HRT pred tužbama zbog neovlaštene prodaje arhivskih snimki koje nisu njegovo vlasništvo

U dokumentarnoj seriji ‘Predsjednik’ u produkciji tvrtke Miljenka Manjkasa koja se prikazuje na HRT-u, korišteni su i emitirani arhivski materijali – snimke s masovnih demonstracija za podršku Radiju 101 iz 1996. Dio tog arhivskog materijala, prema riječima autora serije, iz arhive je HRT-a. No autori snimki tužit će HRT za nezakonito emitiranje ili prodaju tuđeg materijala

Hrvatska televizija uskoro bi se mogla suočiti s tužbama zbog neovlaštene prodaje arhivskog materijala koji nije u njenom vlasništvu. Radi se o dokumentarno-igranom serijalu “Predsjednik” u produkciji nezavisnog proizvođača Intermedia grupa čiji je vlasnik Miljenko Manjkas, a čije je emitiranje započelo prošlog tjedna.

Scenarist serije je Gordan Malić, a redatelji su Miljenko Manjkas i Gordan Malić. Oni su sa svojim projektom prošli na natječaju HRT-a za neovisnu produkciju 2018. godine, kada je “Predsjednik” bio i najskuplja ugovorena dokumentarna serija. Za nju je HRT izdvojio 2,48 milijuna kuna, odnosno 248 tisuća kuna za svaku od deset epizoda u trajanju od 52 minute.

Osim što su sporni kriteriji za odabir ovakvog projekta koji TV pretplatnici plaćaju stotinama tisuća svojih kuna, problematično je i nedopušteno korištenje arhivskog materijala u serijalu “Predsjednik”. Konkretno, radi se o povijesnim snimkama demonstracija za Radio 101, 20. i 21. studenoga 1996.

“Tu netko laže ili krade”, rekla u razgovoru za tjednik Nacional Irena Ščurić, nezavisna producentica i režiserka, vlasnica producentske tvrtke Top mag koja je od 1984. godine svojom kamerom bilježila brojne povijesne i ulične događaje, nemalo se iznenadila kada je vidjela vlastite snimke u tuđoj televizijskoj seriji. U razgovoru za tjednik Nacional ona kaže:

“Mene zanima radi li se o tome da je netko neovlašteno uzeo arhivske snimke i nije ih platio, ili je platio nekome tko je prodao nešto što nije njegovo. Meni je to potpuno svejedno jer se radi o neovlaštenom korištenju mojih materijala”, tvrdi Ščurić.

Osim kadrova s Cvjetnog trga koje je Irena Ščurić snimala na vlastitu inicijativu, prikazane su i njene snimke iz radijske redakcije, one napravljene kroz prozor Radija u Gajevoj 10 i brojni kadrovi s Trga bana Jelačića koji su prikazani u dokumentarnom filmu “Dan nezavisnosti Radija 101” Vinka Brešana. Irena Ščurić u posjedu je ugovora s vodstvom Radija 101 iz 2007., kada se film i snimao, u kojem piše da ona svoje materijale ustupa besplatno za potrebe snimanja filma, ali ne i za daljnju komercijalnu upotrebu ili prodaju trećim osobama, što se mora dodatno urediti. Koproducenti filma su Radio 101, ZagrebFilm i HRT, a HRT je film držao “u bunkeru” sve do 2013., kada ga je prvi put emitirao. Odvjetnica Irene Ščurić Kristina Delfin Kanceljak 2012. je poslala dopis pravnoj službi HRT-a, u kojem upozorava na problem tog materijala koji bi trebalo regulirati prije izdavanja DVD-a. HRT tada ni na koji način nije reagirao. Film je prvi put prikazan na Trećem programu HRT-a 2013., kada je urednik bio Dean Šoša.

“Nazvala sam Šošu i rekla mu da ću morati tužiti HRT ako ne riješi pitanje tih snimki čiji sam ja autorica i vlasnica, no on mi je tada objasnio da nije ni znao da taj problem postoji. Moja odvjetnica poslala je još jedan dopis 2013., no odgovor nikada nismo dobili. HRT se očito ponaša kao da je vlasnik materijala i prodaje ga kao dio svoje arhive”, ogorčena je Irena Ščurić.

Osim materijala Irene Ščurić, u filmu su korištene i snimke Reutersa i OTV-a. Oni su imali isti aranžman s Radijem 101, a ustupajući snimke jedino su tražili da su navedeni u špici filma. Svaka sljedeća upotreba za komercijalne svrhe bila je zabranjena. O tome Saša Kavić, snimatelj Reutersa koji je svojom kamerom bilježio te povijesne događaje, kaže: “Upozorili su me da su u seriji ‘Predsjednik’ korištene moje arhivske snimke demonstracija za Stojedinicu. Onda sam ‘odvrtio’ prvu epizodu serije, krenuo sam gledati, a kad ono opa, pa tu je jako puno materijala koji sam ja snimio. Poslije sam sreo Miljenka Manjkasa i rekao mu da je u svojoj seriji koristio moje kadrove. On mi je na to odgovorio ‘samo nekoliko sekundi, možda tri kadra’. Dao sam si truda i napravio screenshotove svih snimki Reutersa i našao ih preko dvadeset. U međuvremenu, nekim čudom našao sam i kazetu, odnosno originalnu betu s koje su skidani materijali za Brešanov film. Informaciju o svemu poslao sam u našu centralu u London. O tome je obaviješten i Reutersov menadžer za Hrvatsku koji inače radi s HRT-om.”

‘Jedan od redatelja Gordan Malić rekao mi je da su oni sve arhivske materijale otkupili od HRT-a. Ako je to doista tako, onda HRT krade i prodaje tuđe materijale, i moje i Reutersove’, kaže Irena Ščurić

Na pitanje smatra li da će Reuters reagirati, Kavić odgovara da ne očekuje da će oni raditi veliki problem jer imaju dobru suradnju s HRT-om: “Ne mislim da će Reuters ići đonom prema Hrvatskoj televiziji koja je njihov klijent. Ono što su odmah rekli jest to da je evidentno došlo do namjerne ili nenamjerne pogreške jer je HRT prodao tuđi materijal kao svoj. Vjerojatno će i tražiti neko refundiranje za korištenje tih snimki jer arhiva je prilično skupa, osobito ako je stara preko dvadeset godina. Naplaćuje se ogroman novac po sekundi materijala i na tome HRT odlično zarađuje”.

Irena Ščurić objašnjava svoj slučaj: “Nazvala sam Gordana Malića, rekla sam mu o čemu se radi, a on mi je odgovorio da su oni sve materijale otkupili od HRT-a. Ako je to doista tako, onda HRT krade i prodaje tuđe materijale, i moje i Reutersove.”

Na upit tjednika Nacional Miljenko Manjkas poslao je sljedeći odgovor: “U prvoj epizodi igrano-dokumentarne serije ‘Predsjednik’, na temu prosvjeda Radija 101 1996. godine, korišteno je ukupno oko pet minuta arhivskog materijala. Sav arhivski materijal je iz arhive HRT-a. Tri kadra u ukupnom trajanju nešto manjem od 30 sekundi su arhivski materijal iz filma ‘Dan nezavisnosti Radija 101’ redatelja Vinka Brešana, a u produkciji Zagreb filma, Radija 101 i HRT-a. Ne bi li utvrdila stvarnog vlasnika prava nad tri spomenuta kadra u trajanju od oko 30 sekundi, Intermedia grupa je uputila upite i Zagreb filmu i Radiju 101.”

Redatelj filma “Dan nezavisnosti Radija 101” Vinko Brešan za Nacional je rekao kako ga je kontaktirao Gordan Malić i pitao može li koristiti materijale iz filma: “Odgovorio sam mu da mu osobno mogu dati odobrenje za dijelove koje sam snimao 2006-2007., ali ne i za arhivske snimke. Moji autorski dijelovi bili su isključivo naknadno snimljeni intervjui s akterima tih događaja. Izričito sam napomenuo da ne mogu dati suglasnost za korištenje arhivskih snimki, čiji su autori navedeni u špici filma, a za koje i ne znam čije su vlasništvo. Maliću sam preporučio da kontaktira sadašnji Radio 101 koji je pravni sljednik Stojedinice”.

Saša Kavić potvrdio je, kada je riječ o Reutersu, da se radilo o besplatnom ustupanju materijala isključivo za snimanje dokumentarnog filma koji nitko drugi nije smio koristiti u komercijalne svrhe, niti ga prodavati.

“Naš jedini uvjet Brešanu bio je da potpiše Reuters. Kako se nije radilo o komercijalnom filmu, već dokumentu vremena, to je bio naš prilog. Mi smo potpisani u odjavnoj špici s ostalima koji su dali svoje arhive. Miljenko Manjkas danas tvrdi da ne zna čiji su to materijali, iako su, ponavljam, svi oni koji su dali arhivu navedeni u špici Brešanova filma. Nitko od tih ljudi u Manjkasovoj seriji nije naveden ni potpisan. Nije trebao neki veliki mozak da se zaključi kako ti dijelovi nisu snimljeni 2007., kada je Brešan napravio film i koji im je izričito rekao da im ne može dati pravo na korištenje arhive koja nije njegova. “

Miljenko Manjkas kaže kako je spreman ispraviti grešku, ako je do nje došlo: “Ako se ustanovi da smo u seriji ‘Predsjednik’ koristili neki kadar za koji smo smatrali da pripada HRT-u, a naknadno se pokazalo da je stvarni vlasnik prava netko drugi, pristupit ćemo reguliranju tih prava sa stvarnim vlasnikom, kao što to uvijek činimo. Međutim, takvih kadrova za koje još uvijek utvrđujemo stvarnog vlasnika je brojkom ukupno tri, u trajanju manjem od 30 sekundi.

Intermedia grupa u svom opusu ima više od 10 igrano-dokumentarnih i dokumentarnih serijala i filmova. Tijekom njihove proizvodnje posebnu pozornost posvećujemo odnosu prema autorima. Sva autorska prava uvijek dosad su bila uredno regulirana, a glumci, redatelji, scenaristi i ostali autori uredno i na vrijeme plaćeni. Tako će biti i ovaj put, čim budu poznati stvarni vlasnici prava za spomenuta tri kadra.”

Na pitanje postoji li mogućnost da je HRT prodao nešto što nije njihovo, Brešan odgovara: “Apsolutno postoji. Ako su vlasnici tih materijala iznenađeni time da ih je netko koristio, onda je očito da je to došlo nekim kanalima koji nisu legalni.”

Tjednik Nacional poslao je pisane upite glavnom ravnatelju HRT-a Kazimiru Bačiću o ovom problemu, na koji je stigao šturi odgovor iz Službe za komunikacije HRT-a: “HRT može naplatiti korištenje materijala samo za onaj materijal koji je u njegovom vlasništvu, i to nakon završetka produkcije serije i prema važećem Cjeniku o naknadama za korištenje arhivske građe HRT-a. Napominjemo kako je, prema ugovoru s HRT-u, neovisni proizvođač obvezan riješiti autorska i srodna prava na djelu.” Što se tiče pisma odvjetnice Irene Ščurić Kristine Delfin Kanceljak poslanog u Pravnu službu 2012. i 2013, s HRT-a odgovaraju ovako: “Pismo na koje se referirate ne postoji u arhivi RJ Pravnih i kadrovskih poslova iz 2013. godine te je u sustavu zabilježeno 23. siječnja 2020. godine, nakon što je i poslano elektroničkom poštom.”

‘HRT je prodao Reutersov materijal kao svoj. Reuters će tražiti refundiranje za korištenje tih snimki jer arhiva je prilično skupa, osobito stara dvadesetak godina’, kaže Saša Kavić, snimatelj Reutersa

Odvjetnica Kristina Delfin Kanceljak na ovaj odgovor HRT-a odgovara da ima potvrde za svaki poslani dopis i da njeni žigovi na potvrdama o preporučenim pošiljkama i danas postoje. “To što oni dopise bacaju u smeće je njihov problem”, rekla je Kristina Delfin Kanceljak koja je upravo uputila opomenu pred tužbu HRT-u.

Irena Ščurić koju je u međuvremenu nazvala djelatnica pravne službe HRT-a i javila da su dopisi iz 2012. i 2013. nađeni, zaključila je da bi se Kazimir Bačić trebao zapitati funkcionira li njegova kuća kao uređena institucija u kojoj ljudi međusobno komuniciraju.

“Naime, kada pravni odjel dobije dopis iz kojeg se vidi da je netko drugi vlasnik materijala koje tretiraju kao svoje, postoji li netko tko se onda time bavi i istražuje problem? Ili čekaju tužbe? U odgovornoj zemlji, članici EU-a, institucije se odgovorno ponašaju prema intelektualnom i svakom drugom vlasništvu. Ili u toj kući smatraju da se treba zaštiti vlasništvo isključivo HRT-a? To je plemenski mentalitet ove zemlje, u kojoj je svatko širok onoliko koliko je njegovo pleme. Iako ne vjerujem u hrvatsko pravosuđe, otkad smo u EU-u, vjerujem u europsko sudstvo. A oni su osjetljivi na ovakve slučajeve.”

Da je HRT osjetljiv na svoju arhivu potvrđuje i Saša Milošević, bivši član Programskog vijeća koji podsjeća da je novinarka Nada Prkačin zbog krađe arhivskih materijala dobila otkaz s HRT-a, da bi zatim otkupili njezin revizionistički dokumentarni film “Magnum Crimen 194” u produkciji Laudato TV-a i emitirali ga na HTV-u. S obzirom na tu činjenicu, kaže da ga ne čudi da su otkupili i serijal “Predsjednik”. Irena Ščurić kaže: “Dodatni problem u svemu jest da su ti autori za seriju dobili ogromne pare koje su platili TV pretplatnici, a za to su proizveli seriju najniže kvalitete, izuzetno loše produkcije, na koju je potrošena možda jedna desetina dobivenog novca.”

S njom se slaže i Saša Kavić: “Najstrašnije u cijeloj toj priči jest da su Manjkas i Malić povukli veliki novac za nešto što je tuđi trud koji su ukomponirali u loš uradak”.

Brešan zaključuje: “Nije nelegitimno uzimati materijale iz filmova, zato i postoje arhivski materijali. Pitanje je samo je li to plaćeno. Znam da HRT svoju arhivu naplaćuje vrlo skupo. Trgovanje time ozbiljan je posao. No ako je netko prodao materijal koji nije njegovo vlasništvo, a u ovom slučaju čini mi se da se upravo to dogodilo, onda je to krađa”.

Saša Milošević, tadašnji član Programskog vijeća HRT-a, kaže kako na odluku da HRT ugovori snimanje dokumentarne serije “Predsjednik” nisu mogli utjecati jer se o tome na Vijeću nije ni raspravljalo zato što to nije u nadležnosti Programskog vijeća, nego o tome odluku donose posebna povjerenstva. To je potvrdio i Nikola Baketa koji je još uvijek član ovog tijela, a koje je ovog ponedjeljka raspravljalo o nabavi programskih sadržaja programske produkcije za 2018. godinu. “U raspravi za 2019. tema je upravo bio prigovor Antonija Nuića u ime Društva hrvatskih filmskih redatelja, zbog odbijanja HRT-a da otkupi 34 neovisna dokumentarna filma. Postavio sam pitanje penalizacije za neovlašteno korištenje materijala treće strane, ili prodaje iz HRT-a, na što je odgovoreno da tek treba utvrditi čija je snimka i da su producenti serije za to spremni platiti, iako su i Irena Ščurić i Reuters upozorili na to da je bez dopuštenja korištena njihova arhiva.”

Hrvoje Hribar, bivši ravnatelj HAVC-a, ovako je komentirao odluku HRT-a da otkupi ovaj projekt: “Pogledao sam na internetu prvu epizodu ‘Predsjednika’ i ne mogu prestati misliti na sve one vrijedne projekte koje je HRT odbio na prošlim natječajima. Smatram da bi im stvarno dobro došlo da su barem pogledali neke od 34 dokumentarca koje su odbili jer bi vidjeli niz profesionalno i kvalitetno napravljenih filmova. Djela koja se odlikuju koncepcijom, scenarijem, idejom, odnosno svime onime što Manjkasova i Malićeva serija nema. Ona počinje demonstracijama za Stojedinicu, završava nekakvom religioznom preobrazbom Tuđmana, a u međuvremenu 20 nepovezanih sugovornika priča o jedno četrdeset različitih tema, bez glave i repa. To je jedan audiovizualni rasuti teret kojem silno nedostaje ruka redatelja, dramaturga i scenarista, dakle svega onoga što je ispalo iz procesa proizvodnje na HRT-u. Od dvojice autora, od kojih su obojica bivši novinari, za dio javnosti je problematičniji Miljenko Manjkas koji je na vrhuncu vladavine Franje Tuđmana s Pantovčaka kontrolirao program HRT-a i ostalih “državotvornih” medija. Zatim je postao jedan od ključnih ljudi informativnog programa HRT-a koji je upravo u tom razdoblju prolazio kroz svoju najmračniju fazu političke propagande i cenzure, što sve dovodi u pitanje objektivnost Manjkasova pristupa ovoj, navodno povijesnoj temi. Tim više što su u prvoj epizodi prikazane masovne demonstracije za Radio 101, kada je Miljenko Manjkas bio na suprotnoj strani. HRT je tada i u emisiji “Motrišta” i u svojim informativnim programima kroz usta naručenih komentatora proglašavao najveće građanske demonstracije u Hrvatskoj “jogurt-revolucijom”, demonizirajući vodstvo Stojedinice i pozivajući na javni linč.

‘Na javnoj televiziji stranačka ili politička podobnost ne smije biti kriterij nijedne sekunde. Onda imamo državnu televiziju, a ne javni medijski servis’, veli Antonio Nuić, predsjednik Društva filmskih redatelja

Hrvoje Hribar o tome kaže: “Podsjetili ste me na Manjkasovu ulogu u medijima devedesetih. Zato i ima neke logike u tom kaotičnom materijalu, a to je logika političkog PR-a. Tu se vidi da je netko slao PR poruke, umjesto da je radio dokumentarni film. Posve je jasno da se radi o nekoj vrsti stranačke promocije, odnosno o borbi ljevice i desnice unutar HDZ-a. Izvan HDZ-a za njega očito ne postoji ništa na planeti. Kako inače financijski objasniti taj tok novca iz države u partiju, iz partije u javnu televiziju? Bjelodano je jasno da stvari tako ne bi smjele funkcionirati na jednom europskom javnom servisu. “

Od 1994. do 1996. Manjkas je bio analitičar predsjednika Republike Hrvatske, od 1996. do 1998. bio je urednik redakcije unutarnje politike HTV-a, potom do 1999. urednik informativnoga i do 2000. informativno-dokumentarnoga programa. Bio je autor i urednik omražene emisije “Motrišta” i urednik središnjega “Dnevnika”. Nakon 2000. njegova karijera imala je zanimljiv tijek po različitim medijima i desničarskim portalima. Bio je glavni urednik Plavoga radija, zamjenik direktora programa Nove TV, direktor brenda i član uprave NK Dinamo, glavni urednik Večernjega lista i savjetnik za medijske projekte Styrije. Utemeljitelj je Soundset radijske mreže, portala direktno.hr i producentske tvrtke Intermedia grupa kojoj je vlasnik i direktor. Autor je igrano-dokumentarnoga serijala “Jugoslavenske tajne službe” i dokumentaraca “Sasvim nepoznati Tuđman”, “Domovinski rat – laž i istina”, “Domovinski rat je počeo na Maksimiru”, “Hrvatska šutnja i izdaja”, “Lex Perković – tajna udbaškog ubojstva”, “Zabranjeno sjećanje” i “Križni put – zločin bez kazne”. Ovakav pedigre Miljenka Manjkasa sadašnjem vodstvu HRT-a očito je bio dovoljan razlog da otkupi projekt baš od Intermedia grupe, dok je istovremeno odbio otkupiti prava za prikazivanje 34 nezavisna dokumentarna filma, od kojih su mnogi nagrađeni.

Činjenicu da je među svim ponuđenim projektima baš ovaj autorski dvojac dobio najviše javnog novca za tzv. nezavisnu produkciju, predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja Antonio Nuić komentirao je ovako:

“To je upravo i smisao akcije Društva hrvatskih filmskih redatelja ‘Meni se to gleda, a HRT ne da’. A to je da se odrede jasni kriteriji pri kupovini, a osobito pri naručivanju neovisnih audiovizualnih djela. Mi inzistiramo na tome da osnovni kriterij treba biti kvaliteta projekta i reference autora i producenta. Ne poznajem dovoljno rad ove dvojice autora, ali s obzirom na sve ono što je odbio HRT-a do sada, između ostalog i ona 34 dokumentarna filma, oni bi morali biti jako dobri kako bi opravdali taj izbor. Nadam se da se ne odlučuje prema političkoj ili stranačkoj podobnosti jer bi to bila katastrofa za HRT. Na javnoj televiziji to ne smije biti kriterij nijedne sekunde. Onda imamo državnu televiziju, a ne javni medijski servis.”

Komentiraj