INA PRVA NA UDARU ORBÁNA: ‘Plenković mirno promatra kako mađarski premijer postaje gospodar Ine’

Nacional otkriva zašto odluka mađarskog premijera Viktora Orbána da u svojoj zemlji proglasi izvanredno stanje, čime je sam sebi dao goleme ovlasti za donošenje autokratskih odluka bez kontrole parlamenta, direktno zadire u hrvatsku energetsku neovisnost

Odluka mađarskog premijera Viktora Orbána da u svojoj zemlji proglasi izvanredno stanje, direktno zadire u hrvatsku energetsku neovisnost jer je tom objavom, koja Orbánu daje goleme ovlasti za donošenje autokratskih odluka bez kontrole parlamenta, prvi čovjek Mađarske i formalno, kroz utjecaj MOL-a u Ini, postao jedini i neprikosnoveni šef hrvatske naftne kompanije o kojem će ovisiti hrvatski energetski sektor u mjesecima pred nama. Pribroji li se takvom izrazito bahatom i nadmenom stavu mađarskog premijera i njegovo arogantno odbijanje da Mađarska dade pristanak na šesti paket sankcija EU-a prema Rusiji, koji uključuje zabranu uvoza ruske nafte i derivata u zemlje EU-a, jasno je da Orbán u narednim mjesecima neće prezati od donošenja odluka vezanih uz energetski sektor koje će ići u korist njegove zemlje i njegove ekonomije, a na štetu hrvatskih interesa.

Državna naftna kompanija Ina, koju potpuno kontrolira mađarski MOL, uz prešutno zeleno svjetlo Vlade kao ravnopravnog suvlasnika, koja je u Upravu tvrtke stavila isključivo poslušnike i provoditelje te i takve politike, gotovo je u potpunosti umrtvila sve domaće kapacitete proizvodnje nafte i plina. Upravo u mandatu Plenkovićeve Vlade zatvorena je rafinerija u Sisku, što je bio jedan od glavnih ciljeva MOL-a, a rafinerija u Rijeci nalazi se u vremenski nedefiniranom procesu modernizacije koji podrazumijeva da većina kapaciteta rafinerije preko zime ne radi. Neovisno o tome radila rafinerija ili ne, 600 tisuća tona kvalitetne hrvatske nafte transportira se, umjesto u Rijeku, u smjeru Mađarske, i to po cijeni koja se sada već godinama skriva od hrvatske javnosti. Sve je to nominalno bila odgovornost ministra Tomislava Ćorića, najprije kao ministra zaštite okoliša i energetike, a potom i kao ministra gospodarstva i održivog razvoja u čijoj je nadležnosti i dalje ostao taj ključni sektor energetike. No otpočetka je bilo jasno da Ćorić u toj priči ne provodi nikakvu vlastitu politiku, pa ni državnu politiku, već politiku jednog čovjeka koji se zove Andrej Plenković. Je li stoga, uzmu li se u obzir sve pobrojane činjenice, doista opravdano očekivati da će premijer imati odlučnosti i hrabrosti suprotstaviti se mađarskom premijeru Orbánu i njegovom interesu kako bi zaštitio interese hrvatskih građana? Ili su ipak interesi premijera Orbána i premijera Plenkovića identični? A ako jesu, je li moguće da su njihovi interesi istovremeno i interesi hrvatske države? Na ta pitanja odgovor može dati jedino premijer Plenković, koji o svemu konzistentno šuti.

‘Mađarski premijer Viktor Orbán u svojim rukama drži kompletnu energetsku politiku Hrvatske, i to ne samo Inu već i HEP, koji ovisi o isporuci energenata iz Mađarske, a hrvatska vlada i premijer Plenković pritom nemaju baš nikakva utjecaja na situaciju’, kaže izvor upućen u poslovanje Ine. FOTO: Dubravka Petric/PIXSELL

Nacionalov izvor dobro upućen u poslovanje Ine, koja je prva na udaru Orbánovih interesa, ovim riječima definira situaciju u kojoj se našla Hrvatska:

“Ako je među dijelom MOL-ova rukovodećeg kadra do sada i bilo nekih sumnji u zakonitost procesa preuzimanja upravljačkih prava u Ini, zbog kojih je taj proces tekao polako, te su sumnje uvođenjem izvanrednog stanja potpuno nestale. Sada zakoni više ne vrijede, važna je jedino Orbánova naredba kojom se proces apsolutnog preuzimanja Ine može dovršiti brzo i konačno. A pritom se ne poštuju zakoni i propisi Europske unije, već isključivo nalozi premijera Orbána, što drugim riječima znači da mađarski premijer u svojim rukama drži kompletnu energetsku politiku Hrvatske, i to ne samo Inu već i HEP, koji ovisi o isporuci energenata iz Mađarske. A hrvatska vlada pritom nema ama baš nikakvog utjecaja na situaciju”, upozorava taj izvor i dodaje kako to nije samo energetski već i politički i geostrateški problem u kojem se koprca hrvatska vlada.

“Mirnim promatranjem ove situacije premijer Plenković riskira da Orbán svojim odlukama, kojima se nitko ne može suprotstaviti, udalji Hrvatsku od Europske unije i SAD-a i pretvori je u rusku polugu onako kako je to posljednjih nekoliko mjeseci učinio s Mađarskom. Premijer optužuje predsjednika Zorana Milanovića da je produžena ruka Rusije, no u stvarnosti je premijer taj koji nas gura u ruke Vladimira Putina i autokratske ruske politike”, tvrdi isti izvor.

Za sektor energetike u Plenkovićevoj vladi u posljednjih pet godina bio je odgovoran sada bivši ministar Tomislav Ćorić, u čijem je mandatu zatvorena Inina rafinerija u Sisku, a hrvatska nafta ide u MOL. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Taj izvor upozorava i da se Hrvatska zbog toga može naći u situaciji sukoba sa zakonima EU-a, da protivno svojoj volji bude uključena u izvanredno stanje mađarske države i ne upravlja vlastitim resursima, već da to s ovlastima koje proizlaze iz izvanrednog stanja, suprotnima pravnim uzusima EU-a, počne činiti mađarski premijer. Dodao je i da takva situacija može nanijeti enormnu štetu Hrvatskoj. Za to vrijeme, kaže isti izvor, premijer Plenković, koji sebe prikazuje kao osobu koja drži do europskih vrijednosti, ne poduzima ništa kako bi državu izvukao iz vazalnog odnosa prema Budimpešti. Orbán može, tvrdi isti izvor, dodatno pojačati upravljanje Inom iz Budimpešte, odnosno dodatno uskratiti mogućnost bilo kakvog upravljanja hrvatskom suvlasniku, i to putem uskraćivanja i ono malo informacija koje hrvatski članovi Uprave Ine dobivaju od MOL-a. MOL pritom, kao što je i do sada računao na pasivnost bivšeg ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, jednako tako računa na vjerojatno identično ponašanje novog ministra Davora Filipovića te na blagonaklonost premijera Plenkovića. „MOL je sada, osnažen apsolutnim Orbánovim ovlastima, u poziciji odraditi sve preostale korake kako bi potpuno preuzeo Inu i iz igre posve izbacio hrvatskog suvlasnika, što drugim riječima znači da će hrvatskoj vladi iz ruku biti izbijen i zadnji alat za upravljanje kompanijom, a kompletno upravljanje bit će prebačeno u Mađarsku“, tvrdi Nacionalov izvor i dodaje kako se više nitko, pa čak ni Uprava MOL-a na čelu sa Zsoltom Hernádijem, ionako lojalna prvenstveno Orbánu, više neće moći suprotstaviti ovlastima koje je Orbán sam sebi dodijelio.

Izvanredno stanje Orbánu daje ovlast da dekretom, bez suglasnosti mađarskog parlamenta, stavi izvan snage neke zakone i odredbe te da uvede restriktivne mjere u određenim područjima djelovanja. Odmah na početku tu je novoproglašenu moć i iskoristio uvevši novi porez koji su dužne plaćati sve tvrtke, trgovački i veleprodajni lanci, osiguravajuće tvrtke, banke, energetske i telekomunikacijske kompanije te zrakoplovne tvrtke. Novac prikupljen tim novouvedenim nametom, kako je objasnio Orbán sredinom prošloga tjedna, iskoristit će se za borbu protiv inflacije i jačanje vojske, no brojni analitičari taj potez tumače kao Orbánovu populističku mjeru kojom će iz državnog proračuna u stvarnosti financirati subvencije građanima za povećane troškove energenata, električne energije, plina i naftnih derivata. Valja ovdje podsjetiti da MOL, doduše formalno, nije u vlasništvu mađarske države, no Viktor Orbán se proteklih godina pobrinuo da značajan postotak MOL-ovih dionica prebaci na nekoliko suspektnih fondacija na čija je čelna mjesta postavio svoje najbliže suradnike i najutjecajnije MOL-ove šefove i direktore, preko kojih iz sjene upravlja tom najznačajnijom i najvećom mađarskom kompanijom. O tome kako Orbán upravlja MOL-om kroz zaklade Maecenas Universitatis Corvini, Tihanyi i Mathias Corvinus College (MCC), potom i kroz OTP Fund Management koji je u posjedu OTP banke (na čijem je čelu predsjednik i izvršni direktor Sándor Csányi, Orbánov prijatelj koji u isto vrijeme obnaša i funkciju potpredsjednika Uprave MOL-a) te Državnu agenciju za upravljanje imovinom (HNAM), Nacional je opširno pisao u veljači 2021. godine.

‘Kao što je i do sada računao na pasivnost bivšeg ministra Ćorića, MOL jednako tako računa na vjerojatno identično ponašanje novog ministra Davora Filipovića te na blagonaklonost premijera’. FOTO: Damir Spehar/PIXSELL

Na pitanje što premijer Plenković može učiniti kako bi izbjegao takav crni scenarij hrvatske energetske budućnosti, isti izvor odgovara: „Vlada može, temeljem pravomoćne presude Vrhovnog suda iz listopada prošle godine u postupku protiv bivšeg premijera Ive Sanadera zbog uzimanja mita za prepuštanje upravljačkih prava MOL-u, u ovom trenutku od hrvatskih sudova zatražiti da odmah blokiraju upravljanje Inom i temeljem iste odluke može preuzeti upravljanje kompanijom. Također može, zbog zaštite nacionalnih interesa, proglasiti izvanredno stanje u energetskom sektoru i privremeno nacionalizirati energetske kompanije, i to temeljem smjernica Europske komisije za zaštitu ključne europske imovine i tehnologije donesenih u ožujku 2020. kao odgovor na pandemiju covida te Uredbe EU-a o provjeri stranih ulaganja iz 2019. godine.“ Te smjernice daju ovlasti zemljama članicama Unije da uvedu mjere za ublažavanje rizika opskrbe (npr. obveznu opskrbu za ispunjavanje osnovnih potreba država članica i EU-a) ili da spriječe mogućnost da strani ulagatelj stekne ili preuzme kontrolu nad određenim poduzećem, a u cilju zaštite sigurnosti kako zemalja članica tako i EU-a u cjelini.

Naftni konzultant Jasminko Umićević kaže kako ne vjeruje da će najnovija odluka Viktora Orbána nešto drastično promijeniti u ionako zavisnom odnosu Ine o mađarskom MOL-u. Na pitanja Nacionala kako će na Inu utjecati odluka o proglašenju izvanrednog stanja u Mađarskoj, kako bi se moć koju je Orbán tim potezom sebi dodijelio mogla odraziti na poslovanje Ine i što hrvatska vlada može učiniti da takav scenarij spriječi, Umićević je kratko odgovorio da se ništa bitno ne mijenja „jer Orbán ionako već odavno komandira MOL-om“. Podsjetimo ovdje i da Orbán već tjednima blokira odluku Bruxellesa da Rusiji uvede i šesti paket sankcija koji će podrazumijevati zabranu uvoza ruske nafte i naftnih derivata u zemlje članice EU-a. Orbán je to odbijanje protumačio tvrdnjom da će zabrana uvoza ruske nafte imati poguban utjecaj na mađarsku ekonomiju, no pritom je jasno da brojne njegove tvrdnje, a posebno ona o navodnoj potrebi ulaganja stotina milijuna eura u tehničke izmjene MOL-ovih rafinerija, ne odgovara istini jer obje rafinerije, i ona u Mađarskoj i ona u Slovačkoj, već prerađuju druge vrste nafte. Orbán također neistinito pokušava uvjeriti predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen da JANAF, u slučaju prekida isporuke ruske nafte, svojim naftovodom ne može isporučiti dovoljne količine sirove nafte za potrebe MOL-ovih rafinerija u Százhalombatti i Bratislavi. Dobro obaviješten izvor blizak Janafu Nacionalu je potvrdio da je Uprava Janafa, na čelu s predsjednikom Stjepanom Adanićem, MOL-u prije nekoliko dana poslala pismo u kojem se službeno potvrđuje da im se naftovodom iz Omišlja do Mađarske može transportirati 11,5 milijuna tona sirove nafte na godinu.

‘Plenković riskira da Orbán svojim odlukama, kojima se nitko ne može suprotstaviti, udalji Hrvatsku od EU-a i SAD-a i pretvori je u rusku polugu. Optužuje Milanovića da je produžena ruka Rusije, a gura nas Putinu u ruke’

O tome je, tvrdi isti izvor, informiran i Ured premijera Andreja Plenkovića. Ta je količina dovoljna da se u potpunosti zaposle kapaciteti dviju spomenutih rafinerija. Naime, mađarski web portal Portfolio.hu, specijaliziran za teme vezane uz ekonomiju i financije, u travnju ove godine objavio je podatak da MOL Grupa na godinu u svojim rafinerijama prerađuje 14 do 15 milijuna tona sirove nafte, od čega oko devet milijuna tona dolazi iz Rusije naftovodom Družba. Budući da MOL, doduše neutemeljeno, i Inu uključuje u MOL Grupu, a Inina rafinerija u Rijeci prerađuje oko 2,8 milijuna tona nafte na godinu, posve je jasno da je transportni kapacitet Janafova naftovoda dovoljan da potpuno zamijeni rusku naftu i time zadovolji potrebe dviju MOL-ovih rafinerija.

Hoće li, dakle, Vlada doista posegnuti za jedinim oružjem koje joj je ostalo na raspolaganju kako bi zaštitila Inu? Premijer je ipak, umjesto da se osloni na ovlasti hrvatskog pravosuđa, odlučio zaobići domaće sudove i odluku prepustiti – švicarskom pravnom sustavu. Na Nacionalovo pitanje upućeno DORH-u u kojoj je fazi postupak za utvrđivanje ništetnosti ugovora o upravljačkim pravima između Ine i MOL-a, koja je uloga DORH-a u tom postupku te što je konkretno do sada učinjeno po tom pitanju, iz DORH-a je stigao šturi odgovor u kojem se kaže da DORH “nije zastupao i ne zastupa Republiku Hrvatsku u navedenom postupku, već su na traženje Vlade dostavili svoje mišljenje” o prijedlogu Vlade da nakon pravomoćne presude Vrhovnog suda protiv Sanadera zbog primanja mita od Zsolta Hernádija pokrene reviziju arbitražnog pravorijeka UNCITRAL-a iz prosinca 2016. Na isto pitanje iz Vlade su odgovorili da je zahtjev za revizijom postupka predan u zakonskom roku, da se postupak odvija svojim tijekom, na način predviđen švicarskim Saveznim zakonom o međunarodnom privatnom pravu, i da se pravorijek očekuje do kraja ove godine. U odgovoru podsjećaju da je Vlada na sjednici održanoj 30. prosinca prošle godine donijela Zaključak o pokretanju postupka revizije UNCITRAL-ove presude.

U postupku za pokretanje ništetnosti ugovora o upravljačkim pravima Ine i MOL-a, DORH na čelu sa Zlatom Hrvoj Šipek samo je dao mišljenje Vladi. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

„Rok za podnošenje zahtjeva za reviziju bio je 8. veljače 2022., što je tadašnji ministar Tomislav Ćorić rekao novinarima odmah nakon sjednice Vlade. Podnesak je predan u roku. Institucija kojoj je podnesak predan jedina je nadležna institucija koja o ovom zahtjevu može odlučivati. Radi se o švicarskom Saveznom vrhovnom sudu, sa sjedištem u Lausannei. Odluka Vlade o pokretanju postupka revizije utemeljena je na pravnim mišljenjima Vladinih pravnih zastupnika, Državnog odvjetništva i Katedre za međunarodno privatno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu”, stoji u odgovoru Vladine Službe za odnose s javnošću i protokol, te se dodaje da će, jednako kao i u dosadašnjim postupcima, hrvatske interese pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom zastupati odvjetnički ured Squire Patton Boggs, koji je pak angažirao švicarski odvjetnički ured Lalive koji bi im trebao pomoći u tumačenju pravila švicarskog međunarodnog privatnog prava.

Tadašnju Vladinu odluku da zatraži reviziju presude iz 2016. godine, kojom je UNCITRAL-ov arbitražni sud tada odbio zahtjev Hrvatske za poništenjem ugovora između Ine i MOL-a pozivajući se na činjenicu da hrvatski pravosudni organi nisu potvrdili kazneno djelo korupcije, istoga dana je u svojoj izjavi za N1 objasnio i tadašnji ministar gospodarstva Ćorić.

MOL je sada, osnažen apsolutnim Orbánovim ovlastima, u poziciji odraditi sve preostale korake kako bi potpuno preuzeo Inu i iz igre posve izbacio hrvatskog suvlasnika, a upravljanje prebacio u Mađarsku’

On je tada kazao da je Vlada prije konačnog donošenja odluke pažljivo analizirala postupke Hrvatske i Vrhovnog suda s kraja studenoga te da će zbog odluke o pokretanju postupka revizije proces otkupa Ininih dionica, odnosno pregovori s MOL-om, biti zaustavljen. Oštro je demantirao tvrdnje da Vlada kupuje vrijeme te je objasnio da je Vlada imala novac za otkup dionica Ine, ali se dvije strane nisu mogle dogovoriti oko otkupne cijene.

“Nismo pronašli zajednički jezik”, kazao je Ćorić i dodao da je Vladina pravna akcija utemeljena na pravomoćnoj presudi Vrhovnog suda i na novim okolnostima za koje Vlada drži da bi mogle promijeniti hrvatsku poziciju u postupku. “Ako dođe do revizije, ako švicarski Savezni vrhovni sud potvrdi našu poziciju, tada kreće novi arbitražni postupak”, objasnio je.

Valja ovdje podsjetiti i na “zasluge” bivšeg ministra gospodarstva Ćorića zbog kojih je Hrvatska danas u nezavidnoj energetskoj poziciji, potpuno zavisna o MOL-u i dobroj volji mađarskog premijera Orbána. Naime, objavivši početkom travnja da Ćorić s mjesta ministra odlazi na poziciju viceguvernera Hrvatske narodne banke, Nacional je pisao da je nova funkcija zapravo premijerova nagrada odanom ministru koji je u njegovo ime nominalno provodio kompletnu Vladinu politiku vezanu uz naftu, plin i struju, najvažnija energetska pitanja svake neovisne države, iako je cijelo vrijeme bilo jasno da je u pozadini državna politika koja nadilazi samoodlučivanje jednog običnog ministra. A ta državna politika nakon šest godina mandata Andreja Plenkovića i pet godina mandata njegova resornog ministra Tomislava Ćorića, izgleda tako da se usred ruske agresije na Ukrajinu i najveće energetske krize u posljednjih nekoliko desetljeća, koja će imati nesagledive posljedice za budućnost Europe i svijeta, Hrvatska u energetskom smislu, posebno u kontekstu nafte, pozicionirala kao sluškinja mađarsko-ruskih interesa.

Komentiraj