu manipulacija. Sve to želimo razriješiti ovim zakonom. To je prvi zakon koji u fokus stavlja obiteljska poljoprivredna gospodarstva te mikro i mala poduzeća. Zakup se raspisuje na 25 godina i može se bez natječaja produžiti na još 25 ako je korisnik bio dobar gospodar … Tako rješavamo raspolaganje zemljištem za nekoliko generacija poljoprivrednika.“

Tolušić je Konačni prijedlog zakona elaborirao četiri i pol minute. Bio je to načelni govor tijekom kojeg se nije diskutiralo ni o kakvim detaljima. Tolušić nije smatrao potrebnim istaknuti da se u zakonu nalazi i ključna novina koja omogućava primjenu nagodbe u Agrokoru kroz model tzv. zrcalnih društava, iako se radi o temi koja može ključno utjecati na sudbinu kompletne Vlade. Zakon je potom u predloženom obliku jednoglasno prihvaćen i upućen u saborsku proceduru.

Treba istaknuti da taj zakon nije nastao preko noći, nego se pripremao duže vrijeme. Vlada je prvi prijedlog tog zakona Saboru dostavila 4. kolovoza 2017. Saborski Odbor za poljoprivredu raspravljao je o prijedlogu tog zakona na svojoj 22. sjednici održanoj 19. rujna 2017. Na toj sjednici iznesen je niz prijedloga za korekcije zakona, ali se nigdje ne spominje sporni stavak bez kojeg se nagodba u Agrokoru ne bi mogla realizirati onako kako je zamišljena tzv. zrcalnim modelom.

Formulacija tog stavka bila je drugačija u prvom prijedlogu zakona, koji je u proljeće 2017. bio dostupan na internetskoj stranici e-Savjetovanja na kojoj je javnosti omogućena online diskusija, odnosno privid da mogu utjecati na sadržaj pojedinih članaka tog zakona. Formulacija je bila sljedeća: „Prava i obveze zakupnika koji je pravna osoba mogu se prenijeti iz ugovora o zakupu i zakupu za ribnjake, uz suglasnost Agencije, do isteka roka na koji je ugovor sklopljen, na osobu koja je u stečajnom postupku kupila ili je preustrojem stekla cjelokupnu imovinu zakupnika namijenjenu poljoprivrednoj proizvodnji.“

Zanimljivo je da je Hrvatska udruga mladih poljoprivrednika Agro 21. travnja 2017. uputila sljedeći komentar na članak 41: „Potrebno je nadodati da ako pravna osoba mijenja vlasnika (change of control) koji nije obiteljski nasljednik, ta pravna osoba ne može prenijeti prava o zakupu. Primjerice, vlasnički paket u slučaju dioničkih društava. Time sprječavamo strane kompanije da jednostavno dođu do najma državnog zemljišta.“

Komentar nije prihvaćen sa sljedećim obrazloženjem: „Ne prihvaća se jer je zakupnik pravna osoba neovisno o vlasničkoj strukturi.“

U navedenom kontekstu otvara se nekoliko pitanja s kojima je Nacional suočio Tomislava Tolušića. Ona glase:

Kada se točno, u kojoj fazi izrade nacrta zakona o poljoprivrednom zemljištu, u njegovu sadržaju pojavio stavak j) članka 41?

Tko je taj stavak formulirao, predložio, uvrstio, kako ga je i kome elaborirao?

Je li o tome povedena ikakva diskusija i tko je eventualno u njoj sudjelovao?

Kako je moguće da tako značajnu novinu koja se u tom stavku uvodi, niste imali potrebu izdvojiti i pred kolegama u Vladi elaborirati kada ste Konačni nacrt zakona predlagali na sjednici Vlade početkom siječnja?

U kojoj mjeri je ta novina u suglasju s tvrdnjama koje ste iznijeli u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, kada ste izjavili da nije realno moguće da stranci zavladaju našim poljima?

Umjesto Tolušića na ta pitanja Nacionalu su poslani ekstenzivni odgovori koje je potpisalo Ministarstvo poljoprivrede. Njihov suvisliji dio svodi se na sljedeće: sporni amandman u završnom obliku kreirale su stručne službe Ministarstva poljoprivrede, uvođenje fraze „postupak nesolventnosti“ apsolutno nije izmijenilo niti ugrozilo suštinu Zakona, a ni članovima Odbora za poljoprivredu niti zastupnicima u Hrvatskom saboru taj članak uopće nije bio sporan. Posebno se važnim čini i sljedeći dio odgovora: „Naravno da je premijer bio upoznat s ključnim odredbama ovog Zakona, kako kroz njegov prvi prijedlog, tako i kroz konačni tekst koji je proceduru potvrđivanja od Vlade RH prošao na sjednici održanoj 4. siječnja 2018. te je u Hrvatskom saboru usvojen 16. veljače ove godine.“

Kada je sredinom veljače Sabor usvojio Zakon o poljoprivrednom zemljištu, u medijskim izvještajima nije bilo jedne riječi o spornom stavku čl. 41 tog zakona. Štoviše, u nekim vijestima koje su tim povodom objavljene, u naslovima se potencira upravo suprotno. Na portalu Index.hr vijest o tome imala je ovakav glavni naslov: „Sabor donio novi zakon o poljoprivrednom zemljištu, produljuje se zabrana prodaje zemlje strancima.“ Iz Mosta su tada upozoravali da se tim zakonom otvara mogućnost prodaje poljoprivredne zemlje fizičkim i pravnim osobama koje dolaze iz EU-a. Miro Bulj i Tomislav Panenić tada su isticali da se dopušta prodaja nacionalnih interesa. Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak podsjetio je tih dana da zabrana prodaje zemlje strancima postoji do 2020. te je najavio da će Ministarstvo na vrijeme podnijeti zahtjev za produljenje toga roka za još tri godine, do 2023.

Sve to pokazuje da je tema raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem itekako važna u svim dijelovima hrvatskog političkog spektra te da se barem nominalno o tome itekako vodi računa. Zato je još intrigantnije pitanje zašto je prešućen ključni stavak u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, ma koliko iz Ministarstva poljoprivrede tvrdili da on ništa bitno ne mijenja.