Internetska peticija: Josephine Baker zaslužila je ući u francuski Panteon

Screenshot YouTube

Internetom kruži peticija da se francuska plesačica, rođena Amerikanka Josephine Baker, pokopa u Panteonu, što je čast rezervirana za francuske nacionalne junake.

Takvom odlukom bila bi priznata hrabrost glasovite umjetnice koja je bila i feministica i aktivna borkinja protiv nacizma, rasizma i antisemitizma. Peticiju je pokrenuo pisac Laurent Kupferman 8. svibnja, koji se u Europi obilježava kao Dan pobjede. Dosad ju je potpisalo više od 30 tisuća ljudi, uključujući i neke društveno važne osobe. Očekuje se da bi vrhunac potpisivanja mogao biti 3. lipnja, na dan rođenja Josephine Baker.

“Tada ćemo objaviti neke potpisnike i poslati peticiju u Elizejsku palaču”, rekao je Kupferman.

Jedino francuski predsjednik može odlučiti hoće li netko biti uvršten u Panteon.

Rođena u St. Louisu, u Missouriju, Josephine Baker uzdigla se do međunarodne slave 30-ih godina prošlog stoljeća, ali posebno u Francuskoj gdje se preselila 1925. i ubrzo počela dominirati tamošnjim kabaretima svojim plesnim umijećem, širokim osmijehom, smislom za humor i oskudnim plesnim kostimima. Postala je francuska državljanka i aktivna članica pokreta otpora, koristeći se svojom slavom, putovanjima i poznanstvima za prikupljanje i prenošenje informacija o rasporedu njemačkih snaga i njihovim namjerama.

Osamdesetak francuskih velikana pokopano je u Panteonu, ali je među njima samo pet žena. Prva je bila Marie Curie, a posljednja, prije tri godine, Simone Veil. Ona je ujedno i posljednja osoba pokopana u Panteonu. Ideja da se Baker nađe među francuskim zaslužnicima nije nova. Prije osam godina to je predložio pisac Régis Debray u članku u Le Mondeu.

No od tada potpora raste. “Mnogi dužnosnici od nas sve češće traže da sudjelujemo u otvaranjima škola, ulica, trgova, plesnih dvorana, sve u njezinu čast. Međunarodni mediji traže intervjue. Snimaju se filmovi i dokumentarci. Toga nije bilo prije tridesetak godina”, rekao je Brian Bouillon Baker, jedan od posvojenih sinova Josephine Baker.

Kupferman objašnjava da javni interes raste i zato jer je njezin aktivizam relevantan i danas. Poslije rata bila je glasna protivnica američkog segregacijskog sustava. Godine 1963. sudjelovala je u Maršu na Washington uz Martina Luthera Kinga. Odjevena u svoju ratnu francusku uniformu, ukrašenu Legijom časti i drugim odličjima koje je dobila, bila je jedina crnkinja koja je ondje govorila. U Francuskoj je bila gorljiva zagovornica organizacije koja će kasnije postati Međunarodna liga protiv rasizma i antisemitizma.

Tijekom života posvojila je dvanaestero djece različitih religija i porijekla, primjenjujući svoje humanitarne ideale i u vlastitoj obitelji koju je često zvala “duginim plemenom”.

“Naša obitelj nije bila utopija. Naša majka željela je da budemo različiti i jedinstveni i apsolutno je uspjela u tome. Do danas smo jednako povezani”, kaže Bouillon Baker kojemu sada 64 godine.

Baker je pokopana u obiteljskoj grobnici u Monaku. “Naša majka počiva kraj našeg oca i jednog od njihovih sinova. Blizu je i grob princeze Grace od Monaka koju je mnogo i duboko voljela. Premještaj ne dolazi u obzir”, rekao je Bouillon Baker. Premještaj tijela ionako nije uvjet za ulazak u Panteon. Počast joj se ondje može odati kenotafom.

Komentiraj