Objavljeno u Nacionalu br. 679, 2008-11-18

Iako je priznao da Hrvatska ulazi u recesiju, Sanader se bavi samo jednim problemom – kako ostati na vlasti

Hrvatska je pred velikom gospodarskom krizom, kao uostalom i većina zemalja Zapada. Tu činjenicu više nitko ne osporava, čak ni premijer Ivo Sanader, koji je do prije tjedan dana u javnost slao signale da Hrvatska nije u opasnosti, iako su mnogi ekonomski stručnjaci i međunarodne analitičke institucije, kao što su Stratfor, Međunarodni monetarni fond i Deutsche Bank, proteklih mjeseci baš Hrvatsku svrstali na sam vrh ljestvice najugroženijih zemalja jugoistočne Europe.

Unatoč tome, hrvatska vlast je krizu dočekala potpuno nespremna, s neodgovarajućom gospodarskom politikom i bez ikakve strategije. Da je tome tako, neizravno je potvrdio i premijer Sanader, iz čijih se prošlotjednih istupa moglo zaključiti da Vlada nema spremnu ni jednu mjeru za obranu od posljedica globalnog financijskog sloma i suočavanja s opasnošću da Hrvatska idućih mjeseci doživi bankrot.

A to bi se vrlo lako moglo dogoditi ako Ministarstvo financija uskoro ne nađe način kako otplatiti 5 milijardi eura duga koji u sljedećoj godini dolazi na naplatu, ako poduzeća ne uspiju refinancirati 6 milijardi eura zaduženja u inozemstvu, ako Vlada hitno ne krene s mjerama poticanja proizvodnje i ne zaustavi pad gospodarskog rasta, koji će sljedeće godine, prema najoptimističnijim prognozama, iznositi samo 2 posto.

Umjesto da se bavi glavnim problemima – kako provesti strukturne reforme u gospodarstvu, sačuvati većinu radnih mjesta i oživiti proizvodnju te na koji način pomoći gospodarstvu da ne padne u recesiju, Vlada premijera Sanadera za obranu od financijske krize predlaže zabranu blagdanskih domjenaka, darova i božićnica a protuzakonitom odgodom donošenja državnog proračuna pokušava dobiti na vremenu jer očito nema pripremljen nikakav scenarij za situaciju koja se naslućivala prije godinu dana. Vijest o ukidanju božićnih radosti, kao odgovor na financijsku krizu, u nekoliko je dana obišla svijet a posprdne komentare na temu da je premijer Hrvatima ukrao Božić na svojim internetskim stranicama objavili su mnogi ugledni svjetski mediji, poput američkog Forbesa i britanskog BBC-ja.

Premijerove aktivnosti početkom tjedna pokazale su da se vlast bavi sama sobom te da je glavna premijerova preokupacija kako sačuvati vladajuću koaliciju a ne s tim istim partnerima smisliti strategiju borbe protiv krize. Sastanci s koalicijskim partnerima i sindikatima u ponedjeljak imali su samo jednu svrhu – nagovoriti HSLS i HSS da pristanu na smanjenje proračuna ministarstava koja su pod njihovom kontrolom, umirovljenike da se odreknu božićnica te sindikate da ne traže rast plaća – dakle, ostanak na vlasti.

“Nikakve financijske krize nema, Hrvatska financira svoj dug”, govorio je Sanader na sjednici Vlade u listopadu prošle godine, osvrćući se na upozorenje MMF-a da Hrvatskoj prijeti opasnost od financijske krize. Prije samo mjesec dana rekao je na otvaranju radova na gradnji dalekovoda Ernestinovo – Pečuh: “U trenutku kada svijet potresa velika financijska kriza i kada vodeće zemlje svijeta ulaze u recesiju, želim uputiti poruku Hrvatskoj da će Vlada, skupa s drugim institucijama, učiniti sve da se sačuva naša stabilnost u financijskom i ekonomskom smislu. U tom će kontekstu biti napravljen državni proračun za iduću godinu.” Sanader je poručio da je Hrvatska sigurna, a da će Vlada i Hrvatska narodna banka učiniti sve da tako i ostane. Mjesec dana kasnije, kada su zemlje Europske unije i službeno proglasile recesiju, Sanader najavljuje mjere protiv krize, međutim, osim načelnih parola o nužnoj štednji, ne nudi ni jednu suvislu, iako je svima jasno da posljedice svjetske financijske krize polako zahvaćaju Hrvatsku. Da je tako definitivno je potvrđeno prošli tjedan u istupima državnog i monetarnog vrha te brojnih uglednih ekonomista, okupljenih na tradicionalnom ekonomskom savjetovanju u Opatiji.

Svi se slažu u jednom – najveća opasnost hrvatskoj ekonomiji prijeti od nedostatka kapitala. To je direktna posljedica globalne financijske krize i nelikvidnosti među bankama, koje su počele usporavati novčane plasmane namijenjene investicijama. U takvoj situaciji doći će do pada potrošačke moći i, posljedično, gospodarskih aktivnosti. Kad poduzetnici ne budu više u stanju financirati troškove svog poslovanja, morat će zaustaviti investicije, smanjit će se prodaja, prihodi i zarada pa će i država ubirati manje novca od poreza. Da bi opstale, tvrtke će morati smanjiti troškove. Kao i uvijek, prvi na udaru naći će se radnici, a kada počnu otpuštanja, povećat će se socijalni izdaci države i samim time trošak državnog proračuna. Pitanje je kako će država u takvim uvjetima otplatiti 5 milijardi eura vanjskog duga koji joj krajem ove i tijekom sljedeće godine dolazi na naplatu. Dosad je Vlada taj problem rješavala tako što bi se nanovo zdužila, ali zbog financijske krize u svijetu i bankarske nelikvidnosti, do kapitala je danas teško doći a oni koji ga imaju posuđuju ga vrlo skupo. Što se tiče dostupnosti kapitala, tvrtke će se naći u još većim problemima. Glavni oporbeni ekonomski strateg Ljubo Jurčić smatra da sada do izražaja dolaze negativni aspekti stranog vlasništva nad hrvatskim bankarskim sektorom. “Hrvatske banke već godinama nemaju dovoljno novca da iz domaće akumulacije financiraju potražnju, stoga su novac nabavljale u inozemstvu, kod svojih matičnih banaka. Kako su te banke, uglavnom austrijske i talijanske, danas u problemima, svojim podružnicama u Hrvatskoj više ne mogu posuđivati novac. Problem je što je štednja građana u bankama za nekih 5 posto manja od iznosa koji banke plasiraju državi i tvrtkama za investicije. Zbog krize u svijetu, tu razliku više nije moguće podmiriti”, kaže Jurčić.

Zbog toga Vlada računa i na pomoć MMF-a, iako je to zbog političkih razloga premijeru krajnja opcija. Jer za pomoć koju bi pružio, MMF bi zauzvrat zahtijevao drastično rezanje svih troškova države. Među ostalim, to ne znači zamrzavanje plaća, nego njihovo smanjenje, kao i redukciju svih socijalnih troškova, koji su tradicionalno Sanaderov glavni marketinški adut. Tu se prije svega misli na rodiljne naknade i braniteljske mirovine.

Međutim, jedan detalj upozorava na to da Sanaderova vlada još nije pronašla rješenje za krpanje financijskih rupa u sljedećoj godini te da računa na nekoliko opcija, od kojih je jedna obraćanje međunarodnim financijskim institucijama. Državni proračun neće biti donesen u zakonskom roku a kako će izgledati, ne zna se mnogo. Sigurno je samo spuštanje proračunskog deficita na nulu. Iz toga je razvidno da neće biti ni ulaganja u gospodarstvo i projekte koji bi mogli biti generator gospodarskog rasta, a takva premijerova izjava naišla je na brojne kritike analitičara i uglednih ekonomista. Oni tvrde da je glavni razlog eliminacije proračunskog deficita nemogućnost reprogramiranja dugova.

Ljubo Jurčić je protiv politike smanjivanja proračunskog deficita, jer on dugoročno ne donosi veliku korist a Vladu ostavlja bez manevarskog prostora da pomogne gospodarstvu, koje jedino može zemlju izvući iz krize. “Trošak krize mora se prebaciti na državni proračun kako bi se spasila ekonomija. Vlada u ovoj situaciji novac treba trošiti na poticanje proizvodnje subvencijama, a ne na neproizvodne investicije poput sportskih dvorana, ili na investicije s dugim rokom povratka, kao što su ceste i skupi mostovi”, kaže Jurčić. Problem smanjivanja hrvatskog izvoza, koji je neminovan zbog negativnoga gospodarskog rasta u Europskoj uniji, smatra Jurčić, može se riješiti većim korištenjem domaćeg tržišta. “Hrvatsko tržište je vrijedno 30 milijardi dolara, a mi smo ga prepustili drugima. Vlada problem pokušava riješiti zamrzavanjem plaća, ali plaće u tržišnoj ekonomiji nikad nisu bile problem. Problem je kriza proizvodnje, koja je već prisutna. Prema statistici, u prošlogodišnjih devet mjeseci industrijska proizvodnja rasla je po stopi od 6,6 posto, dok je ove godine u istom razdoblju rast iznosio samo 2,5 posto.”

Kašnjenje s donošenjem državnog proračuna pokazuje i to da se Vlada prekasno počela baviti pitanjima gospodarske krize, iako na nju analitičari upozoravaju mjesecima. Predsjednik Mesić je prije točno godinu dana u Opatiji rekao da se Hrvatskoj približava tsunami, misleći pritom na efekte krize hipotekarnih kredita koja je zahvatila Sjedinjene Države. Za razliku od Mesića, iz Vlade su do prošlog tjedna poručivali da Hrvatska nije u opasnosti te da je ekonomska i financijska stabilnost zagarantirana. Pomalo nervozne premijerove reakcije koje su uslijedile pokazale su da tome i nije baš tako a da je situacija Vladu zatekla nespremnom pokazuje jedna od bizarnih mjera koju je premijer predložio – ukidanje božićnih darova.
Na drugu Vladinu kriznu mjeru, onu o zamrzavanju plaća iz državnog proračuna, reagirali su i sindikati. Čelništvo najvećeg od njih, Nezavisnog sindikata Hrvatske, objavilo je da ne pristaju na zamrzavanje niti ograničavanje rasta plaća za 2009. godinu, najavljuju da su za obranu plaća spremni pozvati na javne prosvjede i industrijske akcije, a od Vlade traže cjelovite mjere za izlazak iz krize bez prebacivanja tog tereta na leđa hrvatskih radnika. Ta sindikalna reakcija nagovještava da bi Vlada uz financijske, u sljedećoj godini mogla imati ozbiljne političke probleme.

Stoga se mnogi slažu da Sanader, kao iskusan političar, odgodom donošenja državnog proračuna zapravo kupuje vrijeme. “Proračun je najavljen za drugu polovinu prosinca, a do tada ostaje mu da nagovori sindikate da pristanu na zamrzavanje plaća, Hrvatsku stranku umirovljenika da se odrekne božićnica a koalicijske partnere da ublaže svoje zahtjeve. Ako se premijer ne uspije dogovoriti s partnerima, ostaju mu tri do četiri tjedna u kojima će pokušati snimiti pravo stanje i shvatiti svu dubinu krize”, kaže jedan analitičar koji dobro zna koji su planovi Vlade.

Bivši hrvatski ministar financija Borislav Škegro smatra da kašnjenje s donošenjem proračuna nije problem jer je najvažnije da proračun bude kvalitetno napravljen, a ne hoće li biti donesen dva tjedna prije ili poslije: “Bilo bi dobro da proračun ne bude donesen isključivo kao produkt parlamentarne većine, nego da se u njegovu izradu, što je više moguće, uključe predstavnici sindikata, poslodavaca i ostalih društvenih skupina. Dakle, potrebna je što veća suradnja. Više nema sumnje da će kriza pogoditi Hrvatsku, i iako ona nije nastala ovdje, trebamo naći način kako da što uspješnije i brže iziđemo iz nje. Mislim da danas više nije pitanje tko treba štedjeti, nego da sa štednjom moraju početi svi. Zbog toga je bitno da se postigne nekakav dogovor i da se što prije definira nova dugoročna ekonomska politika.”

Iako se posljedice svjetske krize u Hrvatskoj još nisu počele osjećati, na vidjelo je isplivala sva manjkavost hrvatske gospodarske politike, ako tako nešto uopće postoji. Zbog toga mnogi smatraju da bi Hrvatsku s mizernom industrijskom proizvodnjom, velikim vanjskotrgovinskim deficitom, inozemnim dugom koji se gotovo izjednačio s bruto društvenim proizvodom i nedovoljnim gospodarskim rastom, kriza sličnih razmjera ionako zadesila za nekoliko godina. Globalna kriza to je samo ubrzala a zbog nespremnosti Vlade da se suoči s izazovima najviše bi mogli stradati građani.

Tako misli i Ljubo Jurčić. Američka će se kriza, smatra on, u Hrvatsku prenijeti tek iduće godine. A tada će posljedice direktno osjetiti i građani. Vlada je već najavila da plaće neće rasti, tako da će poskupljenja realno biti i veća. Zasad se zna da će poskupjeti plin, i to za 30 posto. Kad poskupljuju energenti, raste cijena prehrambenih proizvoda, ali i građevnog materijala, cigareta. Banke će, prema nekim prognozama, podići kamatne stope na kredite, što će biti dodatni financijski udar na stanovništvo, ali i na poduzetnike. Lošije će nego prijašnjih godina proći i stanovnici Primorja, Dalmacije i Istre koji se bave turizmom i uslužnim djelatnostima vezanim uz turizam.

Stručnjaci upozoravaju na smanjenje aktivnosti gospodarstva, a najveća opasnost leži u mogućnosti pada izvoza, koji je ionako dvostruko manji od uvoza. Pad standarda građana u Europi smanjit će i potražnju za hrvatskim izvoznim proizvodima. Ali ponajviše zabrinjava zaustavljanje inozemnih aktivnosti najvećih hrvatskih kompanija. Izvoz će pasti i zbog same činjenice da će turistički promet biti slabiji nego ove godine.

Pitanje je i kako će gospodarstvo nadoknaditi najavljeni pad stranih investicija za 1,5 milijardi eura u odnosu na 2008. Kao svojevrsni Vladin odgovor spominje se mogućnost uvođenja posebnog poreza na izvlačenje dobiti u inozemstvo. Strani vlasnici hrvatskih tvrtki putem dividendi u prvoj su polovini ove godini povukli u inozemstvo 517 milijuna eura.

Iako je premijer Ivo Sanader prošli tjedan rekao da Vlada ostaje pri infrastrukturnim investicijama i projektima koji su bitni da bi se ostvario predviđeni rast BDP-a između dva i tri posto, sve je očitije da će sa svojim suradnicima morati napraviti ozbiljnu reviziju kapitalnih projekata financiranih iz državnog proračuna. Prvi od njih je novi putnički terminal u zagrebačkoj zračnoj luci. Za izgradnju Zračne luke Zagreb premijer je predložio koncesiju i da se međunarodnim natječajem izgradi zagrebačka zračna luka bez troškova iz proračuna. Upućeni tvrde da je Vlada već donijela odluku da se novi putnički terminal u zagrebačkoj zračnoj luci preda na upravljanje privatnom koncesionaru, koji će biti izabran na natječaju. Pritisnuta financijskom krizom i dospjelim dugovima, Vlada se priklonila ideji staroj nekoliko godina, prema kojoj gradnja aerodromskog terminala državu ne bi stajala ni kune.

Vladina odluka znači da budući terminal neće izgledati onako kako ga je zamislio Jure Radić, čelni čovjek Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), jer bi gradnju trebao financirati privatni koncesionar a ne država i Grad Zagreb. Sasvim konkretno – nedavno izabrani projekt IGH te arhitekata Velimira Neidhardta i Branka Kincla neće se realizirati. Prema posljednjoj ekspertizi, rađenoj prije tri godine, novi putnički terminal na Plesu ne bi trebao biti skuplji od 120 milijuna eura, uključujući infrastrukturu i pristupne ceste. Tako da ne postoji nikakva vjerojatnost da će budući koncesionar graditi terminal prema projektu koji predviđa troškove od 280 milijuna eura. Upitan je i nastavak gradnje cesta i autocesta, ako je premijer prošli tjedan u Opatiji rekao da se neće prekidati sa započetim projektima. Riječ je o autocesti Zagreb – Sisak, vrijednoj 4,4 milijarde kuna, cesti Šestanovac – Ploče, vrijednoj 4 milijarde kuna, cesti Đakovo – Osijek čija se cijena procjenjuje na 1,8 milijardi kuna i dovršetku druge cijevi na tunelima Sv. Rok i Mala Kapela, ukupne vrijednosti 680 milijuna kuna. Pribroji li se tome po mnogima nepotreban most Pelješac i gradnja nizinske željezničke pruge Zagreb – Rijeka, Vlada bi samo na te prometne investicije trebala do 2010. godine potrošiti više od 20 milijardi kuna. Mnogi se s pravom pitaju odakle državi novac kada glavni investitor u cestogradnju, državna tvrtka Hrvatske autoceste, nedavno i uz Vladino jamstvo nije mogao dobiti 200 milijuna eura kredita. Hrvatska banka za obnovu i razvitak, koja po posebnim uvjetima kreditira poduzetničke projekte, morala je obustaviti niz kreditnih linija jer, poput HAC-a, na međunarodnom tržištu nije mogla plasirati obveznice kako bi došla do 330 milijuna eura.

Drago Jakovčević, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smatra kako će ekonomska kriza u Hrvatskoj najviše pogoditi one sektore koji su se proteklih godina najjače razvijali: “Po mom mišljenju građevinski sektor će najviše stradati, i to zato što je u proteklom razdoblju imao najveći rast. Taj rast temeljio se na prevelikim i nerealno napumpanim cijenama. Sada je očito da će kupovna moć u Hrvatskoj na svim razinama pasti. Ne radi se tu samo o građanima, past će i kupovna moć poduzeća, te i same države. Taj balon bi mogao puknuti. S druge strane, mislim da Hrvatska ima veliki potencijal u sektorima poljoprivrede i prerađivačke industrije. Država bi trebala kroz subvencije i jeftine kredite poticati razvoj proizvodnje u tim sektorima. Dugoročno bi to polučilo odlične efekte za hrvatsko gospodarstvo. Također, trebalo bi ulagati u energetiku, granu u kojoj je hrvatska deficitarna, a iznimno je važna za razvoj svih ostalih gospodarskih grana. Na kraju, dugoročno bi se više trebalo ulagati u zdravstvo, jer se tako može utjecati na negativna demografska kretanja.”

Ipak, za razliku od većine svojih kolega, Jakovčević smatra kako država ne smije odustati od velikih infrastrukturnih investicija: “Kad bi država odustala od velikih investicija, to bi imalo vrlo teške posljedice na rast hrvatskog BDP-a. Naime, u strukturi BDP-a veliki udjel ima javna potrošnja i teško je vjerovati da bi privatni sektor uspio nadoknaditi taj minus. Nama je u ovom trenutku vrlo važno zadržati što višu razinu rasta BDP-a. Hrvatska nije kao razvijene europske zemlje kojima je dosta 1 – 2 posto gospodarskog rasta. Po mom mišljenju hrvatski gospodarski rast ne smije biti manji od 3 posto. Bez velikih državnih investicija to će biti vrlo teško postići.”

Jakovčević smatra kako će se mjere koje vuku centralne banke velikih europskih zemalja pozitivno odraziti i na Hrvatsku. Naime, u svijetu postoji trend smanjenja referentnih kamatnih stopa, što bi trebalo rezultirati većom dostupnošću kapitala kojim bi se financirao razvoj gospodarstva. “Smatram da je sniženje referentnih kamatnih stopa odličan potez, ali i dokaz da su ljudi počeli shvaćati da je recesija veće zlo od inflacije. Pojeftinjenje kapitala na svjetskom tržištu moglo bi prouzročiti i sniženje kamatnih stopa u Hrvatskoj, no to prije svega ovisi o Hrvatskoj narodnoj banci. Ipak, hrvatska vlada mora biti vrlo oprezna u ovoj situaciji i zato smatram da je odgoda donošenja državnog proračuna u ovom trenutku racionalna odluka”, kaže Jakovčević.

Prema svemu navedenom, ispada da je najveći problem Hrvatske to što se u ovim okolnostima ne mora brinuti o spašavanju tvornica, jer ih nema, nego o tome kako otplatiti dugove i spriječiti strance da novac zarađen u Hrvatskoj ne povuku u matične zemlje.

Hotelijeri nastavljaju s ulaganjima

Iako su posljedice globalne financijske krize hrvatski hotelijeri osjetili već u ovogodišnjoj postsezoni, a stručnjaci za iduću godinu predviđaju pad prihoda u turizmu od 10 do 20 posto, ulagači najavljuju da će većina najvećih investicija u turizmu planiranih za 2009. biti realizirana bez obzira na poskupljenje kapitala i predviđenu lošu ekonomsku situaciju. Predsjednik uprave Sunčanog Hvara Jacques Burgeois zasad je jedini šef hotelijerske tvrtke koji je službeno najavio drastične mjere poput otkaza, rezanja svih troškova i zaustavljanja ulaganja planiranih za 2009. Doduše, mnoge investicije u turizam dijelom ovise i o novcu lokalnih vlasti koje su na sebe preuzele ulaganje u nužnu infrastrukturu, međutim investitori kažu da se toga još ne boje. Jedna od najvećih investicija u hrvatski turizam je gradnja šibenskog Nautičkog centra Prgin, koji će obuhvaćati hotelsko-turistički kompleks s prvom hrvatskom marinom za megajahte. Njezina izgradnja počet će već početkom 2009. bez obzira na krizu, tvrdi šibenski poduzetnik Goran Prgin, koji s američkom tvrtkom Island Global Yachting ulaže u taj projekt vrijedan oko 100 milijuna eura.

Za iduću godinu najavio je dovršetak marine, čija će gradnja početi u siječnju, te početak gradnje Hotela Šibenik krajem 2009. O realizaciji najavljene investicije kaže: “Nismo osjetili da bi se išta moglo početi odugovlačiti. Marina će se graditi sto posto, početak gradnje planira se za siječanj. Za kredit od 20-ak milijuna eura za marinu pregovaramo s bankama u Hrvatskoj i prema obećanjima to bi trebalo biti sređeno do kraja godine. Za hotele ćemo do kraja godine napraviti idejno rješenje i dalje je na Gradu da donese detaljni urbanistički plan, što bi također trebalo biti gotovo do kraja iduće sezone. U međuvremenu ćemo zatražiti kredit, vjerojatno od inozemnih banaka, jer je investicija oko 80 milijuna eura, te početi s izgradnjom. Naravno da se to može izjaloviti, ali zasad nema razloga za to. Pitanje je ionako je li ova kriza samo povratak u realnost i ispuhivanje balona koje je bilo neminovno. ” Prema riječima direktorice tvrtke Rezidencija Skiper Ljubice Marfan, sigurno je i otvorenje prvog hrvatskog hotela iz lanca Kempinski pokraj Umaga – projekta vrijednog 200 milijuna eura. Kempinski Hotel Adriatic, kaže, bit će otvoren u ožujku iduće godine i u to su gotovo sigurni.

“Zbog kašnjenja u izvođenju građevinskih radova već smo dva puta odgodili otvorenje, ali sad sa sigurnošću najavljujemo tzv. probno otvorenje za 1. ožujka te svečano otvorenje za srpanj dogodine. Golf-teren s 18 rupa i akumulacijskim jezerom, prvi takav u Hrvatskoj, već je gotov, a u turističkom naselju kapaciteta od 1500 postelja u tijeku je opremanje soba i uređenje okoliša.”

Međutim, najveći dio preostalih radova odnosi se na infrastrukturu, u koju mora uložiti lokalna samouprava. Već je sad odgođena izgradnja ugovorene obilaznice, no direktorica Rezidencije Skiper je optimistična: “Odradili smo jako veliki dio komunalnog opremanja ovog područja, što je poprilično opteretilo investiciju. Trebalo je uložiti i u razvoj visokonaponske mreže područja u partnerstvu s HEP-om i Istarskim vodovodom, a iz sredstava komunalnog doprinosa koji uplaćujemo jedinice lokalne samouprave moraju urediti ceste. Strah da to neće biti učinjeno postoji, jer ako ne bude infrastrukture, neće biti ni otvorenja. No na zadnjem brifingu s Gradom Umagom rečeno nam je da ugovornog partnera za uređenje prometnica imaju, jedino mala skepsa postoji u vezi s opsegom radova – oko rekonstrukcije postojeće prometnice ne bi trebalo biti problema, a izgradnja obilaznice odgođena je za iduću godinu.”

Predsjednik uprave Maistre, hotelijerske tvrtke koja je dio Adris grupe, izbjegavajući detalje potvrdio je samo da će izgradnja Hotela Lone u Rovinju, investicije vrijedne 40 milijuna eura, početi u 2009. te da će njegovo otvorenje biti kao što je i bilo najavljivano, u 2010. U hotelskom lancu Jadranski luksuzni hoteli Gorana Štroka bili su izravniji. “S obzirom na globalnu krizu u financijskom sektoru, koja će prema svim predviđanjima utjecati i na turistički sektor, stručne službe Jadranskih luksuznih hotela trenutačno rade na izradi proračuna za sljedeće razdoblje, a u cilju smanjenja troškova na svim razinama. Također se razmatra realizacija najavljenih investicija u sljedećoj godini, a o čemu će se konačna odluka na razini Uprave donijeti u sljedećih 15-ak dana”, stoji u priopćenju.

Božićne mjere odjeknule svijetom

Kao jednu od restriktivnih mjera za ublažavanje globalnog financijskog udara, premijer Ivo Sanader predložio je ukidanje blagdanskih domjenaka, darova i božićnica. Zabrana reprezentativnih predbožićnih aktivnosti javnim kompanijama izazvala je podsmijeh stranih komentatora. Vijest o ukidanju božićnih radosti, kao odgovor na financijsku krizu, u nekoliko je dana obišla svijet a posprdne komentare na temu da je premijer Hrvatima ukrao Božić na svojim internetskim stranicama objavili su mnogi ugledni svjetski mediji, poput američkog Forbesa i britanskog BBC-ja. Na najvećoj svjetskoj društvenoj mreži na internetu, Facebooku, formirane su grupe za ismijavanje Vlade a na nekim forumima objavljene su fotomontaže Sanadera u blagdanskoj atmosferi.