HERCEGOVCI PONOVO NAPADAJU: Mostarska spletka s hrvatskih 50 mil.

Objavljeno u Nacionalu br. 578, 2006-12-11

Posao projektiranja i izgradnje sveučilišnog kompleksa u Mostaru, koji plaća Republika Hrvatska, povjeren je trgovačkoj tvrtki bez građevinskih referenci

Hrvatska vlada je ljetos, u sklopu projekta pomoći razvoju Sveučilišta u Mostaru, odobrila 360 milijuna kuna za adaptaciju, izgradnju i opremanje objekata kampusa jedinog sveučilišta u BiH koje nastavu izvodi na hrvatskom jeziku. Međutim, Vlada i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa dopustili su da se javni natječaj koji je raspisalo Sveučilište u Mostaru za izbor tvrtke koja bi trebala realizirati projekt pretvori u farsu, prvorazredni skandal i izglednu zlouporabu i šverc novca hrvatskih poreznih obveznika, ako se igra namještanja poslova dogovorom moćnih pojedinaca u zadnji tren ne zaustavi izravnom političkom intervencijom. Posao projektiranja i izvođenja građevinskih radova u Mostaru, koje bi u subotu, 16. prosinca, trebao svečano otvoriti premijer Ivo Sanader, dobila je splitska trgovačka kuća Brodomerkur, čija je ponuda gotovo 300 tisuća kuna bila lošija od ponude poznatog splitskog građevinara Konstruktor-inženjeringa s partnerima. Cijela priča postat će još dramatičnija ako se potvrde informacije da je presudnu ulogu u lobiranju za izbor splitskog Brodomerkura, u vlasništvu širokobriješkog tajkuna Mirka Grbešića, kao najboljeg ponuditelja, a potom i u pritiscima i prijetnjama na ostale sudionike natječaja da odustanu od prigovora i žalbe, imao Stipe Mamić, pomoćnik za financije ministra znanosti, obrazovanja i športa Dragana Primorca.

Naime, za prvu fazu višegodišnje izgradnje dvadesetak objekata kampusa u Mostaru, Vlada je na temelju Sporazuma između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH (MZOŠ) i Sveučilišta u Mostaru iz rujna 2006. iz državnog proračuna izdvojila i odobrila 187 milijuna kuna. Sveučilište u Mostaru, kojeg je rektor Frano Ljubić, javnim je natječajem raspisanim 30. listopada 2006. zatražilo najboljeg ponuditelja za projektiranje i izgradnju dijela objekata kampusa u vrijednosti od 31 milijun eura. Na natječaj su se mogle javiti samo hrvatske tvrtke, u skladu sa Sporazumom o postupanju u nabavi roba i usluga i korištenju sredstava iz Ugovora o kreditu za realizaciju investicija u kampus Sveučilišta u Mostaru. Naime posebnim ugovorom iz kolovoza 2006., s HBOR-om, MZOŠ i Sveučilište u Mostaru utvrdili su da se novac za izgradnju namiče bespovratnim kreditom Hrvatske banke za obnovu i razvitak.

Na natječaj su se svojim ponudama javili Tehnika iz Zagreba, jedna od najuglednijih hrvatskih graditeljskih tvrtki, konzorcij koji čine Brodomerkur iz Splita, Dalekovod iz Zagreba, A3 iz Splita i Beindenegl iz Metkovića, te zajedničkim nastupom najuspješnija hrvatska graditeljska kuća Konstruktor-inženjering iz Splita, Projektni biro Konstruktor i utjecajni Institut građevinarstva Hrvatske iz Zagreba. Zajedničko Povjerenstvo za nabavu roba i usluga i ustupanje radova, sastavljeno od bliskih prijatelja i kolega rektora Ljubića, tri predstavnika Sveučilišta i dvoje predstavnika MZOŠ-a, među kojima je doministar Mamić kao najpovoljnijeg ponuditelja odabrao, a rektor Ljubić odlukom 25. studenog 2006. potvrdio, odabralo je konzorcij u kojem su Brodomerkur, Dalekovod, A3 i Beindenegl. Tako je poznata, isključivo trgovačka kuća, nekada jedna od najmoćnijih u Hrvatskoj, bez ikakvog graditeljskog iskustva ili referenci u graditeljstvu, postala projektant i građevinar sveučilišnog kampusa u Mostaru. Naravno da ni moćni Dalekovod nikada nije bio graditelj nego je uspješno izvodio radove na elektroinstalacijama na nizu objekata u Hrvatskoj. Ulogu građevinara i projektanta kampusa u Mostaru odigrat će tvrtke A3, sa 15 zaposlenih, i nepoznati projektni biro iz Metkovića Beindenegl, s trojicom zaposlenika. Inače, sjedište tvrtke A3 je u Širokom Brijegu, a ne u Splitu, kako navodi Povjerenstvo i rektor Frano Ljubić, a vlasnik te tvrtke je Josip Kožul, brat jednog od Brodomerkurovih direktora Ivice Kožula.

Većinski vlasnik Brodomerkura je 2004. postao Mirko Grbešić, iz Širokog Brijega, prvi susjed rektora Frane Ljubića. Grbešić je otkupio dionice malih dioničara i tadašnjih članova uprave Brodomerkura, nakon dugotrajnog rata za dionice, uz veliku pomoć dugogodišnjeg direktora Brodomerkura Ante Letice, a potom i 26-postotni udio Nove banke. Grbešić danas ima u vlasništvu čak 92 posto Brodomerkurovih dionica. Osim toga on je vlasnik trgovačkog poduzeća Mepas iz Širokog Brijega, većinski vlasnik Saponije iz Osijeka i tvornice slatkiša Koestlin iz Bjelovara. Grbešić je sada u prilici dobiti posao izgradnje sveučilišnog kampusa u Mostaru u idućih osam godina, vrijedan 49 milijuna eura.

Konstruktor-inženjering, kojemu je na čelu Željko Žderić, Projektni biro Konstruktor i Institut za građevinarstvo Hrvatske, kojim rukovodi Petar Đukan, prigovorili su odluci da se Brodomerkur i partneri proglase najpovoljnijim ponuditeljem. Uzalud su prigovorom pokušavali dokazati da odabrani konzorcij nema poslovnu, tehničku i financijsku sposobnost za izvođenje zahtjevanih usluga, da ni Brodomerkur, ni Dalekovod nemaju reference kojima mogu dokazati da ispunjavaju uvjete tehničke i profesionalne sposobnosti iz obveza zadanih tenderskom dokumentacijom. Konstruktor i partneri prigovorili su Povjerenstvu i rektoru da naručitelj nije ponudio niti jedan podatak koji upućuje na to da je ponuda Brodomerkura i ostalih ekonomski najpovoljnija na temelju cijene i dodatnih kriterija za odabir u skladu s dokumentacijom za nadmetanje. U odluci rektora Ljubića čak nije navedena ni cijena koju je ponudio odabrani konzorcij. Netransparentnosti postupka pridonose i činjenice da su ponude otvorene u subotu, 25. studenog, oko 10 sati, a rektorova Odluka o najpovoljnijoj ponudi zainteresiranima poslana je istog dana u 15 sati. Vrijeme prigovora je tako skraćeno s tri na jedan dan.

Ostalo je nejasno zbog čega je u nekoj fazi rada Povjerenstvo, koje je primijenilo vrlo “navijački” sustav bodovanja podnesenih ponuda, jednostavno eliminiralo ponudu Tehnike iz Zagreba. Još čudnije je tko je Tehniku uspio uvjeriti da ne podnosi prigovor, i zašto je ugledna zagrebačka građevinska tvrtka za visokogradnje sa 1400 zaposlenih morala pokleknuti pred moćnim trgovcima robom široke potrošnje, deterdžentima i keksima.

Rektor Sveučilišta u Mostaru Frano Ljubić već je 30. studenog 2006. odbio prigovor Konstruktora, IGH i Projektnog biroa kao potpuno neutemeljen, te tvrdio: “Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja je zakonita, provedena sukladno odredbama Sporazuma između MZOŠ RH i Sveučilišta u Mostaru, sukladno odredbama Ugovora o kreditu sa HBOR-om, i sukladno mišljenjima Agencije za javne nabave BiH.” Prema potvrdama iz više međusobno nezavisnih izvora glavnom direktoru Konstruktor-inženjeringa Željku Žderiću i direktoru Instituta za građevinarstvo Hrvatske Petru Đukanu tada su počele stizati prvo molbe, vršeni su pritisci, zatim slane i prijetnje, s traženjima da odustanu od mogućnosti žalbe na odluku Povjerenstva i rektora. Tri od četiri izvora potvrdila su nam da su pritisci, pa i poruke, koje se ne bi mogle nazvati dobronamjernima, stizali iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Kako, provjereno, ministar Dragan Primorac nije imao nikakve izravne operativne veze s provedbom Sporazuma i natječaja oko izgradnje kampusa, očito je da su izravni ili neizravni pritisci stizali iz ureda njegova pomoćnika Mamića. Te i druge navode nismo mogli provjeriti kod pomoćnika ministra Stipe Mamića. U petak, 8. prosinca, u poslijepodnevnim satima, Stipe Mamić je netom započeti razgovor brzo zaključio: “Postupak oko izbora nije još okončan, jer je stigao jedan žalbeni prigovor. Svi članovi Povjerenstva, pa i ja, imaju obvezu čuvanja poslovne tajne. Kako bismo uštedjeli vrijeme, dostavit ću vam pismeno priopćenje.” I doista, priopćenje je ubrzo stiglo. U njemu je Mamić istaknuo kako je postupak odabira proveden u skladu s natječajnom dokumentacijom i odredbama javnog natječaja, kako je postupak osiguran dvostrukim sustavom zaštite prava ponuditelja, te priznao da je Povjerenstvu za žalbe ipak u zadnji tren stigla žalba Konstruktor-inženjeringa. Kako je sve očito poslovna tajna, na dodatne odgovore doministra Mamića više nismo mogli računati.

Nažalost, mnogo otvoreniji nije bio ni Željko Žderić: “Točno je da su Konstruktor-inženjering i partneri uložili žalbu, jer se radi o bitnim povredama postupka i dvojbenim odlukama Povjerenstva i rektora Frane Ljubića. Kako se došlo do odabira, navodno, najpovoljnijeg ponuđača, je li bilo pritisaka i lobiranja, u ovom trenutku ne bih komentirao.”
Međutim, rektor Frano Ljubić je zajedno s odbijenicom zainteresiranima distribuirao i tablicu Bodovanje ponuda za projektiranje i izvođenje objekata Sveučilišta u Mostaru, koju je sastavilo spomenuto povjerenstvo. Na temelju tih egzaktnih podataka i matematičkih formula došlo se do toga da se, zapravo redukcijom uvjeta, a krivotvorenjem podataka, konzorcij Brodomerkur po svaku cijenu trebao proglasiti pobjednikom.

Kada je u pitanju ponuđena cijena, Brodomerkur je ponudio 30.351.691 kunu, a Konstruktor 30.072.718 kuna, dakle oko 280 tisuća kuna nižu cijenu. To Povjerenstvu nije bilo osobito značajno. O besmislenosti kriterija i sustava bodovanja po kojem je Povjerenstvo biralo najpovoljnijeg ponuđača govori činjenica da su Brodomerkur i partneri slobodno mogli ponuditi 42 posto veću cijenu, i ponovo bi njihova ponuda bila najbolja.

Povjerenstvo je zaboravilo da je Sveučilište u Mostaru objavilo javni natječaj u kojem su u uvjetima za sudjelovanje jasno utvrđeni ekonomska i financijska sposobnost. U tim uvjetima piše da “godišnji obujam predmetnih usluga na istim ili sličnim poslovima u svakoj od posljednje tri godine mora biti minimum 14 milijuna KM”. U uvjetima tehničke i profesionalne sposobnosti piše da je nužna “referentna lista s dokazom o uspješnom iskustvu na najmanje tri projekta slične prirode i složenosti u posljednjih pet godina, čija je veličina iznad 4000 četvornih metara bruto površine”, te da je nužno “angažirano tehničko osoblje s navedenim profesionalnim i obrazovnim kvalifikacijama”. Vrlo lako je zaključiti tko ima, a tko nema te reference. Povjerenstvo se očito nije držalo natječaja u kojem se kao kriterij za dodjelu ugovora navodi “ekonomski najpovoljnija ponuda na temelju cijene i dodatnih kriterija za odabir sukladno dokumentaciji za nadmetanje”.

Ako se već Agencija za javne nabave Bosne i Hercegovine složila da se cijeli posao odvija po posebnoj proceduri, odnosno posebnim Sporazumom o kreditu, “jer će ga otplaćivati MZOŠ RH, a Sveučilište u Mostaru je samo korisnik kredita”, ako cijela transakcija i pomoć mostarskom sveučilištu ne podliježe Zakonu o javnim nabavkama BiH, ako postoji spremnost hrvatske države da pomogne standard i opremu Sveučilišta u Mostaru i tako izravno utječe na podizanje akademske populacije među Hrvatima u BiH, to ne znači da se novcem iz hrvatskog državnog proračuna netko treba igrati, ići na ruku bogaćenju pojedinaca ili jednostavno novac državnih obveznika otuđivati.

Unosan građevinski biznis

Gradnja kampusa Sveučilišta u Mostaru obuhvaća rekonstrukciju i opremanje Ekonomskog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, zatim dovršenje Medicinskog fakulteta, Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti te izgradnju Građevinskog fakulteta i Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti. Očekuje se i rekonstrukcija i opremanje Kluba sveučilišnih djelatnika, studentskog doma, Pravnog fakulteta, Fakultetata strojarstva te izgradnja Visoke zdravstvene škole.

Grbešićevo carstvo

Mirko Grbešić svoje poslovno carstvo izgradio je na trgovačkom poduzeću Mepas iz Širokog Brijega. U posljednjih nekoliko godina pod svoju kontrolu stavio je Saponiju iz Osijeka, konditorsku tvrtku Koestlin iz Bjelovara te Brodomerkur iz Splita, nakon dugotrajnog rata za dionice malih dioničara. Danas je u prilici odraditi posao za mostarsko sveučilište koji Hrvatska država plaća 50 milijuna eura.

Primorac: ‘Eventualne nezakonitosti prijavit ću Uskok-u’

Dragan Primorac, ministar znanosti, obrazovanja i športa, dao je Nacionalu u ponedjeljak, 11. prosinca, kratku izjavu: “Ako se pokaže da je u ovom projektu, oko kojega je postignut nacionalni konsenzus, išta provedeno nezakonito ili se kršila utvrđena procedura i kriteriji, ili se bilo kome išlo na ruku, odmah ću o tome obavijestiti Državno odvjetništvo i USKOK.”
Stipe Mamić, pomoćnik ministra Dragana Primorca i član povjerenstva koje je posao gradnje kampusa u Mostaru dodijelilo konzorciju okupljenom oko Brodomerkura, poriče upletenost u bilo kave nezakonite radnje i namještanje natječaja. Mamić kaže da je projekt izgradnje sveučilišnog kampusa u Mostaru krenuo uz potporu Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, te Rektorskog zbora Republike Hrvatske. “Sveučilište u Mostaru bilježi značajan porast broja studenata u odnosu na 1990. godinu, kada ih je bilo 4500, jer ih je danas 13.000, što dovoljno govori o nužnosti i svrhi ulaganja. Federalna Agencija BiH mjerodavna za provođenje Zakona o nabavi dala je sve potrebne suglasnosti, jer se radi o međunarodnom donatorskom ugovoru. Cjelokupnu natječajnu dokumentaciju sastavio je konzultant Sveučilišta u Mostaru po uzusima Svjetske banke. Cijeli natječajni postupak proveden je transparentno, te se nije dogodila nikakva pogreška. Postupak još nije dovršen, jer će Povjerenstvo za žalbe razmatrati žalbu jednog od natjecatelja. Ni na koji način nisam sudjelovao, niti provodio pritisak na sudionike natječaja da se odreknu prava žalbe”, kazao je Stipe Mamić.

Komentiraj

Source:Željko Rogošić