HND pod ovrhom jer je Čermakova tvrtka dva klima uređaja početkom 90-ih naplatila 120.OOO DEM

Vodstvo HND-a Nacionalu je potvrdilo javnosti dosad nepoznate detalje o ulozi umirovljenog generala Ivana Čermaka u sudskom sporu zbog kojeg bi Hrvatsko novinarsko društvo moglo ostati bez vrijedne zgrade u Perkovčevoj ulici u centru Zagreba

Umirovljeni general i vlasnik tvrtke Crodux Ivan Čermak ima jednu od ključnih uloga u procesu ovrhe Hrvatskog novinarskog društva vrijedne 2,5 milijuna kuna. Vodstvo HND-a Nacionalu je potvrdilo javnosti do sada nepoznate detalje prema kojima je Čermakova tvrtka početkom devedesetih izvršila radove ugrađivanja klime u prostore HND-a u zagrebačkoj Perkovčevoj ulici te je za te radove izdan račun u vrijednosti od 1.050.000 tadašnjih hrvatskih dinara, što je tada iznosilo otprilike čak 120 tisuća njemačkih maraka. Račun je izdan tvrtki U.T.T. Europa 92 koja je s HND-om u srpnju 1990. dogovorila preuređenje prizemnih prostora u atraktivan ugostiteljski objekt. U HND-u sumnjaju na to da je taj račun krivotvoren, a njihove sumnje potvrđuju i drugi krivotvoreni računi do kojih su stigli tijekom istrage cijelog slučaja ovrhe računa HND-a. Naime, tijekom stečajnog postupka tvrtke U.T.T. Europa 92 sud je utvrdio da HND s kamatama toj tvrtki duguje oko 2,5 milijuna kuna, a gotovo polovicu tog duga čini račun za radove koji je navodno izdala tadašnja Čermakova tvrtka.

Prema tom računu ispada da je za 120 tisuća njemačkih maraka Čermakova tvrtka početkom devedesetih u prostorije u prizemlju HND-a ugradila dvije klime, probila cijev i srušila jedan zid. Vodstvo novinarskog društva smatra da iznos od 120 tisuća njemačkih maraka nikako ne može odgovarati količini izvedenih radova jer su se za te novce u tom razdoblju u Zagrebu mogla kupiti dva stana u centru grada. Predsjednik HND-a Hrvoje Zovko za Nacional je potvrdio iznos spornog računa koji je danas dio ovrhe koja je protiv HND-a pokrenuta kao dio stečajnog postupka tvrtke U.T.T. Europa 92 te je otkrio da su se zbog spornog računa čak i sastali s Ivanom Čermakom. O detaljima tog sastanka Zovko kaže:

 “Slavica Lukić i ja tražili smo sastanak kod gospodina Čermaka. On nas je primio i tvrdio da se ničeg ne sjeća i da će provjeriti u svojoj arhivi. Čermak nam je tada rekao da je pokazao račun svom glavnom inženjeru, koji je potvrdio da su ugrađene dvije jedinice klime probile cijev i srušile zid, no kada je vidio taj račun, ostao je iznenađen tim velikim iznosom. To smo, dakle, saznali iz druge ruke. Nakon toga, Čermak nam se više nije javio. Račun je navodno plaćen preko Zagrebačke banke, no danas je to gotovo nemoguće provjeriti. U svakom slučaju, svota od 120 tisuća maraka za ugradnju klime, koja je plaćena unaprijed, krajnje je sumnjiva, a mi zapravo ne znamo je li taj račun ikada plaćen. Čermak je to mogao objasniti na sudu, pa nije.”

Nacional je pokušao kontaktirati umirovljenog generala Ivana Čermaka kako bi dobio dodatnu priliku objasniti kakve je točno poslove njegova tvrtka odradila u prostorijama HND-a i zašto je za ugradnju dvije klime i jedne cijevi te rušenje jednog zida izdan račun od 120 tisuća njemačkih maraka, ali Čermak do ponedjeljka popodne nije odgovorio na naše pozive i SMS poruke. Budući da su u HND-u proveli detaljnu istragu koja je pokazala da su neki od računa zbog kojih je pokrenuta ovrha nad računima društva krivotvoreni, postoji opravdana sumnja da je netko mogao krivotvoriti i račun koji je navodno izdala tvrtka Ivana Čermaka, koji se prije početka Domovinskog rata bavio ugradnjom klima-uređaja. Moguće je i da je račun izdan i kako bi se prikazali fiktivni radovi te se dio novca iskoristio i za nabavu oružja za Hrvatsku vojsku budući da se početkom rata Hrvatska našla pod embargom UN-a te se na sve moguće načine pokušavalo doći do oružja koje je bilo potrebno za obranu.

Tijekom stečaja tvrtke U.T.T. Europa 92 sud je utvrdio da HND s kamatama toj tvrtki duguje oko 2,5 mil. kuna, a gotovo polovicu tog duga čini fantomski račun za radove koji je izdala tadašnja Čermakova tvrtka

U svakom slučaju, Ivan Čermak još uvijek nije objasnio svoju ulogu u slučaju na koji su prošli tjedan i javno upozorili predsjednik HND-a Hrvoje Zovko i potpredsjednica tog društva Slavica Lukić. Oni tvrde da je riječ o alarmantnom pokušaju otimanja imovine Hrvatskom novinarskom društvu, što je rezultat sudskog spora koji traje 25 godina. Vodstvo HND-a otkrilo je i da se presuda i potraživanja temelje na dijelu lažiranih dokumenata i računa tvrtke koja je još 2005. godine otišla u stečaj, i o tim je svojim saznanjima obavijestilo nadležne institucije i sudove, tražeći reviziju cijelog postupka. No budući da je hrvatsko pravosuđe takvo kakvo jest, odgovora još uvijek nema, a jedino što su uspjeli izbjeći jest ovrha na cijelu zgradu na prestižnoj adresi Perkovčeva 2, koja vrijedi puno više od 2,5 milijuna kuna, koliko su prema presudi dužni platiti.

Predsjednik HND-a Hrvoje Zovko u više je navrata naglasio kako se sva sporost i neučinkovitost hrvatskog pravosuđa upravo prelama preko leđa jedne neovisne institucije, koja je od golemog značaja za stanje demokracije u Hrvatskoj, a za Nacional je naglasio kako smatra da se ovim postupkom želi staviti omča nad glavu Hrvatskog novinarskog društva: “HND bi mnogi željeli ušutkati. Vjerujem da postoje oni koji bi željeli da se HND ugasi, a to bi bila katastrofalna poruka za ionako devastiranu novinarsku profesiju. O svemu što se ovdje događa obavijestili smo već otprije Međunarodnu federaciju novinara (IFJ), a sada ćemo poslati još jedan dopis svim međunarodnim novinarskim institucijama. Ako se ovo događa Hrvatskom novinarskom društvu, koje će sljedeće godine obilježiti 110 godina postojanja, koje je međunarodno priznato i ima 2000 članova, što onda mogu očekivati takozvani obični građani? Radi se o eklatantnom primjeru otimačine – naime, potpuno je jasno da je tim navodnim vjerovnicima koji nas žele ovršiti krajnji cilj bila zgrada, izuzetno vrijedna nekretnina u samom centru grada. Nju su svojim novcem izgradili novinari 1929. godine i ona je izvor prihoda i zapravo garancija financijske i svake druge neovisnosti Hrvatskog novinarskog društva.”

Zovko kaže da ga ova situacija jako podsjeća na lanjsku, kada se pokušalo privatizirati zgradu Hrvatskog glazbenog zavoda u Gundulićevoj ulici  i od nje napraviti hotel:

“Možda je netko bacio oko i na HNK? Nakon ovoga što se nama događa, sve je moguće, Radni naslov mogao bi biti: Tipična priča iz Hrvatske. Danas HND, sutra netko drugi. Mi smo društvo u kojem se naočigled urušavaju institucije. Ja to vidim definitivno kao jednu vrstu političkog pritiska. Uostalom, imamo pisane dokaze kako se ranih devedesetih vršio pritisak na HND da se ti ljudi koji su bili u zakupu koji nisu plaćali ne diraju i ne iseljavaju, jer su oni navodno jako važni domoljubi.”

Naime, cijela priča je započela 10. srpnja 1990.  Godine, kada je HND, kojem je tada na čelu bio novinar Drago Flego, ugovor o zakupu prostora u prizemlju zgrade Novinarski dom sklopio s trojicom povratnika iz Njemačke, a za koje je itekako agitiralo tadašnje Ministarstvo iseljeništva. Znakovito, radilo se o trojici ljudi koji su se zvali Ante: Anti Matiću, Anti Tabaku i Anti Ercegoviću, te njihovoj tvrtki U.T.T. Europa 92. Oni su tadašnjem vodstvu HND-a prezentirali plan preuređenja prizemnih prostora u atraktivan ugostiteljski objekt. Međutim, radovi u prostoru nisu izvršeni, a preuređenje je stalo u početnoj fazi, kao i plaćanje zakupnine. Zbog nagomilanih neplaćenih zakupnina, HND je 1993. sudskim putem ishodio deložaciju tvrtke U.T.T. Europa 92 i otkazao ugovor.

Iste godine ta tvrtka pokreće postupak protiv HND-a, tražeći naknadu štete na ime navodnih investicija u preuređenje zakupljenog prostora. Taj je spor tvrtka vodila sve do 2005. godine, kada je otišla u stečaj, a nakon toga je spor nastavila voditi Stečajna masa iz tvrtke UTT Europa 92.

Usprkos činjenici da je tvrtka otišla u stečaj, HND je prošle godine, točnije 5. lipnja 2018., pravomoćno izgubio parnicu i presudom mu je naloženo da Stečajnoj masi mora platiti iznos koji s kamatama premašuje 2,5 milijuna kuna. Sud je, dakle, priznao investiciju na temelju priloženih računa za navodna ulaganja u prostor HND-a, kao i na temelju vještačenja ovlaštenog sudskog vještaka koji je pri izradi mišljenja uzeo u obzir i dokumentaciju za koju se ustanovilo da je bila krivotvorena. Jedini stečajni vjerovnici koju su stečajnom postupku prijavili svoja potraživanja prema društvu U.T.T. Europa 92 su njegovi osnivači – Ante Matić i Ante Tabak, dok se treći Ante u međuvremenu izgleda izdvojio iz tog društva. Oni su u stečajnom postupku prijavili navodnu pozajmicu vlastitoj tvrtki – svaki u iznosu od 1.035.948,60 kuna. Uz njih, potraživanja je prijavio i njihov odvjetnik koji je vodio parnični postupak – Nikola Bartolić – a koji danas zastupa Stečajnu masu iz tvrtke U.T.T. Europa 92. Problem je i što je Trgovački sud priznao potraživanja dvojice osnivača nakon što je stečajni postupak bio završen, a tvrtka brisana iz sudskog registra (brisana je 30. svibnja 2005.). Međutim, taj isti Trgovački sud nije priznao također zakašnjelu prijavu potraživanja HND-a, koji je u stečajnu masu želio prijaviti neplaćene zakupnine i izgubljenu dobit.

Po dobitku spora, u lipnju 2018. godine, Stečajnu masu zastupa stečajna upraviteljica Mirjana Zuzija koja je pokrenula ovrhu nad cijelom zgradom HND-a, čija je vrijednost 20 puta veća od tražbine, što je sud prihvatio i odredio ovrhu. HND je tada, doduše još uvijek nepravomoćno, uspio ishoditi ograničenje ovrhe na manji dio zgrade –na tri zasebne čestice, odnosno tri stana u kojima su zaštićeni najmoprimci.

Radovi u prostoru HND-a nisu izvršeni, a preuređenje je stalo u početnoj fazi, kao i plaćanje zakupnine. HND je zato 1993. sudskim putem ishodio deložaciju tvrtke U.T.T. Europa 92 i otkazao ugovor

U cijelom slučaju zanimljivo je i da je stečajna upraviteljica do 2016. godine bila Vesna Bajić, kutinska odvjetnica protiv koje se vodi postupak zbog krivotvorenja dokumenata i koja je bila dio tzv. Kutinske ženske bande. Nakon što je podignuta optužnica Vesna Bajić je izbačena iz odvjetničke komore te joj je oduzeta odvjetnička licenca, ali je i nakon toga ostala na listi stečajnih upravitelja i stečajna upraviteljica U.T.T. Europe 92 bila sve do 2016.

Hrvoje Zovko ističe da ovo vodstvo HND-a nema veze s ovom pričom jer je presuda postala pravomoćna u lipnju prošle godine, a HND-u je dostavljena tek 3. rujna 2019. Nakon toga su odlučili pokrenuti vlastito istraživanje i prekopali dokumentaciju koja se gomilala 25 godina:

“Ovo vodstvo HND-a koje je u međuvremenu stupilo na dužnost nije imalo nikakve veze s tom pričom, ali nakon što smo pokrenuli istragu došli smo do dokaza da su jedan od najvažnijih dokumenata, odnosno računa na kojima se temeljila presuda, kao i arhitektonski projekt prema kojem je provedena navodna investicija – krivotvoreni. Vjerovnici su tada tražili naknadu od nekakvih 800 ili 900 tisuća maraka koje su tobože uložili u uređenje, a za taj novac se početkom devedesetih moglo kupiti pola grada. Da je to doista krivotvoreno potvrdila je izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika arhitektica Mira Trbojević, koja je bila šokirana činjenicom da je na temelju tog računa dignuta tužba jer ona nikada taj novac nije niti naplatila niti vidjela. Dapače, nije niti znala da se barata njenim imenom u sudskom sporu jer nikada nije niti realizirala taj projekt. S tim ljudima obavila je samo inicijalni razgovor i to je bilo sve.”

Predsjednik HND-a kaže i da je još apsurdniji podatak da je taj račun izdan 12. kolovoza 1989., dok je tvrtka  Mire Trbojević osnovana tek 1990. HND je odmah po saznanju o krivotvorini podnio kaznenu prijavu DORH-u, koji je na temelju toga 28. lipnja 2019. podigao optužnicu protiv osnivača tvrtke i vjerovnika Stečajne mase Ante Matića, zbog davanja lažnog iskaza na sudu. Optužnica zbog krivotvorenja nije mogla biti podignuta zbog zastare kaznenog progona.

HND je na sve ove činjenice podnescima upozorio sudove na kojima se vode postupci vezani za ovaj predmet – dakle Općinski građanski sud u Zagrebu, pred kojim je HND zatražio ponavljanje parničnog postupka, kao i Vrhovni sud, pred kojim je HND zatražio reviziju postupka. Znakovito je kako je Stečajna masa krenula i u drugi pokušaj naplate nad HND-om, podnošenjem zahtjeva Fini za izravnu naplatu s računa HND-a. Zovko kaže da je taj plan propao zbog brze reakcije HND-a, ali i Fine:

 “Mi smo bili u blokadi otprilike dva dana, no pokušaj otimačine opet im je propao, zbog nepodudarnosti podataka podnositelja zahtjeva za naplatu s podacima navedenim u pravomoćnoj presudi. Otkrili smo da se ne podudaraju podaci o OIB-u i tek nakon što je HND na izvanrednom sastanku upozorio na taj propust, Fina je obavila provjeru OIB-a Stečajne mase navedenog u presudi i utvrdila da taj OIB ne pripada Stečajnoj masi, kao što taj OIB  i ne postoji u sudskom registru te da se stoga ovrha nad računom HND-a ne može provesti.”

Nakon toga došlo je do novog pokušaja ovrhe nad cijelom zgradom, a u cijelom slučaju problematična je i činjenica  da je tvrtka U.T.T. Europa 92, koja je 2005. otišla u stečaj i brisana iz sudskog registra, četiri godine kasnije – dakle 2009. – dobila OIB. Taj detalj je posebno zasmetao predsjedniku HND-a, koji kaže: “To je kao da nekom tko je umro date novi JMBG. Napominjem da ta nova tvrtka u sudskom registru ne postoji. No iako je Fina priznala grešku, uvjeren sam da će se oni ponovo pokušati naplatiti preko Suda.”

Zovko dodaje da se ta tvrtka nikada ničime nije bavila, osim što je potpisala ugovor s HND-om o zakupu i preuređenju prostora. On je uvjeren da oni zapravo nikada nisu niti namjeravali urediti restoran, nego im je od samog početka namjera bila domoći se zgrade upravo kroz tužbe na temelju krivotvorenih dokumenata:

“Ako ikada dođe do toga, a nadam se da ipak neće, da HND mora platiti tu sumu od 2,5 milijuna kuna, prodajom jednog od stanova u kojem su zaštićeni najmoprimci mi to možda i možemo platiti. Ali ne želimo plaćati izmišljene svote do kojih se došlo čistom prevarom.”

On naglašava i kako su o cijeloj situaciji obavijestili nadležno Ministarstvo kulture, kao i Ministarstvo pravosuđa, i to još prošle godine, kada je HND pravomoćno izgubio spor. Zovko kaže i da zato Vlada ne može tvrditi da ništa ne zna, a osobito to ne može tvrditi premijer Andrej Plenković:

“Još je moj prethodnik, kolega Saša Leković, zatražio sastanak s premijerom, a ja sam taj zahtjev ponovio. Ne želimo kukati, ali činjenica jest da se od početka svoga mandata Andrej Plenković nije udostojio primiti izaslanstvo Hrvatskog novinarskog društva. Možda on i ne zna da je, na primjer, Marija Jurić Zagorka jedna od osnivačica Hrvatskog novinarskog društva 1910. godine i da je ova važna institucija našeg društva preživjela tri države, da su premijeri i predsjednici dolazili i odlazili, a HND je ostajao. Mislim da bi se i ministrica kulture trebala malo više angažirati jer osim što su novinari pod njenim Ministarstvom, nije udaljena ni dvjesto metara od nas. A rijetko je viđamo. Ona zna za cijelu ovu situaciju pa ako se angažirala oko Hrvatskog glazbenog zavoda, što pozdravljamo, trebala bi i oko HND-a. Nama su obećani razgovori u Vladi koji se nisu nikada dogodili. Ovo što se događa, događa se u jednoj zemlji članici Europske unije koja će za par mjeseci preuzeti predsjedanje tom istom Unijom. Ova zemlja je jedno veliko ruglo i sramota. I po medijskim slobodama i poštovanju ljudskih prava. Ljudi bježe iz ove zemlje zbog evidentne nepravde.”

Budući da su u HND-u proveli detaljnu istragu koja je pokazala da su neki od računa zbog kojih je pokrenuta ovrha krivotvoreni, postoji opravdana sumnja da je netko mogao krivotvoriti i račun Čermakove tvrtke

Zovko podsjeća i kako se istovremeno vodi sudski postupak HRT-a protiv njega osobno, HND-a i kolegice Sanje Mikleušević, težak preko 500 tisuća kuna. Naime, iako je saborski Odbor za informatizaciju i medije od vodstva HRT-a koje je podiglo preko 35 tužbi protiv različitih medija i svojih vlastitih novinara zatražilo da se svima ponude nagodbe i povuku  tužbe, to jedino Hrvoju Zovku formalno nije ponuđeno. Protiv njega osobno podignuta je tužba u vrijednosti od 250 tisuća kuna za povredu ugleda i časti, druga je protiv HND-a u iznosu od 200 tisuća kuna, a treća ona od 50 tisuća za Sanju Mikleušević. Zovko smatra da je sve što se događa i s medijima i s HRT-om i oko HND-a značajna društvena tema, čiju važnost bi morale uvidjeti sve društvene skupine, a osobito opozicija, koja se time gotovo uopće ne bavi, pa zaključuje:

“Umjesto toga, društvo se maksimalno radikaliziralo, a pojedine grupacije zamišljaju da mogu raditi što god hoće. Hrvatska je sada članica EU-a, nema monitoringa, dakle možemo kršiti sve standarde i zakone na koje smo se obvezali. Premijer se pravi slijep pored zdravih očiju. Imao je priliku nakon masovnog novinarskog prosvjeda ovog proljeća sjesti s predstavnicima HND-a i porazgovarati o problemima koji nas muče. On je to zloupotrijebio na besraman način, nedostojan funkcije koju obnaša, i krenuo na mene osobno. Sveo je novinarski prosvjed na moj radni spor s HRT-om i počeo se s pozicija moći obrušavati na mene i prije nego što je počeo sudski postupak koji se ionako temelji na hrpi laži. Ako želi biti vjerodostojan, mogao me nazvati i pitati što je bilo.

Čovjek koji je zamalo nasrnuo na saborskog zastupnika Grmoju, što su snimile kamere, očekuje da se ja ispričam za nešto što se nije dogodilo. Ako su uz mene stali kolege iz struke, vukovarski branitelji logoraši, Europska i Svjetska novinarska organizacija, kao i sva novinarska udruženja u regiji, onda to valjda ima neku težinu. No to premijeru očito ne znači ništa. Svađe je bilo na HRT-u, to je istina, ali ništa više od toga. Uostalom, što je HRT poduzeo protiv visokopozicioniranog urednika koji se verbalno obrušio na kolegicu Sanju Mikleušević, a koja ga je prijavila još u prosincu prošle godine? Ništa. Ja sam dobio obavijest o postupku izvanrednog otkaza 15 sati nakon svađe s Katarinom Perišom Čakarun. Govorimo li o dvostrukim standardima ili ne?”

 

Komentiraj