Henri de Toulouse-Lautrec, aristokratsko porijeklo i životna bijeda

Autor:

Wikimedia Commons/Public Domain

Nije moguće sa sigurnošću utvrditi koliko su boravci u noćnim klubovima, kazalištima i bordelima bili dio uobičajenih navika i ovisnosti Toulouse-Lautreca, a koliko se radilo o “potrazi za motivima”, no oni su se zasigurno nerazmrsivo povezali pa je taj umjetnik u više navrata tijekom 90-ih godina 19. stoljeća svoj atelijer i boravište na dulje vrijeme premještao u bordel.

No ono što je Toulouseu-Lautrecu osiguralo istaknuto mjesto u općoj povijesti umjetnosti nije samo izbor pitoresknih protagonistica, nego jedinstveno umijeće prenošenja crtačkih odlika u zahtjevnu tehniku ulja na platnu. Toulouse-Lautrec u svojim je portretima i prikazima noćnih zabava postizao neposrednost i trenutačnost fotografske snimke, “zaledivši” prizor u trenutku atraktivne ili “odlučujuće” geste.

Takav umjetnički postupak bio je idealan i prilikom prelaska na medij koji će mu osigurati slavu – plakat. Već u prvom grafičkom rješenju u tehnici litografije, oglasu za njegov omiljeni lokal “Moulin Rouge” (1891.), Toulouse-Lautrec je iskazao iznimno umijeće oblikovanja plakata. Središnje postavljeni lik plesačice La Goulue u crvenoj bluzi i neizbježnim crnim čarapama istaknut je sivom siluetom plesača Valentina u prvom planu i zatamnjenim frizom promatrača u pozadini.

Iako londonska podružnica galerije Goupil održava 1898. dotada najveću izložbu Toulouse-Lautrecovih ostvarenja, umjetnik sve više osjeća posljedice neuredna života, posebice alkoholizma (rado je konzumirao apsint, žestoko piće koje je poslije zabranjeno) i sifilisa, tako da tijekom te 1889. godine tri mjeseca provodi u umobolnici u Neuilliyu. Henrijeva majka Adèle preuzima brigu o sinu koji posljednje mjesece života provodi u obiteljskom dvorcu i umire na majčinim rukama 9. rujna 1901. godine.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.