HUS: ‘Tužan sam kad čujem Akijev glas na radiju, a Parni valjak možda nastavi s nekom drugom pričom’

Vođa grupe Parni valjak otkrio je za Zagreb News što se trenutno događa s grupom, planiraju li se vratiti na scenu i koliko mu nedostaje Aki kao prijatelj i suradnik

Mnogi su 22. siječnja ostali u šoku i s nevjericom primili vijest da je u 66. godini preminuo pjevač grupe Parni valjak Aki Rahimovski. Mladi Makedonac se sa svojih 20 godina 1975. godine preselio u Zagreb i ubrzo s Husom i Juricom Pađenom osnovao grupu Parni valjak, s kojom je objavio 19 studijskih albuma, sedam albuma snimljenih uživo, 11 kompilacija najvećih hitova te 2 koncertna DVD-a tijekom karijere duge gotovo 50 godina. Uslijedili su dani tuge, ali i dva spektakularna oproštajna koncerta. Prvi u Areni Zagreb 26. ožujka a potom i u pulskoj areni 25. lipnja koncert pod nazivom „Dovoljno je reći Aki’’. Obje Arene bile su prepune obožavatelja grupe koji su se došli oprostiti od Akija. Pjesme pokojnog pjevača izvodili su njegovi kolege i prijatelji: Gibonni, Massimo, Neno Belan, Bajaga, Nina Badrić, Davor Gobac, Pero Galić, Akijev sin Kristijan Rahimovski kao i mlade snage poput Dine Jelusića, Filipa Rudana, Nermin Puškar, Lu Jakelić itd. Ubrzo su počela nagađanja je li to kraj grupe Parni valjak ili Husein Hasanefendić Hus, Zorislav Preksavec Preksi, Berislav Blažević Bero, Marijan Brkić Brk, Dalibor Marinković Dado i Kristina Krsnik Tina razmišljaju o Akijevu nasljedniku. Parni valjak se dostojno kroz koncerte u Zagrebu i Puli oprostio s Akijem i svima je bilo više nego jasno da Parni valjak više neće biti Parni valjak bez Akija pa smo potražili Husa i pitali ga što i kako dalje.

„Pitanje implicira koliko je to komplicirano i koliko je situacija složena. Činjenica je da se na staro ne možemo vratiti i da bi bilo iluzorno da idemo tražiti zamjenu za Akija. To je nemoguća misija. Mislim da ćemo otvoriti neko novo poglavlje. Čak smo počeli po malo svirati i raditi na novim pjesmama, više radi našeg gušta. Imamo neke planove, ali definitivno je još rano da o tome govorim. Znam da u bendu postoji volja da bend nastavi svirati jer nam je to svima pružalo veliko zadovoljstvo. Naravno da neće više biti kao nekada, ali će biti nešto što ćemo smatrati dovoljno dobro. Onog trenutka kada dobijemo to što smatramo da je dovoljno dobro, ići ćemo ponovo pred publiku“, ispričao nam je Hus kojega smo pitali tko je njega najviše od gostujući pjevača na koncertu posvećenom Akiju najviše oduševio. „Ne bih želio nikoga izdvojiti jer ne bi bilo fer. Čak i da imam neki vrlo čvrsti stav o tome. Prije svega sam zahvalan svima koji su došli na te koncerte i što su dali maksimum da se na jedan dostojanstven to sve desi.“

Svi su znali da su Hus i Aki bili i dobri prijatelji pa smo pitali Husa i kako se osjeća nakon što Akija nema devet mjeseci. „Nevjerojatno do koje mjere je to ukorijenjeno u glavi. Ujutro se budim bez te spoznaje još uvijek. Ponekad se čudim zašto mi se još nije javio. Jako je to čudno. Ušli smo u 47. godinu karijere, ali mi se znamo još i ranije, kada je tek došao u Zagreb u grupu 220. Nekih 48 godina života sam dijelio s Akijem i užasno mi je čudno bez njega. Tuga me ulovi kada čujem na radiju njegov glas. Teško je. Neće se to promijeniti dok se ne naviknemo na tu činjenicu. Svaki put kada ga čujem ili ga se sjetim, nije mi lako.“ Pitali smo ga i je li razmišljao da osnuje novi bend, nazove ga novim imenom i krene iz početka. „Svašta je nama prolazilo kroz glave. Parni valjak bio je simbioza nas svih, i mene kao autora i Akija kao glavnog interpretatora, ali Parni valjak ima svoj potpis u svom zvuku sviranja i pristupu glazbi. To je zajedno činilo jednu cjelinu. Ta cjelina se više neće ponoviti. Međutim, u nasljeđu je ostalo poprilično toga i nismo još skroz načistio, ali čini mi se da sve te pjesme ljudima nešto predstavljaju. Nama predstavljaju beskrajno veselje kada ih sviramo i kada radimo to što nam je svrha, a to je putovati, svirati i zabaviti ljude. Ako nađemo novu formulu, krenut ćemo dalje. Bilo bio bez veze taj jedan brend sad poništiti. Pjesme su moje, Aki ih je pjevao i postale su neko opće dobro u dobrom segmentu društva. Uskratiti tu priču nema smisla. Jedini razlog zašto ćemo stati bit će taj ako ne budemo u novoj fazi koju još trebamo smisliti, i zaključimo da nije dovoljno dobra. Ako nađemo novi zvuk, novu priču, možda s nekim novim čovjekom ili nekim novim ljudima, tada ćemo nastaviti.“

Ispričao nam je i da nije znao što očekivati od oproštajnih koncerata u Areni Zagreb i pulskoj areni, ali je znao da je jedna era Parnog valjka Akijevim odlaskom gotova i da je to bio više nego dostojan oproštaj od velikog pjevača i prijatelja. „Osjećali smo potrebu da se na taj način i dio publike oprosti od njega. Naravno da smo imali upita da se taj koncert održi po nekim gradovima, ali smo zaključili da bi to bilo besmisleno. Ako ćemo ići dalje, ići ćemo s novom pričom. Reciklirati taj trenutak bi bilo neukusno. Mi smo svi vrlo bliski i osjećamo potrebu za tim da smo na hrpi i jako nas veseli kad proizvodimo to što proizvodimo. Zaista je velika želja da to nastavimo raditi. Hoće li to biti od 10 do 15 velikih koncerata po regiji, vidjet ćemo. Sumnjam da ćemo raditi kao što smo radili u punom sastavu, a to znači 50 koncerata godišnje. Ta vremena su gotova. Ako ćemo imati što ponuditi – evo nas.“

Komentiraj