Iako je surađivao i nastupao s više generacija slovenskih glazbenika, skladatelja i pjevača, Arsen je Slovenkama i Slovencima ostao u srcu najbliži svojom interpretacijom skladbe “Pegasto dekle” koju je otpjevao na festivalu Slovenske popevke u Ljubljani 1972. godine.
Lirski tekst o “dječaku duge kose” koji se prisjeća prve ljubavi prema djevojčici iz iste ulice kojoj je lovio leptire i brao ruže sa susjedova vrta, a ona ga nije primjećivala, napisala je pjesnikinja Elza Budau, a glazbu Jure Robežnik.
Pjesma u Arsenovoj interpretaciji osvojila je drugu nagradu publike i stručnog žirija. U jednom intervjuu Dedić je prije pet godina naveo da su slovenski turisti ponekad znali pod prozorom njegove tada još žive mame u Šibeniku zapjevati pjesmu koja je u Sloveniji postala Arsenov zaštitni znak i veliki evergreen.
Svi slovenski mediji objavili su In memoriam povodom smrti umjetnika koji je skladao glazbu za 150 kazališnih predstava, 70 filmova, te izdao 40 glazbenih albuma i 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene i na slovenski, a čiju su glazbu voljele i generacije slovenskih slušatelja na čiji je glazbeni ukus znatno utjecao.
Slovenski mediji ističu da je Dedić tijekom duge karijere ostvario bogatu suradnju sa stranim glazbenicima poput Jacquesa Brela, Gina Paolija i Sergia Endriga, a rado je pomagao u karijeri i slovenskim kolegama.
Između ostalog prevodio je slovenske tekstove kantautora Andreja Šifrera na hrvatski za Šifrerov hrvatski album, a sa Zoranom Predinom je izdao zajednički album Svjedoci-Priče.
U komentarima slovenskih čitatelja i gledatelja u medijima i na društvenim mrežama uz izražavanje sućuti obitelji najčešće se dijele snimke i video materijali s Arsenovim pjesmama “Pegasto dekle”, “Ne daj se Ines”, “Kuća pored mora”, njegovi dueti s Kemalom Montenom, te nastupi sa Radom Šerbedžijom.
Komentari