Tomislav Čuveljak

HEMPEMSTALL OTKRIVA ‘Zašto smo u Irskoj napeti zbog Brexita’

Irska veleposlanica u Hrvatskoj Olive Hempenstall otkriva kako se u njezinoj državi pripremaju za najgori mogući scenarij ako bi Velika Britanija bez dogovora napustila Europsku uniju i što bi sve donijela ponovna uspostava graničnih kontrola između dviju irskih država

U utorak, 12 ožujka, britanski parlamentarci pokazat će konačno glasanjem prihvaćaju li posljednju verziju plana za Brexit koji im je prije nešto više od tri mjeseca predočila premijerka Theresa May. Budući da su se tom planu na prethodnom glasanju, osim opozicijskih laburista, usprotivili i brojni konzervativci, pozitivan ishod novog glasanja samo 17 dana prije zakonskog roka za Brexit nije previše izgledan. Tim više što su laburisti prošloga tjedna najavili da će poduprijeti prijedlog za drugi referendum. No iako premijerka May uporno ponavlja mantru o svojoj odlučnosti da Ujedinjeno Kraljevstvo pod njenim vodstvom doista 29. ožujka napusti Europsku uniju, kako je bilo planirano, sve je više kalkulacija prema kojima će u posljednjem trenutku britanska vlada ipak zatražiti odgodu primjene članka 50 Lisabonskog ugovora i time zatražiti odgodu Brexita za tri mjeseca ili dulje. Osnovni motiv bilo bi izbjegavanje Brexita bez dogovora, što bi, po mišljenju većine analitičara, bio katastrofalan scenarij za ekonomiju Velike Britanije.

Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk pozdravio je prošloga tjedna takva razmišljanja, ali viši dužnosnici EU-a predlažu odgodu od dvije godine – dakle, produljenje roka do 2021. Glavni prijepor u sadašnjoj verziji sporazuma o Brexitu, koji je postignut između EU-a i Vlade Velike Britanije, i dalje je takozvani backstop. To je naziv za zaštitni mehanizam izbjegavanja ponovne uspostave graničnih kontrola između Republike Irske, koja ostaje u EU-u, i Sjeverne Irske, koja je dio Velike Britanije. Za dio britanskih konzervativnih političara sporna je činjenica da bi backstop postojao sve do trenutka kada Velika Britanija potpiše novi carinski sporazum s Europskom unijom. Hoće li doista doći do odgode Brexita, pada britanske vlade, prijevremenih parlamentarnih izbora ili novog referenduma, teško je prognozirati. Kao bilateralna žrtva tih mučnih pregovora našla se Irska, čiji građani svesrdno podržavaju članstvo u EU-u od kojeg su u posljednjih više od 40 godina imali itekakve koristi.

O toj i ostalim aktualnim temama Nacional je razgovarao s Olive Hempenstall, irskom veleposlanicom u Republici Hrvatskoj koja je na toj dužnosti od rujna 2016. Po obrazovanju magistrica pravnih znanosti, počela je raditi u ministarstvu vanjskih poslova Irske 2000. godine. Iza nje su mandati u Tallinnu i Dar-es-Salaamu, a prije dolaska u Hrvatsku bila je i savjetnica dvaju povjerenstava u irskom parlamentu. Nakon tri godine boravka u Hrvatskoj veleposlanica Olive Hempenstall kaže da je tu stekla brojne prijatelje, kao i njenih troje djece koja uče hrvatski i pjevaju domaće pop i rock hitove. Osobito im se sviđa Psihomodo pop pa se veleposlanica nada da će se frontmen Davor Gobac odazvati pozivu na proslavu sv. Patricka 14. ožujka.

Uoči priprema za proslavu irskog nacionalnog dana, koji sve više slave i Hrvati, Olive Hempenstall prilično je zatrpana poslom. Očekuje dolazak irskog ministra za hranu, šumarstvo i hortikulturu Andrewa Doylea, kao i brojnih uzvanika, na tradicionalno primanje koje organizira irsko veleposlanstvo. Ono je obično malo neformalnije i opuštenije od sličnih proslava nacionalnih dana pojedinih država, jer je uvijek popraćeno irskom glazbom i plesovima i pivom. Bit će organizirana i irska kulturna večer u Kulturnom centru Mesnička, dok će u kinu Europa biti održana projekcija irskog animiranog filma „The Breadwinner“. Za razliku od hrvatskih građana, koji sve više emigriraju u Irsku, Iraca u Hrvatskoj je znatno manje – veleposlanstvo ima tek stotinjak registriranih, koji su došli uglavnom zbog ljubavi, no u svakom slučaju uživaju u boljoj klimi i više sunca i dobro su se snašli.

NACIONAL: Jesu li se odnosi između Irske i Hrvatske intenzivirali u posljednje vrijeme?

Doista, u posljednje dvije i pol godine, otkad sam ovdje, intenzivirali su se politički kontakti pa je tako hrvatska predsjednica posjetila Irsku 2017., održan je sastanak ministara vanjskih poslova u Dublinu u travnju 2018., dok je predsjednik irskog parlamenta bio u Zagrebu na proslavi Dana sv. Patricka prošle godine. Kao što znate, naš premijer bio je u posjetu Hrvatskoj prošlog srpnja i imao vrlo dobar bilateralni susret s premijerom Plenkovićem, predsjednicom Republike i predsjednikom Sabora. Bio je to dio njegove turneje po europskim glavnim gradovima, tijekom koje je sa šefovima vlada razgovarao o Brexitu. Zapravo, naši premijeri redovito se susreću, imali su sastanak i u Davosu u siječnju ove godine, pripadaju istoj političkoj grupaciji – Europskoj pučkoj stranci i mislim da se dobro slažu u političkom smislu.

NACIONAL: Koliko na intenziviranje tih odnosa utječe činjenica da je Irska postala „druga domovina Hrvata“, kako je neki mediji nazivaju?

Možda manje nego što mislite. S naše točke gledišta, razlog intenziviranja našeg dijaloga s europskim čelnicima zapravo je potreba da iznesemo svoje stavove o Brexitu. Moram reći da smo izuzetno zahvalni na solidarnosti i razumijevanju koje su ostale članice pokazale, pa tako i hrvatska vlada. To je izuzetno važno irskim političarima i građanima jer Brexit će imati utjecaja na sve nas. Kao što vam je poznato, Sporazum na Veliki petak iz 1998., koji je donio mir na irski otok, ključni je dokument za nas i ne bismo željeli da na bilo koji način bude ugrožen. On je krucijalan za Irsku i važno nam je da nas u zaštiti tog dokumenta podrže naši partneri iz Europske unije. To je i bio jedan od razloga te političke turneje irskog premijera Lea Vardakara – kako bi naša pozicija svima bila jasna i kako bismo objasnili zašto ustrajemo na očuvanju temeljnih vrijednosti našeg društva. I naravno – da svima iskažemo zahvalnost i pokažemo inicijativu za još većom suradnjom unutar Europske unije, na svim planovima.

NACIONAL: Podrška članstvu u EU-u u Irskoj je visoka?

Da, Europa je vrlo popularna među irskim građanima, a podrška članstvu prema posljednjim anketama iznosi oko 85 posto. To ne čudi, s obzirom na činjenicu da je Irska od svog ulaska u EU 1973. uvelike profitirala – ne samo ekonomski, nego i u društvenom smislu. Promijenila je stav građana koji su do tada bili prilično introvertirani i okrenuti isključivo prema Irskoj, koji su se počeli osjećati Europejcima i ravnopravnim dijelom jedne veće međunarodne zajednice. Iako smo ušli iste godine kada i Velika Britanija, očito nismo imali jednako iskustvo. Negdje putem su se naše priče oko članstva u EU-u počele razdvajati. O tome je nedavno vrlo nadahnuto govorio i irski ministar vanjskih poslova. Rekao je da kao irski političar može reći samo pozitivne stvari o Europskoj uniji, dok njegovi kolege u Ujedinjenom Kraljevstvu to očito nisu mogli uoči referenduma, uvijek su gledali na negativnosti i nikada nisu to članstvo doživljavali kao nešto što je u potpunosti pozitivno za njihovu zemlju. To je šteta.

NACIONAL: Veliki broj hrvatskih građana emigrirao je u Irsku posljednjih godina, između ostalog upravo zahvaljujući članstvu u EU-u. Imate li neke egzaktne brojke i kako su se integrirali?

Radi se o brojci od oko 21.000 ljudi. Toliko ih je službeno registrirano i ima irski „OIB“. To nije veliki broj, to nije najveća dijaspora koju imate, ali smo nova zemlja u koju sve više emigriraju hrvatski građani. Pretpostavljam da biraju Irsku zbog mnogih sličnosti – slične veličine i slične povijesti, pa i političkog iskustva. U kontaktu smo s hrvatskim imigrantima, slijede nas na društvenim mrežama, odgovaraju na naše upite, kontaktiraju Veleposlanstvo i prema tome mogu zaključiti da su se dobro integrirali i da su sretni sa svojim životom u Irskoj.

Vjerojatno postoje i oni koji su shvatili da Irska nije zemlja njihovih snova, ali oni s kojima smo u kontaktu uživaju u irskoj kulturi, mnogi uče irski jezik – čak možda više i od samih Iraca, a sada u Veleposlanstvu rade dvije djelatnice koje su obje provele nekoliko godina u Irskoj i imaju pozitivna iskustva. Jedna od njih radi kao službenica u irskom ministarstvu vanjskih poslova i u tom je svojstvu došla u Hrvatsku. Rekle su mi da su im se otvorile brojne mogućnosti u Irskoj i zbog toga sam izuzetno sretna. Naime, kao što znate, upravo zbog nedostatka prilika tijekom povijesti emigrirali su milijuni Iraca, a sada se priča okrenula. Sada se neki od njih vraćaju, a neki se novi ljudi useljavaju. To je i nas pomalo iznenadilo, ali nas veseli i nastojimo svima pokazati svoju tradicionalnu irsku gostoljubivost i otvorenost.

NACIONAL: Konačnu odluku o prihvaćanju ili neprihvaćanju Sporazuma o Brexitu trebao bi donijeti britanski parlament 12. ožujka, dakle samo 17 dana prije krajnjeg datuma za izlazak iz EU-a, a to je 29. ožujka. Što očekujete?

Teško je reći. Irski parlament spreman je na sve opcije. Irska i europska pozicija su usklađene, a taj je sporazum bio dogovoren i s britanskom stranom, o novoj granici na irskom otoku i bliskim međusobnim odnosima. Svi mi pomno pratimo ono što se događa u Westminsteru, no primijetila sam da se situacija mijenja iz dana u dan. Kao što znate, priča o Brexitu traje već dugo, bilo je uspona i padova, a kako će završiti, nemoguće je prognozirati, tek je početak ožujka. Iskreno se nadam da će dualni sporazum koji je dogovoren s britanskom stranom biti usvojen.

NACIONAL: Famozni backstop kojim se nastoji izbjeći tvrda granica između Velike Britanije i Irske, predmet je najvećih prijepora. Britanska strana željela bi ispregovarati vremensko ograničenje za taj zaštitni mehanizam. Je li to Irskoj prihvatljivo?

Ne. To nama nije prihvatljivo, ne možemo prihvatiti vremensko ograničenje. Backstop je zapravo naša politika osiguranja, budući da nismo dogovorili naše buduće odnose nakon perioda tranzicije. Radi se o nekoj vrsti garancije da neće biti tvrde granice između Irske i Sjeverne Irske. To je zapravo bilo predloženo s britanske strane i dogovoreno u prosincu 2017. s britanskom vladom. I nema mogućnosti da se promijeni.

NACIONAL: Britanska vlada nedavno je pokušala ponovo pokrenuti pregovore o toj temi. Ima li šanse da to prihvati europska strana?

Da, oni pokušavaju, no prilikom nedavnog posjeta Therese May Bruxellesu i predsjednik Vijeća Tusk i predsjednik Komisije Juncker jasno su dali do znanja da otvaranja novih pregovora nema. Naravno, postoji prostor za neke dodatne dogovore ako bi to olakšalo izglasavanje postignutog sporazuma. Pri tome mislim na tekst političke deklaracije. Ako Ujedinjeno Kraljevstvo ima oko toga neke prijedloge i ako su ti prijedlozi razumni, Irska i EU spremne su ih razmotriti.

NACIONAL: Što bi tvrdi Brexit, dakle – bez dogovora, značio za obje strane?

Tvrdi Brexit je nešto za što se iskreno nadamo da se neće dogoditi. Dualni sporazum je na stolu i on je doista najbolje rješenje. Naravno, Irska se počela pripremati i za taj najcrnji scenarij, kroz parlament je prošao „omnibus bill“, odnosno skup mjera čiji je cilj zaštititi irske građane, biznise, poslove i osigurati pristup osnovnim socijalnim uslugama, servisima i proizvodima. Kao odgovorna vlada moramo se pripremati i za tvrdi Brexit, iako ga istinski ne želimo. Vjerujemo da ni Irska, ni Velika Britanija, ni Europska unija ne žele tvrdu granicu i nadamo se da ćemo na ovaj ili onaj način uspjeti izbjeći da do toga dođe.

NACIONAL: I prije ste spomenuli da bi to moglo ugroziti Sporazum na Veliki petak. Strahujete li od mogućeg porasta nasilja ili političke napetosti na granici, koja je duga gotovo 500 kilometara?

Svakako da strahujemo. Irska je dugi niz godina uživala u blagodatima mira koji je donio Good Friday agreement. Od onda, dakle od 1998., nije bilo ni nasilja niti političke napetosti. To je bio izuzetno pozitivan iskorak, a ja vjerujem da vi u Hrvatskoj dobro razumijete što trajna uspostava mira znači za svakodnevni život. To je ovaj sporazum osigurao i građanima Irske i Sjeverne Irske, a posebno onima uz granicu. U slučaju uspostavljanja tvrde granice, kontrolnih točki, vojnika, pretraživanja prilikom prelaska, mislim da bi moglo doći do novih napetosti. Ne mislim da bi to bila dobra stvar za bilo koga.

NACIONAL: Kakve su mogućnosti odgode članka 50? Ako Britanija to zatraži, hoće li EU prihvatiti? I na koliko dugo?

I Irska i Europska unija jasno su rekle da će ako se Velika Britanija obrati s takvim zahtjevom, na to gledati pozitivno. Koliko dugo bi ta odgoda trajala, ovisi o zahtjevu Velike Britanije. Tranzicijski period je trebao trajati do 2020., a sada je teško bilo što prognozirati.

NACIONAL: Problem su i europski izbori. Što će se dogoditi ako se odgodi članak 50? Hoće li i Velika Britanija onda u njima sudjelovati?

Ja to sada ne mogu reći jer još nisu zatražili odgodu. Ali ako je zatraže, to bi doista mogao biti problem koji će utjecati na neke vrlo važne odluke koje u sljedećih nekoliko mjeseci trebaju donijeti europske institucije. Mora se oformiti nova Europska komisija, a već je izvršena nova podjela broja zastupnika u Europskom parlamentu po zemljama. Moraju se održati europski izbori, a ako dođe do takvog scenarija, to će doista biti vrlo teško.

NACIONAL: S druge strane, nije li Irska, a posebno Dublin, imala velike koristi od najave Brexita? Biznisi, kao i sjedišta kompanija, bježe iz Londona k vama?

Da, neki su se biznisi preselili, neki su otišli u Frankfurt ili Amsterdam. Ali Irska općenito ne smatra da može imati koristi od Brexita. Zapravo, ako izuzmemo Brexit, odnosi između Irske i Ujedinjenog Kraljevstva bili su u svojoj zlatnoj eri – imali smo prvi posjet Kraljice Irskoj, u čijoj sam organizaciji sudjelovala. Bila je to doista nevjerojatna prigoda, nakon koje je uslijedio državni posjet irskog premijera Londonu. Mi smo, naravno, vrlo usko povezani i povijesno i na mnogim područjima i vjerujemo da ćemo to ostati i nakon Brexita, zahvaljujući bilateralnim mehanizmima koji postoje. No i irska vlada, kao i većina europskih, ne vidi ništa pozitivno u Brexitu. Smatramo da je to „loose-loose-loose scenarij“. Za Veliku Britaniju, Irsku i Europsku uniju.

NACIONAL: Što će biti s britanskim građanima u Irskoj i EU-u, odnosno europskim u Velikoj Britaniji, u slučaju tvrdog Brexita?

Zahvaljujući sporazumima koji postoje, britanski građani u Irskoj i irski u Velikoj Britaniji nastavit će imati ista prava, a vjerujem da će tako biti i s ostalim europskim državama, uključujući i Hrvatsku.

NACIONAL: Je li izgledan drugi referendum?

To je, naravno, u rukama britanske vlade. Mi ne komentiramo političke referendume u drugim državama, iako smo u slučaju referenduma o Brexitu napravili iskorak bez presedana i podržali glasanje za ostanak u EU-u jer smo smatrali da je to izuzetno važno pitanje i za Irsku. Laburisti, kao što vam je poznato, najavili su da će ga podržati, a postoji li kritična masa građana koja to doista želi, ne mogu procijeniti. U svakom slučaju, svjedočimo zanimljivom političkom razdoblju u Velikoj Britaniji.

NACIONAL: Papa je nedavno održao po mnogima povijesni skup ključnih biskupa na temu pedofilije i seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi. Kako su zaključci s tog skupa dočekani u Irskoj, koja je takve probleme među prvima iznijela u javnost i počela se protiv njih boriti?

Ne znam za neke službene reakcije. Ali imate pravo, mi smo to pitanje odavno postavili Vatikanu, prije svega zato što je u Irskoj bilo mnogo žrtava takvog zlostavljanja. U Irskoj je bilo mnogo institucija koje je vodila i kontrolirala Katolička Crkva. Mnogo je priča izašlo u javnost od devedesetih godina naovamo, a mi smo kao država nastojali sistematično na njih odgovoriti. Vatikan je očito ozbiljno shvatio problematiku i odlučio se ozbiljno boriti protiv tih pojava.

NACIONAL: Jesu li ta otkrića utjecala na položaj Katoličke Crkve u društvu i slabljenje njenog utjecaja? Uostalom, prošle godine konačno je legaliziran abortus, usprkos kampanji Crkve koja se tome, naravno, protivi?

Da, to je očito dokaz da utjecaj koji je imala Katolička Crkva, osobito na društvene i socijalne politike, slabi, iako mi i dalje imamo svoju kršćansku tradiciju. Mislim da su na činjenicu da je 66 posto ljudi glasalo za legalizaciju pobačaja, utjecale neke vrlo osobne i emotivne priče pojedinaca koji su izašli u javnost. Zanimljivo je i da smo imali neku vrstu ustavne konvencije u čijim su raspravama sudjelovali nasumice izabrani građani koji su zastupali pro i kontra. Imali smo i ozbiljnu raspravu u parlamentu o pitanju koje je još od osamdesetih godina prošlog stoljeća duboko podijelilo političke stranke. Većina na referendumu glasala je onako kako su građani na toj konvenciji odlučili. Konačno su se uzeli u obzir i argumenti udruga koje se bave ženskim zdravljem i smatram da je irsko biračko tijelo donijelo dobru odluku. Čini mi se da je upravo to medicinsko pitanje, kao i činjenica da su žene morale napustiti zemlju kako bi iz različitih razloga obavile taj zahvat, kao i veliki broj onih koje su umrle, utjecao na javnost. Osobito bih istaknula slučaj Savite Halappanavare koja je 2012. umrla od sepse, a liječnici zakonski nisu smjeli obaviti pobačaj. Ta priča promijenila je mnoga mišljenja.

NACIONAL: Dvije godine prije legalizacije pobačaja, 2015. je na referendumu izglasana legalizacija istospolnih brakova. To je zapravo bio prvi pokazatelj odmaka od crkvene dogme?

Da, ta dva referenduma doista su to pokazala, ali ono što je promijenilo stav javnosti bile su osobne priče ljudi. Oni su koristili društvene mreže, ali su i razgovarali s ljudima, osobito onima koji su bili osobno pogođeni. Bilo je važno čuti i roditelje ljudi koji su gej, a koji su progovorili o mukama svoje djece i njihovoj društvenoj neprihvaćenosti. Bivša irska predsjednica Mary McAleese imala je sina koji je gej i ona je vrlo snažno zagovarala pozitivno glasanje na referendumu.

NACIONAL: Je li rezultat tog referenduma činjenica da je Irska prvi put dobila premijera koji je otvoreno priznao da je gej i odlično je svuda prihvaćen?

Ne mislim da je zato izabran, no činjenica jest da je o tome progovorio uoči referenduma jer je procijenio da mora biti potpuno iskren prema svojim biračima. I to mu se vratilo na pozitivan način. No nije bio jedini koji je tada istupio, bilo je još političara koji su podijelili svoja iskustva o tome kako je frustrirajuće skrivati svoju stvarnu seksualnu orijentaciju. Jedan dio pitanja na referendumu o legalizaciji istospolnih brakova uključivao je i sva ostala obiteljska prava, kao što u pravo na roditeljstvo, udomljavanje i posvajanje djece. U Irskoj je sve to dopušteno.

Komentiraj

Source:Zrinka Vrabec Mojzeš