HALAL EKONOMIJA: Hrvatska ne želi banku bez lihvarstva

Objavljeno u Nacionalu br. 855, 2012-04-03

Hrvatska narodna banka, Ministarstvo financija i Ministarstvo pravosuđa još nisu spremni za bankarsku alternativu na hrvatskom tržištu – dolazak islamskih banaka

Svjetske krize koja već petu godinu hara svijetom i koje osjete milijuni na svojim leđima, ne bi bilo da se poslovalo po moralno-vjerskim principima islamskog bankarstva. Ali iako je najava dolaska beskamatne islamske banke u Hrvatsku izazvala veliku pozornost, hrvatske institucije očito još nisu spremne na takvu promjenu u postojećem sustavu. I što je još žalosnije, kao da još uopće nisu zainteresirane da omoguće ulazak bankarske alternative na hrvatsko tržište. Banke koje posluju po šerijatu – islamskom zakoniku, nisu dobrotvorne institucije. Umjesto kamata ostvaruju profite na osnovi naknada, a oni su nekad niži, a nekad viši nego kod konvencionalne bankarske konkurencije. Njihova je posebnost u društveno odgovornom poslovanju, financiraju samo onoga što ima realnu vrijednost i partnerstvu s klijentima s kojima dijele dobit ili gubitak. Zabranjen je neumjeren rizik i profit po svaku cijenu.

A ti principi puno su važniji za hrvatsko gospodarstvo i građane od samog isticanja da oni koji posluju po islamu ne financiraju ono što je po šerijatu štetno za čovjeka: alkohol, svinjetina, kockanje, duhan, oružje, pornografija.
Iako su prednosti islamskog bankarstva koje nije namijenjeno samo muslimanima shvatile i države unutar EU-a poput Britanije, Njemačke i Francuske, kao i Švicarska, SAD i mnoge druge, kod nas se sve svelo na citiranje postojećih zakona koji onemogućuju principe islamskog bankarstva. A institucije šute kad ih pitamo jesu li spremne omogućiti dolazak nekonvencionalne konkurencije.

Iz Hrvatske narodne banke, koja regulira poslovanje banaka, ne planiraju izmjenama Zakona o kreditnim institucijama koje se pripremaju posebno omogućavati dolazak islamskih banaka ili postojećim bankama da uvedu proizvode koji bi po šerijatu bili dopušteni (halal). “Bez obzira na vjersku ili regionalnu pripadnost, sve banke u Hrvatskoj moraju poslovati prema Zakonu o kreditnim institucijama koji je jednak za sve”, neslužbeno su nam poručili iz HNB-a. U HNB-u smo doznali da dosad do njih nije doprla ni jedna inicijativa ni zahtjev islamskih banaka, iako je zasad jedina islamska banka u regiji – Bosna Bank International – najavila širenje u regiji.
Zakon o kreditnim institucijama vezan je za Zakon o obveznim odnosima. On u definicijama za kredite i depozite neodvojivo veže i kamatu, koja je po Kuranu zabranjena. Iz HNB-a su već odgovorili da to sprečava i dolazak islamskog bankarstva. Kako je zakon o obveznim odnosima u djelokrugu Ministarstva pravosuđa na čelu s ministrom Orsatom Miljenićem, i njih smo pitali jesu li spremni dodati članak koji bi omogućio i beskamatno poslovanje. Međutim, prema njihovu odgovoru, oni nisu mjerodavni – kažu da “Zakon o obveznim odnosima kao opći zakon ne priječi da se drugim, posebnim zakonima pravna pitanja ne urede drukčije”. Citiranjem zakonskih odredbi vraćeni smo na HNB i Ministarstvo financija. Ministarstvo financija Slavka Linića pitali smo bi li se mogao izmijeniti zakon kako bi banke koje posluju po islamskim principima izbjegle dvostruko oporezivanje. Ljubazno su nas uputili da je poslovanje banaka pod regulacijom HNB-a, a kad smo ih uvjerili da je to pitanje poreza, nisu nam ništa odgovorili. S druge strane, dr. Šukrija Ramić, član Šerijatskog odbora BBI-a, kaže da su donijeli načelnu odluku o širenju u regiji, ali čekaju promjenu zakonskog okvira. Kako islamske banke ne daju novac kojim klijent kupuje robu, nego je kupuju za njega i zatim prodaju, osnovno što traže, kaže Ramić, jest izbjegavanje dvostrukog plaćanja poreza. A to bi se riješilo da se uvede stavka “banke mogu koristiti proizvode zasnovane na partnerstvu i kupoprodaji s maržom, ali samo u svrhu financiranja klijenata banke”.
“U mnogim narodima postoji poslovica koja kaže da je čovjek uvijek neprijatelj onoga što ne poznaje. Vjerujemo da će u trenutku kad upoznaju islamsko bankarstvo mnogi shvatiti da u njemu nema ništa loše. Bilo bi konkretno da ono što dolazi iz muslimanskog kulturnog područja ima pravo natjecanja na tržištu s jednakim pravima i obvezama kao i drugi ljudski proizvodi. Ako bude korisno ljudima, neka traje, ako ne uspije, neka propadne”, poručuje dr. Ramić.

Ali zbog posvemašnje zbrke u tumačenju propisa Hrvatska ostaje, barem zasad, bezrazložno i nepotrebno zatvorena za poslovanje prema islamskim načelima. Ona se na prvi pogled mogu činiti kompliciranijima, ali se u biti svode na samo jednu stvar: ubiranje kamata je lihvarstvo i zabranjeno je jer uvijek šteti onomu kome se posuđuje. Samim tim zarade na novcu ne smije biti, ali smije na trgovini, investicijama i stvarnoj, materijalnoj imovini. Bilo kakvi financijski derivati, osiguranja, hedžiranje i trgovina dugom samim tim su u korijenu onemogućeni. A upravo to i jesu razlozi zbog kojih je počela kriza. Krediti su bili roba koja se dalje prodavala. Banke u SAD-u su hipotekarne kredite pakirale u nove vrijednosne papire, zatim ih prodavale dalje, a zaradu plasirali u kredite i onima koji ih nisu mogli otplaćivati. Stvarala se virtualna vrijednost i međunarodna spirala izloženosti bez pokrića u realnoj vrijednosti. Zarade banaka, osiguravajućih kuća, brokerskih kuća i burzi bile su ogromne. Dok 2008. sve nije puklo.

Islamsko bankarstvo je samo dio cjelokupnog islamskog ekonomskog nauka koji se zalaže za pravedniji odnos u društvu i u kojem se to ne bi moglo dogoditi, iako je osnovna postavka obaju sustava ista – tržišna ekonomija. Iako se šerijatski zakoni u hrvatske javnosti najčešće spominju s negativnim prizvukom zbog ekstremne provedbe u zemljama poput Irana, Pakistana ili Saudijske Arabije, ekonomski i financijski model s tim ne treba povezivati. Financijski je nastao tek prije 40-ak godina, kao sustav mjera kojim su se tumačenjem stručnjaka za islam stvorile banke, fondovi i osiguranja koja su za vjernike halal (dopuštena).

Niz financijskih proizvoda funkcionira po sličnim principima kao konvencionalno bankarstvo, ali su kudikamo pošteniji prema svim korisnicima, što znači i prema nemuslimanima. Iako to ne znači i da su jeftiniji, ali mogu biti. Za svaki od njih postoji poseban naziv, koji u ovom tekstu nećemo upotrebljavati radi lakše razumljivosti.

Islamske banke imaju i kreditne kartice i tekuće račune. Naplaćuje se usluga i trošak za vođenje računa, usluga transakcije, jamstvo plaćanja prodavaču. Pri kupnji nekretnina ulazi se u partnerstvo s kupcem koji mora imati barem jedan posto novca od vrijednosti onoga što se kupuje. On i banka zajedno kupuju stan, a kupac zatim u mjesečnim ratama otplaćuje banci stan i povećava svoj udio u vlasništvu. Rata se sastoji od fiksnog iznosa za otkup vlasništva, a drugi je najamnina za preostali udio vlasništva. Što se više otkupi udjela, najamnina je manja. I te naknade ovise o tržišnim uvjetima pa se ne plaća jednako u Njemačkoj i Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini, gdje posluje islamski BBI, iznosi rata su nešto niži ili jednaki konvencionalnim ponudama. Ali su ugovori koji se jednom sklope fiksni i moraju biti potpuno transparentni i jasni kupcu. Banka preuzima rizik zajedno s kupcem, pa problemi poput divljanja tečaja švicarskog franka ne bi bili prevaljeni isključivo na kupca, a da banka i ne osjeti promjene. Banka naplaćuje i penale za kašnjenje u plaćanju, ali to ide u posebni fond iz kojeg se novac dijeli u humanitarne svrhe ili se onima koji trebaju novac za liječenje ili slično daju beskamatni krediti. Treba vratiti samo glavnicu. Pomoć partneru je vjerska dužnost banke, ako upadne u nevolju i ne može otplaćivati kredit bez svoje krivnje – zbog bolesti, gubitka posla. Ako stan bude uništen požarom ili potresom, opet se gubitak dijeli.

Koliko takav sustav funkcionira na drukčijim osnovama, vidljivo je najbolje iz gospodarskih projekata – puno rizičnijih i složenijih od partnerstva s građanima, najčešće redovitim platišama.

Banka se, kao i sve ostale, kreditira ponajviše iz depozita, odnosno štednje. Ali štediši se dogovara udio u dobiti od projekata banke, ne kamata. Novac prikupljen na taj način plasira se tvrtkama, obrtima, poljoprivrednicima. Banka za svaku kupnju snosi rizik da propadne, zajedno s partnerom. Zato se svaki projekt posebno odobrava. Ne mogu se dobiti gotovinski krediti. Ako kupujete robu, najčešće ju banka kupi za vas i proda vam ju uz naknadu koju otplaćujete zajedno s glavnicom. Želite li izgraditi proizvodnu halu ili kupiti elektroničke uređaje koje kanite prodati, banka ocjenjuje profitabilnost i hoće li vas pratiti. Ako dobijete kredit, dogovara se podjela dobiti u omjerima koji se dogovore. Ako izgubite i posao krene loše, i banka gubi, a nećete otplaćivati kamate za kredit koji ste podigli ako je tvrtka propala, banka opet ima obvezu da pomaže.

Kako je jedan od postulata banaka izbjegavanje rizika, jasan je prigovor da se tako mogu gušiti poduzetničke slobode i rizik, ali se dobiva sigurnost. Treba se samo sjetiti kako su se hrvatski poduzetnici žalili da ne mogu dobiti kredite za proizvodnju ispod isplativih kamatnih stopa u Hrvatskoj.

Drago Jakovčević, profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, smatra da bi islamska konkurencija bila više nego dobrodošla i da se s malo dobre volje zakonska regulativa može urediti: “Konvencionalne banke su lihvarske. Bilo bi izvrsno kad bi postojala i islamska alternativa koja se ne temelji na vjerovničko-dužničkom, nego na partnerskom odnosu. Jedan od uzroka svjetske krize je pohlepa i prelijevanje sveg rizika na građane, dok su banke nastavile neometano poslovati. Banke su i dalje ostvarivale profite po svaku cijenu, dok su mali investitori izgubili sve.” Dodaje da bi najveću korist od islamske banke imali poduzetnici koji tek pokreću nove projekte, a nemaju dovoljno novca za sufinanciranje, pa ih konvencionalne banke izbjegavaju pratiti. Poštovanje šerijata odnosi se i na objekte koje banka direktno financira. U Sarajevu je izgrađen trgovački centar BBI u samom središtu grada. Uvjet svim zakupcima je da unutar centra ne smiju prodavati alkohol i svinjetinu, a nema ni kladionica. Hrvatski Konzum je najveći zakupac robe široke potrošnje unutar centra. I ne prodaje ni svinjetinu ni alkohol. Ni jedan kafić ne toči alkohol. I Konzum i ostali procijenili su da im se isplati podnijeti taj gubitak kako bi poslovali u halal trgovačkom centru.

Principi osiguranja, ulaganja u dionice i obveznice također su drukčiji od konvencionalnog financijskog tržišta. Umjesto na premiji, osiguranje funkcionira kao uzajamni fond uplatitelja u kojem se dogovaraju omjeri isplate u slučaju štete. Ulaganja u tvrtke kupnjom dionica dopušteno je ako se tvrtka ne bavi već spomenutim zabranjenim poslovima. Ali jedan je od kriterija i da nema više od trećine kapitala u dugu. Postoje i kapitalni fondovi koji ulažu u dionice i obveznice, kao i na konvencionalnom tržištu. Ono što je, primjerice, važno kod obveznica jest da se kupuju samo za financiranje određenih projekata. Usporedbe radi, kad bi hrvatska vlada izdala halal obveznice, islamska bi ih banka kupila za gradnju hidrocentrale, a ne za opću i neodređenu potrošnju. Time se postiže i dodatna kontrola. Svim ulaganjima zajedničko je da nema daljnjih preprodaja i da se dobit i gubitak dijele između partnera. Tržište takvih halal obveznica samo u SAD-u vrijedi oko 44,5 milijardi dolara.

“Mnogi sve više naziv islamsko bankarstvo zamjenjuju pojmom etično bankarstvo. Vatikan je još prije tri godine pozvao bankare da uvedu načela islamskog bankarstva, a ne treba zaboraviti ni da se do početka 14. stoljeća i Rimokatolička crkva protivila kamati. Islamsko bankarstvo pretpostavlja iskrenost u poslovnim odnosima. Partnerstvom se potiču proizvodnja, izvoz, gradnja, bez špekulacija”, kaže Fikret Hadžić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i stručnjak za islamsko bankarstvo i financije.

Na pitanje koliko je opravdana predrasuda da bi islamske banke financirale i terorizam, Hadžić ističe da je on na popisu štetnih aktivnosti koje islam osuđuje i da je bankama izričito zabranjeno ulagati u oružje i vojnu opremu, jednako kao što banke ne smiju sudjelovati u korupciji, iznudi ili prijevari. Islamsko bankarstvo u krizi je pretrpjelo minimalne gubitke, ponajprije povezane s padom cijena nekretnina u koje su ulagale, ali i dalje na svjetskoj razini raste prosječno 15 posto godišnje. U kriznoj 2011. godini rast je bio 18 posto, i to upravo zbog alternativa i načela što ih nudi. Sada postoji 675 financijskih institucija koje nude proizvode usklađene sa šerijatom, bilo konvencionalne banke koje su uvele tzv. “islamske prozore” ili klasične islamske banke. Upravljaju vrijednošću od oko tisuću milijardi dolara i ostvarile su profit od 10,3 milijarde dolara. “To je ono što pametni ekonomisti, bankari, investitori, ali i političari ne mogu ignorirati”, zaključuje Hadžić.

Da u Hrvatskoj postoji interes za halal bankarstvo, potvrđuje i to što su se nakon prvih najava dolaska islamske banke u hrvatski Centar za certificiranje halal kvalitete javile brojne tvrtke zainteresirane za njihove proizvode. Aziz Hasanović, ravnatelj Centra, kaže da Hrvatska gubi veliku priliku neuklanjanjem administrativnih prepreka. U Hrvatskoj već postoji 38 tvrtki i institucija koje imaju certifikat halal kvalitete, a ukupno je certificirano oko 2600 proizvoda. Među njima su ugledne tvrtke poput Vindije, Kraša, Zvečeva, Gavrilovića, Vire i mnogih drugih. “Zašto hrvatske tvrtke ne bi iskoristile islamski kapital i olakšale si dolazak u zemlje Perzijskog zaljeva ili sjevernu Afriku? Imamo izvrsni potencijal i vrijeme je za iskorak. Hrvatska je uzorna zemlja po tome kako je riješila pitanje muslimana i tu prednost treba iskoristiti”, kaže dr. Hasanović. On stoji i iza nedavnog osnivanja Udruge katarsko-hrvatskog prijateljstva koja bi trebale olakšati poslovanje dviju zemalja.

Kao doktor šerijatskog prava on ističe da nipošto ne treba smatrati da bi uvođenje islamskih etičkih principa u konvencionalne ekonomske sustave bilo kako ugrozilo sekularnost. Negativni primjeri primjene šerijata, kaže, ovise o tumačenjima. I on smatra da je postojeća kriza prije svega nastala zbog krize morala u kojoj su radnici i obični ljudi najviše izgubili. “Ako poslanik islama kaže da se radniku ne smije osušiti znoj, a da za to ne bude plaćen, nema ništa loše u pridržavanju tih principa u poslovanju”, zaključuje Hasanović.

Islamsko bankarstvo i njegovi proizvodi uvijek ovise o tumačenju islamskih stručnjaka i implementaciji. Ni ono nije savršeno, tumačenje štetnosti za čovjeka sigurno ne bi naišlo na odobravanje u zapadnom svijetu da su islamske banke jedine koje postoje. Ali svakako su dobrodošla alternativa koju bi trebala omogućiti svaka država kao primjer da se i u toliko kritiziranom bankarstvu može i drukčije poslovati. Mogućnost izbora nitko ne bi trebao ograničavati.

Komentiraj

Source:Ivan Pandžić