Dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević za Zagreb News govori o vršnjačkom nasilju i kako ga mi kao društvo možemo prevenirati

Nekada je bilo normalno da se muška djeca potuku“. Predsjednik Milanović nije bio u krivu kada je ovo izjavio u jeku osnovnoškolskog masakra koji se dogodio u Beogradu. Događaj koji je potresao Srbiju i njezine susjedne države ponovno je otvorio razgovor o vršnjačkom nasilju. Milanović svojom rečenicom podsjeća na čestu točku razgovora o nasilju – ne, danas nije normalno da se djeca tuku, da se vrijeđaju i grde, da ih je strah doći u školu. Drugačija su vremena i drugačije je društvo, afirmirao je Milanović, a s tim stajalištem se poklapa i ono od Helence Pirnat Dragičević, dječje pravobraniteljica Republike Hrvatske. Česta tema njezina rada je upravo vršnjačko nasilje, o čemu je razgovarala i za Zagreb News.

ZgNews: SAD je uveo, Brazil je razmatrao i odbacio, a sada i Srbija razmatra uvođenje represivnih mjera protiv nasilja u školama. Radi li se o efikasnim mjerama?

Svako nasilje je neprihvatljivo i opasno te se ne smije ignorirati. Svaka država na svoj način nastoji riješiti problem nasilja među djecom. Osobno, nisam za primjenu represivnih mjera. One dolaze na samom kraju, a mislim kako u Hrvatskoj još ne postoji potreba za njima. Uvijek treba staviti naglasak na sustavno, kontinuirano i stručno preventivno zaštitno djelovanje. Prevencija je ključ, jer se vršnjačko nasilje može i mora spriječiti , a upravo je to zajednička i dugotrajna zadaća djece i odraslih.

ZgNews: Što bi škola trebala biti za djecu?

Škole trebaju biti mjesto na kojem će svako dijete moći ostvariti svoja prava i potrebe. Mjesto na kojem će se osjećati sigurno, prihvaćeno i voljeno, osnaženo da izraze svoja mišljenja i ostvare svoje pune potencijale. One ujedno trebaju biti i sigurno mjesto za odgojno obrazovne djelatnike, mjesto uzajamnog poštovanja, uvažavanja i suradnje između djece i odraslih. Nažalost, recentna istraživanja pokazuju da nam se mnoga djeca u školi ne osjećaju dobro.

ZgNews: Gdje se sastaju škola i nasilje?

Nažalost, bojim se da niti nemamo stvarnu sliku o razmjerima nasilja među djecom. Mnogi slučajevi nasilja nisu prijavljeni, pogotovo kad govorimo o različitim oblicima psihičkog nasilja, nasilja putem interneta i slično. Zabrinjavajući su procjene da bi svako četvrto dijete moglo biti žrtva nekog od oblika nasilja. Našem uredu se obraćaju roditelji i djeca u različitim situacijama kada pojedini sustavi možda nisu dobro odradili svoj dio posla. Kada govorimo o nasilju važno je da svi dionici društva moraju biti uključeni u suzbijanje nasilja. Naša djeca su produkt nas odraslih, a ni najkvalitetniji programi prevencije za djecu neće dovesti do rezultata ako djeca odrastaju u ozračju koje ignorira ili potiče nasilje i netoleranciju u bilo kojem segmentu života. Uz roditelje, odgojno-obrazovne ustanove su važna karika u prepoznavanju i sprječavanju nasilja među djecom. Ako se u školi, pa već i u vrtiću, prepozna neprimjereno ponašanje djeteta , tom je djetetu važno osigurati individualni stručni rad, podršku i pomoć. Ni jedno nasilje ne nastaje preko noći i ono je uglavnom kod djece znak o postojanju nekih dubljih problema.

ZgNews: Posjedujete li statistike?

U 2022. godini ured je zaprimio 296 prijava u području nasilnog i zanemarujućeg ponašanja prema djeci, što predstavlja blagi porast u odnosu na 2021. godinu. Nasilju ili zanemarivanju bilo je izloženo 447 djece. Naravno, radi se ovdje o različitim oblicima nasilja. Postupali smo po 16 prijava podnesenih za seksualno nasilje, 76 za spolno iskorištavanje i zlouporabu djece te 70 prijava u vezi nasilja u obitelji od kojih se najveći dio odnosio na prijave psihičkog nasilja nad djecom. Najčešće takve prijave podnose roditelji čija je komunikacija narušena. Nasilje se događalo i u odgojno-obrazovnim institucijama, što je sveukupno obuhvaćalo 101 prijavu. Najveći udio toga odnosio se na vršnjačko nasilje među kojima je najveći broj prijava bio za verbalno i fizičko vršnjačko nasilje. Među prijavama za vršnjačko nasilje bilježimo i porast broja prijava za spolno uznemiravanje i neprimjereno ponašanje iz područja spolnosti.

ZgNews: Proces ne staje kod prijave.

Zabrinjavajuće je postupanje nadležnih institucija nakon podnesene prijave prema počiniteljima nasilja. I dok policija u kratkom vremenu odradi svoj dio posla, postupci utvrđivanja kaznene odgovornosti počinitelja seksualnog nasilja na sudovima su prespori i često traju i po nekoliko godina. Žrtve su izložene dugotrajnim sudskim procesima koji na kraju uglavnom rezultiraju samo blagom kaznom. Iako kazneni zakon omogućava izricanje strožih kaznenih sankcija, većinom se počiniteljima takvih delikata izriču kazne koje su bliže zakonskom minimumu. Vrlo često se počiniteljima izriče i rad za opće dobro. U prošloj je godini u 46 takvih slučajeva izrečena ovakva blaga kazna, što svakako nije poruka koju želimo poslati djeci, a posebice djeci žrtvama. Posebno je uočen problem nepokretanja postupaka za blaža neprimjerena seksualna ponašanja kao što su neprimjereni dodiri ili seksualne aluzije. Ponekad pravosudno tijelo takva ponašanja procijeni nebitnima, odnosno beznačajnima. Istovremeno, takva ponašanja mogu ostaviti dugotrajne negativne posljedice za dijete. To nam ukazuje kako dobrobit djeteta k nije u fokusu, jer se još uvijek odraslima vjeruje više nego djeci.