Indexi – uvijek na svom kursu koji nitko nije ni pokušavao kopirati

Dokumentarni film ‘Indexi’ ovih dana je premijerno prikazan, a autori Zoran Kubura i Bojan Hadžiabdić skupljali su materijal tri godine kako bi što vjernije ispričali priču o sarajevskom rock sastavu koji mnogi smatraju pionirom jugoslavenske rock scene

Ovih dana premijerno je prikazan dokumentarni film “Indexi” o toj sarajevskoj rock grupi, autora Zorana Kubure i Bojana Hadžiabdića koji su tri godine sakupljali materijal kako bi što vjernije ispričali priču o jedinstvenom rock sastavu koji mnogi smatraju pionirom jugoslavenske rock scene.

U vrijeme kada su Beatlesi u Liverpoolu tek stasali, a prije nastupnog singla “Love Me Do”, kada su na britanskim top ljestvicama dominirali izvođači poput The Shadowsa, Cliffa Richarda, Elvisa Presleyja, Raya Charlesa i drugih, u Sarajevu je grupa studenata 1962. godine osnovala vokalno-instrumentalni sastav Indexi. Indexe je predvodio ritam gitarist Ismet Nuno Arnautalić koji je nekoliko godina kasnije napustio grupu da bi s mladim Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao grupu Jutro koja je postala Bijelo dugme. Uz Arnautalića, grupu su u prvoj postavi Indexa činili basist Šefko Akšamija, solo gitarist Slobodan Misaljević, klavijaturist Đorđe Uzelac te bubnjar Nedim Hadžihasanović. Na početku karijere, kao što je tada bio običaj među prvim rock sastavima u Jugoslaviji, svirali su obrade pjesama grupa kao što su The Shadows i The Kinks. Prvi pjevač grupe bio je Alija Hafizović kojeg je 1964. zamijenio Davorin Popović iz grupe Pauci i s kojim su Indexi dobili prepoznatljivog frontmena i karakterističan zvuk. Dolaskom Kornelija Kovača grupa je počela skladati vlastite pjesme i 1967. postali su prvi vokalno-instrumentalni sastav koji je nastupio na prestižnom festivalu u Opatiji, gdje su predstavili svoje dvije pjesme “Nedjeljom ujutro” i “Neću biti sam” Đorđa Novkovića koji se priključio grupi kao klavijaturist. Sve ostalo je povijest koja nikada nije bila ispričana na filmu, ali onda su se Zoran Kubura i Bojan Hadžiabdić, zaposleni u redakciji Dokumentarno suvremenog programa BHT 1, dosjetili da bi bilo krajnje vrijeme da se snimi dokumentarni film o Indexima.

‘Cilj nam je bio ispoštovati kronologiju jer se mnoge stvari zaborave, a onda će za 20 godina netko reći da se nisu ni desile. To je gotovo postala praksa na našim prostorima’, kaže Zoran Kubura

Dokumentarni film “Indexi” od 108 minuta premijerno je prikazan prošloga tjedna na festivalu dokumentarnog filma Dok’nRitam u Beogradu, na 74. rođendan Davorina Popovića, gdje je osvojio prvu nagradu žirija i prvu nagradu publike. Kubura i Hadžiabdić u filmu su se fokusirali na kronologiju karijere ove jedinstvene grupe koja je ostavila neizbrisiv trag na rock sceni u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. “Cilj nam je bio ispoštovati kronologiju jer se mnoge stvari zaborave, a onda će za 20 godina netko reći da se nisu i desile. To je gotovo postala praksa na našim prostorima. U montaži je bilo lutanja i traženja pravog pristupa i na kraju smo se odlučili za klasičan pristup”, ispričao nam je to Kubura kojeg smo pitali po čemu su Indexi bili jedinstveni i zašto ih mnogi smatraju jednom od najvećih rock grupa iz bivše Jugoslavije, s obzirom na to da su prikupljali materijal za film i pune tri godine. “Jedinstveni su jer su od početka bili na svom kursu koji nitko nije ni pokušavao kopirati jer je to bilo nemoguće. Bodo je imao svoj zvuk, nitko nikad nije pjevao kao Davorin, Fadilov bas je imao nešto magično i kako ćete to usporediti s bilo čim? Meni su Indexi asocijacija na neko ljepše vrijeme. Njihova muzika ima čudno objašnjivu patinu. Oni su postavili standarde koje je bilo teško dostići, zato se nitko nije ni usudio probati raditi nešto slično.”

Autori Zoran Kubura i Bojan Hadžiabdić s Admirom Đulančićem iz produkcije BHRT-a, Fadilom Redžićem iz Indexa i Dinnom Kasalom, jednim od režisera. PHOTO: Privatna arhiva Ismeta Nune Arnautalića

Iako je iza Indexa punih 40 godina karijere, objavili su samo dva studijska albuma, 1974. objavljen je album “Modra rijeka” koji ih je ustoličio na tadašnjoj rock sceni te 25 godina kasnije, 1999. album “Kameni cvjetovi”. U to vrijeme, početkom šezdesetih, a naročito sedamdesetih, njihove pjesme bile su gotovo nezaobilazan repertoar radio stanica u Jugoslaviji i svojevrsna rock lektira svih momaka s gitarama koji su zavodili djevojke: “Jutro će promijeniti sve”, “Svijet u kojem živim”, “Da sam ja neko”, “Sve ove godine”, “Plima”, “Predaj se srce”, “Jedina moja”, “Bacila je sve niz rijeku”, “Ti si mi bila naj, naj, naj” itd. Pitali smo Kuburu zašto su, unatoč brojnim hitovima, Indexi tijekom 40 godina snimili samo dva albuma. “Kako kaže Ranko Rihtman koji je u grupi svirao klavijature 1969./1970. i kasnije povremeno nastupao kao pridruženi član, njima to nikada nije bilo važno. Oni nisu pratili pravila muzičke industrije, kao što nisu pratili nikakva pravila ni kad je muzika u pitanju. Većina bendova je radila pjesme po nekakvom receptu, a oni su išli u kontru, praveći eksperimente potpuno oslobođeni standarda. Bregović kaže da su Indexi bili lijen bend. Ja ne znam je li to tako, ali znam da je recimo njihov prvi LP ‘Modra rijeka’ možda najhrabrije djelo u povijesti jugoslavenske diskografije. Činjenica da su prvu promociju albuma imali 1999. kada su objavili ‘Kamene cvjetove’, govori da oni od muzike nikad nisu napravili biznis kao što je to napravilo Bijelo Dugme. Indexi su uživali u tome što rade, čini mi se bez ikakvih velikih očekivanja.”

Pokušali smo saznati i što je Indexe ohrabrilo da se tih ranih šezdesetih godina upuste u progresivan rock koji u to vrijeme u Jugoslaviji nitko nije svirao i kako ih je primila publika prvih dana kada su se pojavili na sceni. “To je bio spoj sretnih okolnosti i velikog talenta. U Sarajevo je u to doba muzika sa zapada stizala na malu žlicu, a kad su vam mogućnosti skučene, želja da probate nešto novo vam postaje veća. Sada kada slušate Indexe s kraja šezdesetih, vidite da su bili rame uz rame s bendovima iz Europe, a opet bili su potpuno autentični. Oni su odmah bili progresivni, bez zadrške. Tek kasnije će malo ‘omekšati’ svoju muziku. Poznata je stvar da je Esad Arnautalić, tada producent u Muzičkoj produkciji, zabranio Indexima da snimaju tuđe pjesme. To je prijelomna točka u povijesti ex YU rocka. Indexi su prvi pravili pjesme na našem jeziku na svoju autorsku muziku. I ta je muzika od početka bila napredna. Pazite, govorimo o pjesmama koje su nastale s gitarama koje su umjesto potenciometra imale čepove od paste za zube. A publika je bila sjajna. Bilo je tu još bendova početkom šezdesetih, ali Indexi su imali kultni status kod publike. Mladi ljudi su bili željni nove muzike, a Indexi su bili njihovi Beatlesi”, ispričao nam je Kubura.

Budući da postoji 50 sati snimljenog materijala, od preostalih 49 sati koji nisu ušli u film snimit će se dokumentarna TV serija od pet polusatnih epizoda i prikazati iduće godine

Još je jedan detalj karakterističan za grupu Indexi, a to je broj muzičara koji su prošli kroz grupu tijekom 40 godina. Njih čak 24. Kubura i Hadžiabdić pokušali su to objasniti u svom dokumentarcu o njima. “U filmu donekle objašnjavamo taj fenomen. Kroz Indexe su prošla 24 muzičara i nijedan tu nije bio slučajno. Mnogi su nakon sviranja u Indexima napravili velike karijere, kao što su Đorđe Novković, Kornelije Kovač, Milić Vukašinović, Enco Lesić i drugi. Možda je razlog u pravo u tome što Indexi nisu trčali za novcem, a mnogi su jednostavno htjeli sigurnost. Okosnica benda su bilo Bodo Kovačević, Fadil Redžić i Davorin Popović, a ostali su se rotirali iz ovih ili onih razloga. Uglavnom, svi koji su prošli kroz Indexe su se dobro oženili i svi su mahom bili vrhunski muzičari”, rekao je Kubura. Tijekom snimanja filma o Indexima autori su snimili čak 50 sati materijala i rad na finalnoj verziji bio je noćna mora. “Ne znam koliko smo dana i noći proveli u montaži. Čini mi se da ponekad sanjam neke dobre izjave ili momente koji na kraju nisu ušli u finalnu verziju i onda mi bude žao, ali nešto smo morali žrtvovati”, rekao je Kubura. Osim 50 sati materijala od kojih je trebalo montirati sat vremena, autori su se suočili i s još jednim problemom tijekom snimanja, a to je što većina glazbenika koji su svirali u Indexima više ne živi u Sarajevu i BiH. Zbog toga je snimanje sugovornika potrajalo duži period, no kako je istaknuo Kubura, svi su bili vrlo susretljivi. “Čini mi se da samo trojica od cijele plejade muzičara iz Indexa danas živi u Sarajevu. Ostale smo čekali da dođu iz inozemstva, neke smo snimali u Zagrebu, Beogradu ili na koncertu u Puli. Bilo je momenata kad nas je producent nazvao i rekao da je primjerice Bregović došao jedan dan u Sarajevo, i onda se mi razletimo, pretumbamo taj dan naopačke, ali ga snimimo. Koga god smo kontaktirali, pristao je, nije bilo nagovaranja. Neno Jurin je došao iz Slovenije u Zagreb, što bismo mi rekli, maksuz radi nas. Hrvoje Hegedušić je također došao odnekud s Jadrana u Zagreb samo na nekoliko sati da ga snimimo. Bobo Misaljević, gitarista prve postave, potegao je iz Beča u Beograd da nam ispriča svoj dio priče. Svega je bilo, to je lijepa strana našeg posla.”

Pjevač grupe Davorin Popović 18. lipnja 2001. umro je od raka gušterače i grupa Indexi je ugašena. Posthumno su objavili album “Posljednji koncert u Sarajevu”. Tijekom karijere duge 40 godina objavili su 27 singlova i čak 12 kompilacija svojih pjesama i dva studijska albuma. Mnogi ih smatraju pionirima jugoslavenske rock scene. Kubura i Hadžiabdić za prikaz karijere ove jedinstvene rock grupe intervjuirali su preko 30 glazbenika i ističu da je svim sugovornicima jedna stvar bila zajednička, a to je da su svi o Indexima govorili s jako puno poštovanja. Tri godine su sakupljali materijal za film i istraživali povijest i karijeru grupe. Na kraju smo pitali Kuburu jesu li zapadali u krize i što ih je tjeralo da istražuju i doznaju ono što nije nitko prije njih. “Moj kolega Bojan Hadžiabdić i ja smo to radili tri godine. Nismo radili samo na filmu o Indexima, ali smo mu posvetili najviše vremena. To je dug proces i teško je objasniti zašto nam je trebalo toliko vremena, ali neke smo ljude čekali da dođu iz inozemstva više od godinu dana, a neke smo snimali više puta u te tri godine dok nismo dobili pravu priču i emociju. Sjećam se da smo Maju Perfiljevu, koja nažalost više nije s nama, dogovarali mjesecima sve dok nas njena sestra jednom nije pozvala i rekla da se Maja osjeća bolje i da bismo sad mogli doći u Zagreb. I mi smo se nekako uklopili i došli. Što se kriza tiče, bilo ih je mnogo, najviše u montaži. Mi smo se uvijek pitali zašto nitko nije snimio dokumentarac o Indexima? Postoje filmovi o mnogim velikim ex YU bendovima, imate serijale o EKV-u, novom valu, film o Arsenu Dediću, Vladi Divljanu, ali o Indexima nije postojalo ništa. Tek kada smo krenuli u istraživanje, shvatili smo da je pred nama labirint, obilje informacija, arhive i tko čega još. Iskreno, upustili smo se u ovo ne znajući ni sami koliki je to posao ni koliko su Indexi veliki bend.” Film je tek premijerno prikazan, a već je osvojio nagradu za najbolji rock dokumentarac na festivalu Dok’n’Ritam po mišljenju žirija i publike. Filmaši dokumentarnog programa BHT odlučili su da bi bila šteta da propadne 49 sati materijala i rade dokumentarnu TV seriju od pet polusatnih epizoda, uz pregršt neobjavljenih materijala o Indexima koje će biti emitirane na BHT1 tijekom 2021.

Indexi: Slobodan Bodo Kovačević, Davorin Popović, Đorđe Kisić, Kornelije Kovač, Fadil Redžić i Ismet Nuno Arnautalić. PHOTO: Privatna arhiva Ismeta Nune Arnautalića

Komentiraj