HRT U OČEKIVANJU GLAVNOG RAVNATELJA: Sušec 2010: ‘U tijeku je neprijateljsko preuzimanje televizije’

Objavljeno u Nacionalu br. 742, 2010-02-02

BOŽO SUŠEC, dugogodišnji sportski novinar HRT-a, kojemu je nakon odlaska u mirovinu Uprava zabranila suradnju s državnom nacionalnom televizijskom kućom, komentira aktualnu borbu za prevlast na Televiziji te poimence proziva sudionike

Kada je 1. siječnja otišao u mirovinu, Božo Sušec bio je uvjeren kako će i ubuduće surađivati s Hrvatskom televizijom. O tome je postojao i dogovor s vodećim ljudima HTV-a, međutim u manje od mjesec dana Sušecu nije samo otkazana suradnja, nego mu je i onemogućen dolazak na Televiziju, ili kako s ironijom u glasu kaže: “Imam isti status kao i dostavljač pizze jer obojica moramo na porti čekati da netko dođe i uvede nas unutra.”

Prilično zanimljiv odnos prema jednom od najpoznatijih hrvatskih novinara i sportskom komentatoru koji je na Televiziju Zagreb došao još 1968., a 1972. prešao u Sportski program, u kojem je radio kao suradnik Mladena Delića, a potom i samostalni komentator. U novinarskoj karijeri Sušec je pratio 15-ak olimpijada, a specijalizirao se za atletiku, nogomet, rukomet i skijaško trčanje. Na posljednjem europskom nogometnom prvenstvu, koje se 2008. održalo u Austriji i Švicarskoj, bio je glavni organizator HTV-ove ekipe od 46 ljudi, a čitav projekt bio je najskuplji u povijesti HTV-a jer je stajao 7 milijuna eura.

Božo Sušec trebao je voditi i projekt Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi, ali ekipa koja sada vodi Hrvatsku televiziju odlučila ga je eliminirati. Božo Sušec je prvi poznati televizijski novinar koji javno progovora o tome što se događa na HTV-u i poimence spominje ekipu koja pokušava preuzeti ondje svu vlast.

NACIONAL: Što se događa na Hrvatskoj televiziji?

– Svjedoci smo neprijateljskog preuzimanja Hrvatske televizije koja prelazi u ruke ekipe koju HTV ne zanima. HTV je program koji se emitira, a ti ljudi o programu znaju malo ili ništa. Njihova televizijska prošlost ne postoji, a televizijska sadašnjost im je na v. d.-u, samo što su svoje položaje vršitelja dužnosti shvatili kao “voditelji destrukcije”. su interes financije i moć, a javni interes, što je bit Hrvatske televizije. HTV nije samo egzistencija 3500 zaposlenih i njihovih obitelji nego bi trebala biti i čelno mjesto demokracije i borbe za pravnu državu Hrvatskoj. S ekipom koju program zanima, a niti ga znaju stvoriti, to je nemoguće postići.

NACIONAL: Možete li konkretno odgovoriti tko su ljudi na koje aludirate?

– Neučinkovitost ljudi koji su nekada vodili HTV dovela je do njihove smjene. Ekipu nedovoljno sposobnih sada je zamijenila ekipa koja je došla kako bi ostvarila materijalnu korist. Pritom mislim na Mislava Stipića, v. d. ravnatelja HTV-a, koji je pravnik bez vizije, ne prepoznaje program HTV-a. Stipić je na Televiziji tek godinu dana i već je postao ravnatelj, međutim on je samo dio te ekipe i svojevrsni izvođač radova, čiji je voditelj Siniša Grgić, potpredsjednik Programskog vijeća HTV-a. On vodi Televiziju i to vjerojatno s privremenom karticom, jer nije zaposlen na HTV-u i može ulaziti jedino kao posjetitelj. Ta je opaka skupina na položaj v. d. glavnog ravnatelja postavila Josipa Popovca, a za šefa Općih i zajedničkih poslova, gdje se odlučuje o velikim novčanim svotama, jednog vrlo mladog čovjeka, Darija Vladimira Josića. Ta ekipa priprema otpuštanje velikog broja zaposlenih, a na važne funkcije zaposlili su još osmero svojih ljudi, sve bez ikakve veze s novinarstvom ili programom. Tu nema novinara, snimatelja, kamermana, inženjera, informatičara, ni jednog autentičnog televizijskog zanimanja.

NACIONAL: Jeste li se pokušali dogovoriti o nastavku suradnje s HTV-om?

– Ponudio sam ključnim ljudima da ne idem u mirovinu prije nego dovršim dva projekta u koja sam uključen, a to su EP u Austriji i SP u Južnoj Africi. U Austriji sam trebao biti komentator, a oko SP-a, što je iznimno skup projekt, vodio sam pripreme, i budući da sam odradio 70 posto poslova, mislio sam da to trebam i dovršiti. Takav dogovor je i postojao, a poslije oni više nisu željeli raditi s ljudima koji su otišli u poticajnu mirovinu. Ja nikoga ne molim, nego sam zbog vlastite odgovornosti ponudio svoje usluge da obavim posao ako to oni žele. Razgovarao sam s tri relevantna sugovornika, prije svega s Josipom Popovcem, i o svemu smo se dogovorili. Razgovarao sam i s direktorom programa Domagojem Burićem, koji je od mene preuzeo papire – sporazume vezane za Austriju i Južnu Afriku, kao i s urednikom Sportske redakcije Brunom Kovačevićem. Ali sve je zaustavio Mislav Stipić.

NACIONAL: Jeste li razgovarali sa Stipićem?

– Nikad. Uopće osobno ne poznajem dotičnu osobu, kao ni većina ljudi s Televizije. To je dosta ilustrativna činjenica. Međutim poprilično poznajem njegov lik i djelo.

NACIONAL: Na HTV-u kažu da ste otišli u mirovinu i iskoristili mogućnost da uzmete otpremninu od 400 tisuća kuna, a sada želite nastaviti raditi.

– Ja nisam dobio ni jednu kunu, nego samo papir na kojem piše da mi pripadaju točno 307.142 kune i nije poznato kad bih to trebao dobiti. U razgovoru s ključnim ljudima rekao sam da moj motiv nije novac, nego da želim odraditi projekte u Austriji i Južnoj Africi. Službeno sam ponudio da ću EP raditi bez ijedne kune nadoknade. To je dokaz da spor nije u novcu. Stvar je u tome da oni znaju kako spadam u krug od petnaestak uglednih novinara dugogodišnjih zaposlenika HTV-a koji smatraju teškom uvredom Televiziji što je na funkciju ravnatelja došao čovjek koji nema veze s HTV-om i koji je u našoj kući zaposlen godinu dana, iako na HRT-u i u hrvatskom društvu postoje ljudi koji imaju sve reference za obavljanje tog posla.

NACIONAL: Prošli tjedan vas nisu pustili u zgradu HRT-a. Kako je to izgledalo?

– Neposredno prije našeg sastanka otišao sam na HRT jer dugujem pismeni izvještaj o telefonskim troškovima kada sam u prosincu bio na službenom putu u Južnoj Africi. Došao sam do zgrade, ali dalje nisam mogao jer su mi kao umirovljeniku ukinuli službenu karticu. Sve to je legalno i čisto, ali s obzirom na to da još uvijek imam nekih neriješenih obveza na HTV-u, sigurno ne bih napravio štetu ili provokaciju. Tumačenje koje sam na vlastite uši dobio od jednog visokog HTV-ova dužnosnika glasi kako u slučaju da me puste unutra prijeti dolazak inspekcije rada, koja će zapečatiti HTV i prekinuti emitiranje programa. Objašnjenje je tužno i smiješno, a postupak je legalan, ali i prostački neetičan.

NACIONAL: Imate li favorita među kandidatima za novog glavnog ravnatelja HRT-a?

– Za dio ljudi nisam čuo, a ako nisam čuo za njih, pretpostavljam da nisu jako važni u medijskom svijetu. Cijenim sposobnosti i iskustvo Ivanke Lučev, ali dva najvažnija kandidata su Damir Novinić i Franjo Maletić. Novinić je predstavnik grupe koju predvode Siniša Grgić i Mislav Stipić, ali mislim da je on njihovo žrtveno janje. Navodno ne ispunjava ni sve uvjete natječaja jer posjeduje samo diplomu neke visoke američke poslovne škole, koja u Hrvatskoj nije nostrificirana, i vjerojatno će ga na tome srušiti. Osim toga, Novinić je radio na specijalnim poslovima u američkim službama, a za posao glavnog ravnatelja, što je jedan od pet ili šest najvažnijih društvenih položaja u državi, vjerojatno treba proći sigurnosne provjere i sumnjam da će to uspjeti. Stvar je u tome da ta ekipa ne ide na izbor glavnog ravnatelja nego želi spriječiti taj izbor jer do 15. lipnja planiraju dovršiti kadrovsko i poslovno restrukturiranje HTV-a, što uključuje i otkaznu listu na kojoj se nalazi 326 ljudi. Sve njihove akcije planirane su na 6 mjeseci, što je jasan znak da žele spriječiti izbor glavnog ravnatelja. Ako bi sada izabrali glavnog ravnatelja, propali bi im planovi promjena koje namjeravaju izvršiti do 15. lipnja, a to je ujedno i datum do kada traju mandati sadašnjim vršiteljima dužnosti. Napravljeni su svi planovi oko razvoja transporta, nabave, vanjskih ugovora, pa čak i ugostiteljstva, a rok za sve je 15. lipnja. Na drugoj strani je Franjo Maletić, koji ima sve reference za glavnog ravnatelja HRTa. On je doktor medijskih znanosti, a u prošlosti je vodio različite korporacije. Maletić je vrlo ozbiljan kandidat, ali o tome će odlučivati članovi Programskog vijeća, a ja se nadam da će odlučiti po svojoj savjesti.

NACIONAL: Imate li kakvih poslovnih veza s Maletićem?

– Kada je prije mnogo godina Franjo Maletić radio u izdavačkoj kući Golden marketing, surađivao sam na izdanju publikacije “Tko je tko u Hrvatskoj”. Pisao sam i o nogometu, ali mislim da to nije relevantno za naš razgovor.

NACIONAL: U Sloveniji i Italiji novinari štrajkaju kada postoji opasnost da netko na netransparentan način preuzme medije. Zbog čega šute novinari na HTV-u?

– Mislim da se sindikat počeo pokretati, ako ni zbog čega drugoga onda zato što tri tisuće ljudi strepi da i oni nisu na listi za otpuštanje na kojoj je 326 imena. HTV je izgubio dosta ugleda, ali je još uvijek jedan od prvih brandova u Hrvatskoj, i očekujem da će se pojaviti snage koje će zaustaviti daljnje urušavanje HTV-a.

NACIONAL: Kako ocjenjujete rad članova Programskog vijeća?

– To bi trebao biti skup mudrih neovisnih ljudi koji poznaju medije i koji su u svom radu dokazali da se zalažu za demokratske procese i visoke etičke vrijednosti. Nažalost zbog pomanjkanja kriterija pri izboru članova Programskog vijeća, uz nedvojbeno časne i poštene ljude, tu su se ubacili i promicatelji sitnih osobnih i parcijalnih interesa, koji nerijetko djelovanje tog važnog i moćnog tijela pretvaraju u karikaturu. I sam Zakon o HRT-u u sebi nosi neke proturječnosti, pa se tako čelnim ljudima HRT-a, glavnom ravnatelju i ravnatelju, striktno brani da se bave osnovnim poslom HRT-a – programom.

NACIONAL: Nisu li i HTV-ovi novinari djelomično odgovorni za anarhično stanje? Već mjesecima traju javne svađe i međusobne optužbe, koje su kulminirale nedavnom smjenom Hloverke Novak-Srzić.

– Uz nepobitne činjenice u tom je procesu lopatama nabacana gomila smeća na HTV i nanesena teško popravljiva šteta dugo godina građenom ugledu. Na moju veliku žalost u to je bio uključen i dio ljudi s HTV-a, a na našu sreću, oni ipak ne spadaju u elitne jedinice.

NACIONAL: U ta četiri desetljeća na TV Zagreb i HRT-u promijenilo se 14 glavnih ravnatelja. Koji je ostavio najsnažniji dojam?

– Mnogo je lakše bilo raditi u vrijeme kad nije bilo konkurencije, kad je Televizija bila jedna i jedina, kad je imala monopol. Čisto ljudski gledano najbolji ravnatelj za nas zaposlene na TV-u bio je Branko Puharić. Čvrsto muški i pošteno je stajao iza novinarskih sloboda i branio je neovisnost na mjestima gdje je tada nije bilo lako obraniti. Isto tako, kako vrijeme više odmiče sve više cijenim Mirka Galića.

Komentiraj

Source:Robert Bajruši