Nikola Albaneže, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, upravitelj Strossmayerove galerije starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, preminuo je u ponedjeljak 3. siječnja.

Rođen je 1960. u Zagrebu gdje je 1991. na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest umjetnosti i ruski jezik i književnost te završio dodiplomski studij muzeologije. Status višeg kustosa stekao je 2001. Od 1994. do 2000. radio je u Gradskom muzeju Karlovac kao kustos odjela kulturne povijesti i voditelj galerije Vjekoslav Karas i u tom je razdoblju realizirao tridesetak likovnih i tematskih izložaba, kao i ponovno otvaranje stalnog muzejskog postava 1996. Od 2000. do 2002. radio je u Kabinetu grafike HAZU, od 2003. u Art magazinu Kontura i Aukcijskoj kući Kontura, a od 2006. u neprofitnoj ustanovi Academia Cravatica za koju je osmišljavao i provodio muzeološke projekte. Autor je projekta Muzej kravata, a organizirao je i međunarodnu umjetničku izložbu Izazov kravate postavljenu u nekoliko europskih i svjetskih gradova, kao i didaktičku izložbu Priča o kravati. Od 2004. do 2008., u statusu vanjskog suradnika, predavao je kolegij Muzejske izložbe na Katedri za Muzeologiju Odsjeka informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a tijekom 2013./2014. predavao je kolegij Muzeologija na poslijediplomskom studiju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Pripremio je brojne izložbe popraćene predgovorima u katalozima te članke, osvrte i recenzije objavljene u raznim časopisima. Objavljivao je tekstove s područja povijesti, teorije likovnih umjetnosti, tržišta umjetnina te muzeološke problematike i interpretacije kulturnog naslijeđa, kao i znanstvene članke i stručne recenzije. Bio je autor više retrospektivnih izložbi, među kojima se izdvajaju Retrospektiva Ljudevita Šestića (2001.) i Retrospektiva Vjekoslava Karasa (2001.), obje realizirane u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu te Retrospektiva Zlatka Price, održana u Klovićevim dvorima 2016.

Bio je predsjednik Studijske sekcije ULUPUH-a u dva mandata, od 2006. do 2014.

U ime Kabineta grafike HAZU bio je kustos 3. hrvatskog trijenala crteža koji se održao u Klovićevim dvorima u ljeto 2002. te je koncipirao dionicu Maksimalnost minimalnog. Godine 2017. povjereno mu je autorstvo i koncepcija za 52. zagrebački salon posvećen primijenjenim umjetnostima pod naslovom (Ne)primjenjivost primijenjenih umjetnosti u organizaciji ULUPUH-a, a 2021. bio je autor izložbe 5. međunarodnog trijenala autoportreta zasnovane na koncepciji pod nazivom Ja – između zbilje i imaginacije.