Saša Zinaja

HITCHCOCK U DJEČJEM KAZALIŠTU

Tajna dvorca strave” napeta je priča koju za djecu i mlade predstavlja slavni filmski redatelj Alfred Hitchcock. Popularni krimić objavljen 1964. godine, autora Roberta Arthura Jr., u kazalištu Trešnja uprizorit će redateljica Nina Kleflin, premijerno 27. travnja. Priča je to o prijateljstvu, zajedništvu i odrastanju trojice dječaka osnovnoškolske dobi. Po nalogu slavnog redatelja Alfreda Hitchcocka, koji traži idealnu lokaciju za svoj film, dječaci kreću u pustolovinu i otkrivanje zagonetki u napuštenoj kući u kojoj se navodno pojavljuju duhovi i sablasti. Radnja se zbiva 1970-ih, kada mladi detektivi nisu mogli računati na pomoć tehnologije. Mogli su se samo osloniti na svoje ideje, znanje i pristup knjižnici.

Autor vizualnog identiteta predstave je cijenjeni umjetnik Zdenko Bašić koji kaže da se, premda je prva asocijacija na Hitchcocka krimić, on zapravo u temama koje obrađuje bavi žanrom trilera – straha, igre uma, propituje ono što naš um percipira u strahu i na koji način izvrće stvarnost. To je ono, smatra Bašić, što voli kod Hitchcocka, a i u temi ove predstave. A tu se onda otvara široki prostor za kreativnost pa je i s te strane pristupio koncipiranju plakata.

„S jedne strane, odrastao sam u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske koji u svojem korijenu i zemlji ima baš takav krajolik i mistiku – tanke vrbove krošnje, magle, močvare i savske rukavce okružene brdima koja se gube u oblacima. A s druge strane, odrastao sam s pričama mojih baka i mitskim bićima koja su nastanjivala taj kraj i komunicirala s ljudima koji su tu stoljećima živjeli i umirali, pod raznim političkim i vjerskim uvjerenjima i identitetima, a ono što je nekako uvijek ostajalo iza njih je ta priroda uz koji su živjeli. Uz koju su se vezivali, koja je često od njih patila, ali u konačnici bila izvor života“, kaže umjetnik kojemu su upravo zemlja i priroda najveća inspiracija te u njima uvijek pronađe komunikaciju i mir.

Ovaj svestrani umjetnik radi ilustracije, animirane filmove, spotove, a sada i kazališne plakate. Kaže da su mu različiti mediji jedan svijet i jedna cjelina: „Ja prvenstveno živim i radim priče, istražujem svjetove. Medij kroz koji to radim se mijenja, ali mi na neki način pomaže sagledati te unutarnje prostore iz različitih perspektiva. U ovom sam procesu samo naoko dodirnuo kazalište jer sam u kreiranju vizuala još uvijek većinom boravio samo u svojem svijetu. Ali kazalište jako volim jer je medij koji direktno stvara priče ili svjetove i izravno ih govori publici. Podsjeća na onu nekadašnju magiju kada su slušači slušali drevne pripovjedače oko vatre, okruženi mirisom, mrakom i pucketanjem vatre, oslanjajući se izravno na ono što nam svima sve više nedostaje ili ostaje zakržljalo i nerazvijeno. Maštu!“

Zdenko Bašić kaže da je zbog jedne stvari zahvalan za svoje djetinjstvo, a to je da je naučio da je mašta dostupna svakome i uvijek.

„Kad sam odrastao, naučio sam još da mašta nije dječja besmislica ili negativna poštapalica s kojom se ‘odrasli’ izruguju djeci ili neobičnim ljudima i njihovoj neregrutiranosti u uniformirani svijet ‘odraslih’. Mašta je prostor, poligon za sve naše kreativno djelovanje, ako hoćete – za sav naš razvoj i evoluciju. U konačnici, dom za ono što se neki usude nazvati duhom. I realna je kao i svaka druga dimenzija postojanja. Ništa manje realna od bankarskog sustava, samo smo neke stvari mi ljudi malo zaboravili…“, zaključuje Bašić koji trenutno radi na novoj slikovnici za djecu „Zlatarevo zlato“ prema Šenoinoj priči, s posve novim pogledom na staru legendu.

Komentiraj