‘Hrvatska nema organizirani sustav gospodarske diplomacije’

‘Irak je potencijalno bogato tržište za mnoge poslove, ali za hrvatske interese bori se samo naš veleposlanik, a Italija pri svojem veleposlanstvu ima 90 gospodarskih diplomata’, kaže Alojzije Šestan, čija je tvrtka jedan od najvećih izvoznika

Iako je hrvatska javnost euforično dočekala vijest o rastu BDP-a od čak 3,9 posto u prvom kvartalu ove godine, statistike pokazuju da je u istom razdoblju izvoz rastao dvostruko sporije od uvoza i da nam još uvijek nedostaju konkretne investicije i jačanje izvoza koji će dugoročno stabilizirati domaće gospodarstvo. A tu bi država, odnosno Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, trebalo pružiti više podrške domaćim tvrtkama. Alojzije Šestan, suvlasnik i predsjednik Uprave hrvatske tvrtke Šestan-Busch iz Preloga koja proizvodi vojnu opremu i jedan je od najvećih hrvatskih izvoznika, upozorava da bi se gospodarska diplomacija trebala više angažirati u pružanju pomoći domaćim gospodarstvenicima u osvajanju inozemnih tržišta:

“Evo, uzmite primjer Iraka. Ta je zemlja ratom potpuno devastirana i potrebne su im stotine novih škola, bolnica, prometnica, industrijskih hala, energetskih objekata. To je potencijalno bogato tržište u kojem se svatko ima priliku izboriti za posao. I dok se za hrvatske tvrtke bori samo jedan čovjek – naš veleposlanik koji te poslove radi uz sva ostala redovna diplomatska zaduženja – Italija u odjelu gospodarske diplomacije pri svojem veleposlanstvu ima cijelu vojsku od 90 gospodarskih diplomata i savjetnika koji rade u interesu talijanskih tvrtki. To vam najbolje govori o važnosti takve pomoći gospodarstvenicima. Nama je tako nešto potrebno i neka se MVEP i HGK dogovore i neka svako naše veleposlanstvo dobije najmanje jednog takvog čovjeka. To će domaće tvrtke vrlo brzo osjetiti”.

DIPLOMACIJA U SVIJETU, a posebno unutar Europske unije, unatrag nekoliko desetljeća mijenja svoj profil i iz klasične političke diplomacije sve se više pretvara u gospodarsku diplomaciju koja je po snazi utjecaja jednaka onoj političkoj i putem koje države svojim gospodarstvenicima žele olakšati prodor na inozemna tržišta i otvoriti im mogućnost sklapanja novih poslova. Nije rijedak slučaj da dvije zemlje upravo kroz gospodarsku suradnju stvaraju i jačaju političke odnose, zbog čega je gospodarska diplomacija mnogim zemljama izuzetno važna i zbog koje mnoge zemlje, posebno one razvijenije, mnogo ulažu u razvoj i jačanje tog sustava. Hrvatska po tom pitanju još uvijek luta, oscilira i traži pravi sustav koji bi odgovorio zahtjevima i potrebama hrvatskih gospodarstvenika. Iz dosadašnje prakse vidljivo je da jedna vlast ustroji sustav gospodarske diplomacije, ili ga barem krene stvarati, a druga politička nomenklatura koja je nasljeđuje ruši do tada izgrađeno i kreće sa svojim dijametralno suprotnim sustavom. A kako su političke smjene česte, nijedan od tih sustava nije imao vremena zaživjeti do kraja i ispuniti svoju funkciju.

TIJEKOM 2011. GODINE, u vrijeme mandata ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića, u tijeku je bila reforma gospodarske diplomacije koja je gospodarske savjetnike u hrvatskim diplomatskim misijama namjeravala zamijeniti trgovačkim atašeima koji su na diplomatskoj hijerarhijskoj ljestvici ispod gospodarskih savjetnika. No krajem 2011. došlo je do smjene vlasti na parlamentarnim izborima, a vlada premijera Zorana Milanovića krenula je drugim smjerom. Napušten je koncept gospodarske diplomacije kako ga je osmislila prethodna vlada te je najavljeno da se ugovori trgovinskih atašea neće produživati. Nova je Vlada 2012. pokrenula posve nov koncept stvaranja gospodarske diplomacije koji je osmislio i pokrenuo tadašnji zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova Joško Klisović. On je Nacionalu kazao: “Novi sustav gospodarske diplomacije, pokrenut u jesen 2013., na suvremen i proaktivan način pružio je vrlo snažnu podršku hrvatskim izvoznicima u inozemstvu. Sustav gospodarske diplomacije je prvi put imao sve odgovarajuće elemente koji su potrebni da bi ovo rješenje bilo suvremeno i efikasno, ali i održivo. Proveli smo dubinske, konkretne institucionalne i operativne reforme – od prilagođenog institucionalnog ustroja, određivanja prioritetnih tržišta, novih kategorija diplomatskog komuniciranja i upravljanja informacijama, prilagodbe lokacija diplomatsko-konzularne mreže, preko stalnog usavršavanja kadrova do koordinacije među svim uključenim institucijama”.

‘HRVATSKA IONAKO ima diplomate u veleposlanstvima. Pa čemu onda duplirati predstavništva i trošiti državni novac’, kaže Joško Klisović o predstavništvima HGK u četirima državama

KLISOVIĆ KAŽE DA POSTOJE POSVE egzaktni podaci prema kojima je tako oformljena gospodarska diplomacija do kraja trećeg kvartala 2015. pomogla preko 2027 hrvatskih izvoznika na 118 svjetskih tržišta, pruživši im oko 8500 posve konkretnih usluga: “Hrvatska veleposlanstva i konzulati poslali su izvoznicima u Hrvatskoj gotovo 2746 izvoznih prilika iz cijelog svijeta. A u srpnju 2013. prvi put je uspostavljeno i Povjerenstvo za internacionalizaciju hrvatskoga gospodarstva kao trajni zajednički forum predstavnika vlade i izvoznika na kojemu su izrađivane operativne mjere izvozne politike”.

Klisović kaže da su najvažniji ciljevi gospodarske diplomacije bili doprinijeti održivom rastu gospodarstva i afirmirati domaće gospodarstvo na međunarodnoj sceni, i to kroz pomoć u realizaciji izvoznih poslova, umrežavanje, informiranje i kroz privlačenje stranih investicija.

Klisović je rekao da je MVEP od 2013. do kraja 2015., odnosno do idućih parlamentarnih izbora, stvorio bazu educiranih i posebno pripremljenih gospodarskih diplomata koje je potom svake godine trebalo širiti i nadograđivati. No nova je HDZ-ova politička nomenklatura, koja je na vlast došla 2016., zaustavila taj proces, Ministarstvo vanjskih poslova na čelu s tadašnjim ministrom Mirom Kovačem više nije bilo u središtu takve organizirane i sustavne potpore izvoznicima i zadatak posredništva između domaćih gospodarstvenika i inozemnih partnera spušten je ponovno na Hrvatsku gospodarsku komoru.

INSTITUT ZA MEĐUNARODNE ODNOSE (IMO) u listopadu 2012. objavio je studiju “Gospodarska diplomacija Republike Hrvatske ili zašto Hrvatskoj treba snažna i sustavna gospodarska diplomacija”, s namjerom da potakne daljnje analize i rasprave i na konkretan način doprinese poboljšanju tadašnjeg sustava gospodarske diplomacije u Hrvatskoj. Definirajući primarne ciljeve i zadatke gospodarske diplomacije, studija IMO-a navodi promociju trgovine, poticanje izravnih stranih ulaganja, suradnju znanosti i tehnologije, uključujući istraživanje i razvoj, promociju turizma i zagovaranje interesa nacionalne poslovne zajednice, a najvažniji zadaci gospodarskih diplomata su poslovno obavještavanje, izviđanje, sudjelovanje u brendiranju i stvaranju poslovnog imidža države u inozemstvu, podrška u poslovnim pregovorima i realizaciji ugovora te rješavanje problema u poslovanju.

U dokumentu se navodi da aktivnosti institucija uključenih u gospodarsku diplomaciju – Ured predsjednika, Vlada, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo poduzetništva i obrta – nisu koordinirane i da se često preklapaju, a podjela odgovornosti i zadaća nije posve jasna te da nedostaje sustavni pristup.

TAKOĐER SU PREDLAGALI DA SE GOSPODARSKA DIPLOMACIJA razvija u dva smjera, od kojih je jedan prema glavnim investicijskim tržištima na kojima će se promovirati konkretni investicijski projekti, odnosno privlačiti strana ulaganja, dok bi drugi trebao krenuti prema tržištima u nastajanju na kojima će gospodarska diplomacija biti glavna zadaća diplomatskih i konzularnih predstavništava. “Cjelovito osmisliti, organizirati i provesti reformu gospodarske diplomacije kako bi se ostvarili njezini primarni ciljevi poticanja izvoza i privlačenja stranih investicija, jačati prepoznatljivost aktivnosti gospodarske diplomacije, uspostaviti široku mrežu partnera u provedbi i kad god je moguće usuglašavati interese i aktivnosti” prijedlog je koji IMO iznosi u svojoj studiji.

Klisović pak tvrdi kako je IMO predložio rješenja koja su već tada bila zastarjela i koja nisu mogla odgovoriti izazovima modernih zahtjeva gospodarske diplomacije u svijetu, a odluku o ponovnom vraćanju HGK u središte kontakata s poslovnim partnerima u inozemstvu nazvao je neprimjerenom jer, kako je objasnio, sustav predstavništava HGK u svijetu donosi velike troškove koje je teško opravdati. On tvrdi:

“Hrvatska ionako ima diplomate u veleposlanstvima. Pa čemu onda duplirati predstavništva i trošiti državni novac”.

Prema riječima predstavnika tvrtki Šestan-Busch i AD Plastik koje se na listi najvećih izvoznika nalaze na vrlo visokim pozicijama, ne može se reći da se veleposlanstva, svako na svoj način, ne trude pomoći hrvatskim gospodarstvenicima u ostvarivanju poslovnih kontakata i pronalaženju novih poslova i tržišta. No Joško Klisović upozorava da svi oni takve poslove obavljaju uz ostale, redovne političke obaveze.

Iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) na Nacionalov upit odgovara li sektor podrške izvoznicima koji djeluje pri HGK po svojim zadacima i ciljevima gospodarskoj diplomaciji i na koji način funkcioniraju predstavništva HGK u inozemstvu, odgovaraju da se predstavništva HGK osnivaju “s ciljem promicanja i zastupanja interesa hrvatskog gospodarstva u navedenim zemljama, posebno na uspostavljanju poslovnih odnosa između gospodarskih subjekata dviju zemalja, privlačenju investicija, transferu tehnologije i znanja, praćenju političkih odluka koje determiniraju gospodarska kretanja u svijetu i projekata međunarodnih organizacija” uvažavajući pritom specifičnosti svakog pojedinog tržišta, razlike u zakonodavstvu, specifična ograničenja koja se odnose na zaštitu tržišta, trgovinske sporazume i slobodu trgovanja.

SVI DJELATNICI PREDSTAVNIŠTAVA, kažu u HGK, prošli su kroz sustav obuke u okviru Sektora za međunarodne poslove u HGK te su posebno educirani i detaljno upoznati s kulturom i tržištem zemlje u koju odlaze, a većina njih je i prije rada u predstavništvu bila usko vezana za predmetno tržište: “Osim njih, u inozemnim uredima zaposlen je po jedan djelatnik kao lokalno osoblje koje poznaje jezik i kulturu zemlje u kojoj se nalazi predstavništvo. Naši djelatnici u inozemstvu bave se gospodarskim aspektom poslovanja, stvaraju vlastite baze podataka i kontakata, pružaju direktnu pomoć hrvatskim tvrtkama na terenu – organiziraju poslovne sastanke s predstavnicima privatnog i javnog sektora, pružaju dodatnu potporu na sajmovima, pomoć pri ishodovanju potrebne dokumentacije ili dozvola i upoznaju hrvatske tvrtke sa specifičnim lokalnim propisima”.

U DOKUMENTU Instituta za međunarodne odnose iz 2012. navodi se da aktivnosti državnih institucija uključenih u gospodarsku diplomaciju nisu koordinirane i da se često preklapaju te da nema sustavnog principa

Podsjećaju i da je HGK u svibnju 2017. s MVEP-om potpisala Okvirni sporazum o suradnji kojim je dogovoren model uspostave poticanja i razvijanja vanjsko-trgovinske suradnje te izvoza hrvatskih proizvoda na inozemna tržišta. “To je novi model otvaranja predstavništava HGK na inozemnim tržištima i predstavlja djelotvoran model za poticanje i razvijanje vanjskotrgovinske suradnje i izvoza hrvatskih proizvoda na inozemna tržišta uz optimalnu racionalizaciju troškova”, navodi se u odgovoru. HGK u ovom trenutku ima otvorena četiri predstavništva – u Bruxellesu, Šangaju, Beogradu i Moskvi – u kojima su predstavnici hrvatski državljani, no dodaju i da predstavništva surađuju i s partnerskim organizacijama koja također poznaju lokalno tržište i uvjete poslovanja. Komora do 2022. planira otvaranje još triju predstavništva na tržištima za koja su, kako objašnjavaju, njihovi članovi iskazali najveći interes, a to su München, Beč i Milano. No tek kratak pregled informacija o spomenutim predstavništvima objavljenih na stranicama HGK pokazao je da su sjedišta tih predstavništava na različitim adresama od adresa na kojima se nalaze veleposlanstva. Dakle, u istoj državi, u istom gradu (s izuzetkom Šangaja u Kini) u kojem Hrvatska ima svoje veleposlanstvo HGK plaća najam zasebne zgrade u kojoj je smješteno njezino predstavništvo. A u planu joj je otvaranje novih triju predstavništva u gradovima u kojima Hrvatska također ima veleposlanstva ili konzulate. Na direktni upit Nacionala koliki je ukupni godišnji trošak predstavništava HGK u spomenute četiri zemlje nismo dobili nikakav odgovor. No u podužem odgovoru koji je na Nacionalova pitanja pristigao iz HGK uočili smo dvije ključne rečenice: “Uloga gospodarske diplomacije nije samo omogućavanje ulaska, već trajna potpora i omogućavanje rješavanja otvorenih pitanja i barijera koje se mogu javiti i nakon što se neka tvrtka pozicionirala na tržištu. S obzirom na ograničene resurse, HGK nije u mogućnosti biti prisutna na svim inozemnim tržištima sa svojim predstavništvima”.

Šestan je sugerirao da “se MVEP i HGK dogovore i neka svako naše veleposlanstvo dobije najmanje jednog takvog čovjeka”, što je jednostavan odgovor na sve zahtjeve hrvatskih gospodarstvenika. A to je, slaže se Joško Klisović, jeftinije rješenje od otvaranja zasebnih predstavništava HGK koja posluju u istim gradovima u kojima postoje i hrvatska veleposlanstva.

ALOJZIJE ŠESTAN JE NACIONALU POTVRDIO da je njegovoj tvrtki, s obzirom na veličinu poslova koje ugovaraju s inozemnim kupcima, aktivna podrška državnih institucija itekako važna i potrebna:

“Pri tome mislim na podršku resornog Ministarstva obrane, ali i Ministarstva vanjskih i europskih poslova, MUP-a, Ministarstva gospodarstva pa i Hrvatske gospodarske komore. Bez opće podrške svih ovih institucija teško da bismo uspjeli na inozemnom tržištu, posebno u području organizacije sajmova, logističke podrške, kontakata i promocije. Mi i danas puno koristimo usluge Ministarstva vanjskih poslova i HGK, posebno putem naših veleposlanstava u zemljama u kojima ugovaramo poslove. Nedavno smo tako dobili doista konkretnu pomoć našeg veleposlanstva u Čileu, u arapskim zemljama, pa i Južnoj Africi i u Europi, na čemu im doista zahvaljujem”.

Upitali smo Šestana i jesu li ga iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova ili pak iz HGK zatražili da ocijeni kvalitetu usluge i asistencije koju je tvrtka Šestan-Busch dobila od njihovih djelatnika. Šestan kaže: “Mi bismo trebali imati gospodarsku diplomaciju jer ona kao organizirani sustav u ovom trenutku ne postoji. Najveći je problem što veleposlanici u pojedinim zemljama koje su našim tvrtkama zanimljive kao potencijalno dobra tržišta nisu ni dovoljno ekipirani niti mogu sami učiniti više kako bi pomogli domaćim gospodarstvenicima. Mnogi se doista trude biti nam na usluzi, ali im u tome treba konkretnije pomoći, da svako veleposlanstvo ima posebnog gospodarskog savjetnika koji bi preuzeo sektor gospodarstva. Veleposlanik ne može biti naš trgovački putnik, a nama je često potrebno otvoriti neka vrata ili pomoći u stvaranju kontakata”.

ŠESTAN MISLI DA BI I HGK U TOME trebala odigrati aktivniju ulogu: “Moram priznati da je novi predsjednik HGK Luka Burilović ponovo krenuo otvarati predstavništva Komore u inozemstvu, što je svakako pozitivno i to će gospodarstvenicima značajno pomoći u radu. No je li to dovoljno jer takvih predstavništava nema mnogo?”

AKTUALNO VODSTVO MVEP-a sadašnji sustav prebacivanja odgovornosti na potkapacitiranu i logistički nedovoljno opremljenu HGK očito smatra politički dobrim rješenjem

Tvrtka AD Plastik iz Solina kraj Splita koja proizvodi plastične dijelove za automobilsku industriju i surađuje s vodećim proizvođačima automobila poput BMW-a, Renaulta, Peugeota, Forda, Opela, Mitsubishija i brojnih drugih također je koristila usluge MVEP-a i HGK. Predsjednik Uprave AD Plastika Marinko Došen kaže: “Koristili smo usluge diplomacije pri MVEP-a i Sektora izvoza pri HGK u onoj mjeri u kojoj je njihova pomoć bila moguća. To se najčešće odnosilo na pomoć pri prikupljanju nekih informacija koje su nam mogle biti korisne pri istraživanju određenog tržišta. Pretenciozno bi bilo reći kako su nam pomogli u poslovanju. Pomogli su onoj mjeri u kojoj smo to tražili i očekivali od njih. Mi poslujemo u vrlo specifičnoj industriji i u samom poslovanju nam ne mogu puno pomoći, ali u onome što smo tražili imali smo kvalitetnu suradnju”.

Njegova se tvrtka, objasnio je, orijentirala prema poslovanju “business to business”, dakle u direktnom kontaktu s kupcima, pa smatra da puno veću pomoć od Ministarstva i HGK mogu dobiti kompanije koje plasiraju robu i usluge na određena tržišta. Dodao je i kako ne može procijeniti koja im je od tih dviju institucija konkretnije pomogla u poslovanju. “Poznato mi je da ta dva sektora surađuju, tako da smo i od jednih i od drugih dobili povratne informacije koje smo tražili”, rekao je Došen.

U MINISTARSTVU VANJSKIH I EUROPSKIH poslova tvrde kako se od početaka bave poslovima koji se odnose na gospodarsku bilateralnu i multilateralnu suradnju te razvojnu suradnju, a posljednjih godina i na trgovinsku politiku. U odgovoru Ministarstva na pitanje postoji li u okviru MVEP-a zasebni odjel gospodarske diplomacije stoji: “Poslovi gospodarske diplomacije oduvijek su sastavni dio Ministarstva. Iako se ustroj kroz godine mijenjao, Ministarstvo je kroz to vrijeme pratilo i usvajalo dobre prakse drugih država. Tako je sadašnja Uprava za gospodarske poslove i razvojnu suradnju, unutar koje postoji i Sektor za gospodarske odnose, u svoj rad uključila uz gospodarsku suradnju i razvojnu politiku. Svi djelatnici u čijem su opisu posla i razvijanje i unaprjeđenije gospodarskih bilateralnih odnosa, kako oni u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, tako i oni u diplomatskim predstavništvima, prolaze obuku za rad na poslovima gospodarske diplomacije”.

U Ministarstvu dalje navode da je sustav gospodarske diplomacije izvoznicima, putem poslovnih udruženja, svakodnevno na usluzi kroz razne vidove pomoći. “U svakodnevnoj komunikaciji s hrvatskim izvoznicima primamo povratne informacije za pružene pomoći na stranim tržištima. Diplomatska mreža širi se i temeljem gospodarskog interesa te pridonosi promicanju hrvatskog gospodarstva. Naša diplomatsko-konzularna mreža redovno koristi međunarodne kontakte za promociju hrvatskih izvoznih potencijala, otvaranje vrata hrvatskim tvrtkama te promicanje investicijskih mogućnosti”, navodi se na kraju odgovora pristiglog iz MVEP-a.

Iz njihova odgovora lako je zaključiti da sustav gospodarske diplomacije koji podrazumijeva diplomatskog predstavnika u veleposlanstvu specijaliziranog isključivo za poticanje i razvoj ekonomske suradnje s tvrtkama prema potrebama hrvatskih gospodarstvenika doista ne postoji i da aktualno vodstvo MVEP-a sadašnji sustav prebacivanja odgovornosti na potkapacitiranu i logistički nedovoljno opremljenu Hrvatsku gospodarsku komoru smatra politički dobrim rješenjem. No čini se da se domaći gospodarstvenici s tim rješenjem ne slažu.

Komentiraj