U tradiciji njegovanja protagonista i nastavljača geometrijske i kolorističke apstrakcije proizašle iz nasljeđa Novih tendencija i šireg europskog kruga slikara koji nastavljaju prijelaz prema minimalizmu, ali i ideji svođenja slike na što manje znakova i poruka, austrijski slikar Heimo Zobernig prvi se puta predstavlja izborom iz svojeg opusa u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Heimo Zobernig (1958.), akademski obrazovani slikar i dizajner koji živi i radi u Beču, jedan je od najpoznatijih austrijskih suvremenih umjetnika, čiji je vrhunac karijere bio nastup na Venecijanskom bijenalu 2015. godine, kada je u službenoj selekciji predstavljao Austriju u austrijskom paviljonu.

Za izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti, zajedno s kustosicom Martinom Munivranom, odabrao je slike u akrilu nastale između 2009. i 2018. godine, u kojima pratimo postepeno okretanje od monokromnih platna i djela nastala na tragu gestualne apstrakcije prema razigranijim slikama, bliskima apstrakciji iz šezdesetih godina 20. stoljeća. Od slika s mnogo slojeva i premaza jedne boje, preko ispisivanja riječi u istom tonu boje „sakrivenih“ u sliku do slikokolaža u krilu, Zobernig pokazuje veliki raspon zanatskih mogućnosti.

U jednom trenutku blizak tzv. ultimativnim slikama Ada Reinhardta, strogoj prevazi jedne tamne i „nepopularne“ boje poput crne ili rđavo-smeđe, a u drugim djelima recikliranju ideje tzv. ultramarin-plavog monokroma, Zobernig možda najbolja djela pokazuje upravo u tim okvirima, kao i u hrabrom korištenju zlatnog pigmenta u djelima gestualne apstrakcije, koji je nanesen iznimno strukturalno razložno: ne kao dekoracija, već kao sasvim „normalna“ dodana boja, s novim valerskim mogućnostima. No, možda se najviše vidi utjecaj dizajna u slikama poput rastera, raznobojno složenih kvadratića boja, u kojima se slikar igra s vizualnim pomicanjem slojeva slike. U tom smislu, dva svijeta i dvije krajnosti slike sukus su ove zanimljive ljetne izložbe.

Kustosica izložbe Martina Munivrana ističe kako je za stvaralaštvo Heima Zoberniga od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas karakteristično načelo heterogenosti umjetničkog izričaja. „Njegov opus obuhvaća različite medije, od arhitektonskih intervencija i instalacija, preko performansa, filma i videa, do skulpture i slikarstva. Umjetnik promišlja o cjelovitosti umjetničke forme i mjestu njezina izlaganja pa se baš zato u njegovu djelu prožimaju i isprepleću različiti mediji, prostorni odnosi i stilovi. Važna karakteristika njegovog umjetničkog djelovanja je tzv. dosljedna nedosljednost; naime, on vrlo vješto prelazi iz različitih formi i sadržaja te na vrlo zaigran i duhovit način kroz svoj umjetnički rad postavlja bitna i temeljna pitanja o umjetničkog stvaralaštvu, njegovim povijesnim relacijama ili nasljeđu kao i samoj ideji i cilju umjetnosti“, pojašnjava Martina Munivrana.

Moramo se složiti s kustosicom kada navodi kako „kroz performativnu igru boje, strukture i riječi, Zobernigova djela otkrivaju umjetnikovu eksperimentalnu zaigranost u mediju slike, koje dodatno podcrtava povijesnim referencama i citatima, ujedno postavljajući pitanja o naslijeđu moderne i sadašnjice“. Zobernig je prema pisanju strane kritike istaknuti predstavnik konceptualne umjetničke struje koja od šezdesetih godina na ovamo postavlja temeljna pitanja o svrsi umjetničkog stvaralaštva. „Za razliku od svojih smrtno ozbiljnih te često vizualno i sadržajno dosadnih i sumornih prethodnika, Zobernig se slikama predstavlja kao maštovit i razigran stvaralac, čiji duhovit i iskričav dijalog s nasljeđem modernizma i njegovim samodopadnim programskim formulama nikad ne posustaje i nikad ne gubi intelektualnu zainteresiranost, dubinu i mentalnu otvorenost na kojima počiva svako dobro umjetničko stvaralaštvo“, smatra Martina Munivrana.

No, upravo je za gostovanje tako poznatog umjetnika neobično da izložbu ne prate nikakav katalog ili deplijan, i za što znamo kako nije greška institucije, već nedovoljno financiranje umjetnika na drugim službenim razinama. Srećom živimo u digitalnom dobu pa možemo dobiti informacije drugim kanalima.