Živojin Žika Pavlović, redatelj i scenarist, jedan od redatelja tzv. crnog vala (uz Dušana Makavejeva, Želimira Žilnika i ostale) tijekom šezdesetih prošloga stoljeća u kojem se prikazivao težak svakodnevni život običnih ljudi u Jugoslaviji. Već s devetnaest godina pisao je o filmu i umjetnosti za beogradske novine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu.
Godine 1965. samostalno snima dugometražni film ‘Neprijatelj’ adaptiravši Dostojevskog. Slijedi drama ‘Povratak’ o pokušaju bivšeg zatvorenika da se readaptira u društvo. Dalje u duhu crnog vala snima ‘Buđenje pacova’ i jedan od njegovih najpoznatijih filmova ‘Kad budem mrtav i beo’ koji mu donosi Zlatnu Arenu u Puli 1968. godine. Dotiče se politike u drami ‘Zaseda’ zbog čega ga je kritizirao tadašnji režim pa idući film ‘Rdeče klasje’ realizira u Sloveniji. Slijedi također drama ‘Let mrtve ptice’. Za televiziju snima seriju ‘Pesma’ o članovima pokreta otpora u Beogradu. Filmu se vraća ratnom dramom ‘Hajka’. U slovenskoj produkciji snima ‘Nasvidenje v naslednji vojni’ (Do viđenja u sljedećem ratu), a tijekom osamdesetih snima ‘Zadah tela’ kojim osvaja Zlatnu arenu u Puli za najbolji scenarij, te film ‘Na putu za Katangu’. Posljednja dva filma su mu adaptacije Dostojevskog ‘Dezerter’ i ‘Država mrtvih’.
Živojin Pavlović umro je 29. studenog 1998. godine.
Komentari