Objavljeno u Nacionalu br. 807, 2011-05-03

Dubravka Lipovac, menadžerica Birotehne iz Slavonskog Broda, dogovorila je 2,5 milijuna eura vrijednu gradnju autoceste u Afganistanu i osobno iz Kabula vodi posao

Slavonskobrodska tvrtka Birotehna prva je hrvatska kompanija koja posluje u Afganistanu. Radnici tog poduzeća u sljedećih nekoliko mjeseci trebali bi početi s radovima na gradilištu jedne tamošnje autoceste. Iako u tvrtki inzistiraju na tome da ne žele otkrivati pojedinosti o projektu dok radovi ne počnu, prema informacijama objavljnim u lokalnim slavonskobrodskim medijima riječ je o 2,5 milijuna eura vrijednom poslu pripreme zemljišta za asfaltiranje dionice od 11 kilometara autoceste. Taj posao, iako osrednje financijske vrijednosti, iznimno je važan zato što faktički predstavlja prvu referencu za eventualnu buduću ekspanziju hrvatskih građevinskih i montažerskih tvrtki na tržištu Afganistana.

U toj ratom zahvaćenoj državi tijekom proteklih nekoliko godina zahvaljujući golemoj financijskoj pomoći međunarodne zajednice pokrenuti su veliki ciklusi investicija u gradnju osnovne prometne i energetske infrastrukture, vrijedni više desetaka milijardi dolara. Ti projekti danas su velika prilika za hrvatske građevinske tvrtke koje su tijekom proteklog desetljeća sudjelujući u velikim građevinskim projektima na domaćem tržištu stekle iznimno visoku razinu znanja i tehnologije, upravo ono što u Afganistanu nedostaje. Izbijanjem gospodarske krize hrvatsko tržište je doživjelo značajan pad, pa će sada većina domaćih građevinskih kompanija, ako žele izbjeći propast, biti prisiljena nove angažmane tražiti izvan granica Hrvatske, pa čak i u dalekim, opasnim i nestabilnim državama kao što je Afganistan. Utoliko se može zaključiti kako je slavonskobrodska tvrtka svojevrsni pionir među domaćim građevincima u inozemstvu, a njihov angažman u Afganistanu nagovještaj mnogo raširenijeg trenda u domaćoj građevinskoj industriji. Ključna osoba Birotehnina proboja na afganistansko tržište je Dubravka Lipovac, zagrebačka menadžerica koja otprije nekoliko mjeseci obnaša dužnost direktorice tvrtkine poslovnice u glavnom gradu Afganistana Kabulu. Ona je protekla dva mjeseca provela u Afganistanu pokušavajući ustrojiti tvrtkino poslovanje tamo i dogovoriti prve poslove. Kaže kako se radi o dugom i kompliciranom procesu, ali i da bi i potencijalna dobit od cijelog posla na kraju trebala biti vrlo dobra:

“Činjenica je da je situacija u Hrvatskoj trenutačno takva da nema posla, a izgledno je da ga u idućem razdoblju i neće biti. Upravo zbog toga izlazak na strana tržišta za nas je imperativ, a za Afganistan smo se odlučili nakon što je Hrvatska gospodarska komora tamo otvorila svoje predstavništvo. Uz njihovu pomoć otvorili smo i svoje predstavništvo, a ja sam protekla dva mjeseca provela tamo kako bih riješila sve formalnosti oko toga i ustrojila poslovanje. Taj proces traje dugo i da biste uopće bilo što radili u Afganistanu, morate naučiti lokalne običaje i specifičnosti, a za to vas zapravo nitko ne može pripremiti dok tamo ne dođete. Trebalo mi je dva mjeseca da pravno registriram tvrtku, nađem poslovne partnere, lokalne zaposlenike, organiziram logistiku i počnem pregovore o poslu. Sad sam kratko u Hrvatskoj, a uskoro se opet vraćam u Afganistan na dva mjeseca i nadam se da će nakon toga sve biti spremno za početak radova.” Unatoč imidžu neuređene i nerazvijene zemlje koji Afganistan uživa u najvećem dijelu hrvatske javnosti, Dubravka Lipovac kaže kako je poslovno okruženje zahvaljujući utjecaju zapadnih tvrtki i međunarodnih organizacija znatno napredovalo posljednjih godina, a to se osobito osjeti u sustavu javne nabave. Naime, s obzirom na to da se najveći dio investicija u Afganistanu provodi uz financijsku pomoć zapadnih država i organizacija, tamošnja vlada bila je prisiljena implementirati i zapadne standarde transparentnosti pri provedbi javnih natječaja. Upravo zato, da bi se dobio posao, tvrtka mora biti konkurentna po cijeni i kvaliteti, a u slučaju Birotehne u dobivanju posla presudila je činjenica da tvrtka raspolaže tehnologijom zvanom PowerCem – RoadCem. Riječ je o patentiranom aditivu jedne nizozemske kompanije koji se koristi u cestogradnji i nizu drugih građevinskih poslova tako što povećava čvrstoću i fleksibilnost stabiliziranih slojeva ceste te poboljšava cjelokupno djelovanje materijala koji se koriste u cestogradnji, a kod kojih se kao vezivno sredstvo koristi cement. Kada se koristi zajedno s cementom, smanjuje potrebnu količinu cementa i omogućuje uporabu nekonvencionalnih materijala za izgradnju cesta kao što je humus, zemlja, otpadni građevinski materijal i slično. U Afganistanu ta bi se tehnologija gradnje mogla pokazati iznimno korisnom s obzirom na značajne troškove dopremanja građevinskog materijala tamo, ali i brži tempo gradnje koji se tako postiže. Upravo zato u Birotehni smatraju kako je tehnologija RoadCem bila jedan od ključnih razloga što su dobili posao u Afganistanu, no kako kaže Dubravka Lipovac, to je tek prvi korak u poslovanu, s obzirom na to da tek nakon sklapanja posla tvrtki slijede značajni organizacijski i logistički izazovi: “Ljudima u Hrvatskoj teško je uopće shvatiti koliko je vođenje posla u Afganistanu drukčije od onoga na što smo se navikli ovdje. Primjerice prije nego što sam tamo došla izradila sam svojevrsni radni raspored, no kad sam došla u Kabul, vrlo brzo sam shvatila kako je on potpuno beskoristan, jer Afganistanci jednostavno funkcioniraju drukčije nego mi. Primjerice, tamo se tradicionalno ne radi četvrtkom i petkom, a vikend se inače radi, no budući da međunarodne tvrtke i institucije u pravilu subotom i nedjeljom ne rade, to su preuzele i neke lokalne tvrtke. Tako radni tjedan često traje tek tri dana, a ako se tome pribroji i to da se rigidno poštuje i obveza muslimana da se mole pet puta dnevno, vrlo je teško u tom vremenu obaviti birokratske poslove koji traju relativno dugo. Tome ćemo se morati prilagoditi i na gradilištu, kao i nekim drugim zakonitostima.

Primjerice, kod odabira radnika treba voditi računa o njihovu etničkom, odnosno plemenskom podrijetlu, jer to također može dovesti do neželjenih napetosti. Da bismo to izbjegli, našli smo lokalne partnere koji će biti podizvođači, a iz Hrvatske će doći stručni inženjeri koji će vršiti nadzor radova te dio specijalizirane opreme. Dopremiti tu opremu tamo također će biti izazov, a sreća je da u Afganistanu postoji velika količina građevinskih strojeva za najam. Primjerice, pokazatelj toga koliko je građevinarstvo tamo trenutačno razvijeno je i činjenica da u Kabulu postoji jedna ulica dugačka nekoliko kilometara u kojoj su smještene stotine, pa i tisuće građevinskih strojeva za najam. Pogled na tu ulicu je fascinantan.” Dakako, osim logistike najveći izazov poslovanja u Afganistanu je sigurnost. Naime, iako su ratni sukobi danas u većoj mjeri koncentrirani u južnim pokrajinama Afganistana, opasnost od terorističkih napada na strane radnike postoji, kao i mogućnost sukoba s lokalnim plemenima. Upravo zbog toga, poslovi u toj državi iziskuju dodatne troškove za fizičku zaštitu koja je nužna, posebno na gradilištima koja se nalaze izvan urbanih gradskih središta.

Također, uobičajeno je da se prije početka radova postigne dogovor o sigurnosti s lokalnim plemenskim vođama, kojima se često zauzvrat tvrtke obvežu besplatno plemenu dovesti struju, vodu ili izgraditi neki objekt, poput džamije. Dubravka Lipovac kaže kako se u Afganistanu osjeća znatno sigurnije nego što je očekivala: “Mnogi su me upozoravali na nesigurnost u Afganistanu, posebno s obzirom na to što sam žena, a tamo su prava žena na vrlo niskoj razini. Ipak, situacija je bolja nego što sam očekivala, uz pratnju lokalnog kolege sam se relativno slobodno kretala po Kabulu. Čovjek se mora prilagoditi njihovim običajima, pa sam i ja nosila maramu na glavi, ali ugodno sam se iznenadila tijekom poslovnih razgovora. Unatoč generalno lošem statusu žena u društvu, ako ste vlasnik tvrtke – kao što sam ja tamo – muškarci vas u poslovnim pregovorima tretiraju s apsolutnim poštovanjem. Sigurnost će biti mnogo veći problem na samom gradilištu. Morat ćemo unajmiti naoružane zaštitare da čuvaju gradilište 24 sata dnevno, ne samo zbog mogućnosti terorističkog napada, nego i mogućnosti krađa s gradilišta koje su tamo učestale. Također, morat ćemo osigurati i smještaj na gradilištu za sve radnike.” Ako se ovi planovi ostvare, Birotehna bi već za nekoliko mjeseci mogla početi s radovima u Afganistanu, no u tvrtki se nadaju kako je to tek početak. Namjeravaju sklopiti suradnju s nizom drugih hrvatskih tvrtki kako bi pokušali zajednički dobiti veće i unosnije poslove u toj državi. Naime, prema podacima Hrvatske gospodarske komore Hrvatska je danas tek jedna od sedam država čije tvrtke mogu sudjelovati na javnim natječajima u Afganistanu, a osim cestogradnje tu je i niz drugih sektora u kojima bi hrvatska poduzeća mogla sudjelovati.

Dapače, kako tvrdi Dubravka Lipovac, udružene hrvatske kompanije tamo bi mogle konkurirati i za velike projekte, a kroz te poslove zaposliti bi se moglo i dosta radnika: “Ako već ne možemo samostalno dobiti velike projekte, sigurno je da možemo biti podizvođači velikim zapadnim tvrtkama. Tu će sigurno biti posla i za hrvatske radnike. Mi već sad tražimo građevinske inženjere koji su spremni ići raditi tamo i interes je velik. Jasno, pri odabiru ljudi nećemo se voditi samo stručnim kriterijima, nego i svojevrsnim karakternim osobinama. Uvjeti rada u Afganistanu su ipak znatno suroviji nego kod nas i može se pretpostaviti da to ne mogu svi izdržati. Ipak, za one koji mogu ti poslovi mogli bi biti vrlo isplativi, osobito u situaciji kad u Hrvatskoj posla ima sve manje.”