GRIGORIJ RODČENKOV: ‘Čak i kada Putin umre, Kremlj će me nastojati likvidirati’

Grigorij Rodčenkov bio je šef moskovskog antidopinškog laboratorija koji je javnosti otkrio kako su se godinama dopingirali ruski sportaši. U povodu novog dokumentarnog filma o njegovu životu u Americi, ponovo je u središtu pažnje

Svijet sporta je kroz svoju povijest imao puno doping-afera, od pozitivnog testa Bena Johnsona 1998. godine u Seulu preko dokaza o sustavnom dopingiranju sportaša u Istočnoj Njemačkoj do BALCO skandala koji je doveo do pada Marion Jones i Barryja Bondsa, ali nijedan nije tako potresao sport kao ruski dopinški skandal koji je eksplodirao kada je dugogodišnji šef moskovskog antidopinškog laboratorija Grigorij Rodčenkov prebjegao u Sjedinjene Države i u statusu zviždača i zaštićenog svjedoka javno izašao s pričom o sustavnom dopingiranju ruskih sportaša pod okriljem države odnosno Ministarstva sporta, Centra za sportsku pripremu nacionalnih selekcija i FSB-a i Savezne sigurnosne službe (FSB).

„Neće se ništa promijeniti“, rekao je Rodčenkov u nedavnom intervjuu za BBC na pitanje očekuje li ikakve promjene u ruskom sportu nakon doping-skandala koji je razotkrio. „Nitko u Rusiji nije kažnjen zbog dopinga, država i dalje pokušava sakriti sve što se stvarno događalo i to je dokaz da oni ništa nisu naučili“.

Grigorij Rodčenkov (64) bio je u mladosti atletičar te se i sam dopingirao. Studirao je kemiju pa se zaposlio u moskovskom antidopinškom laboratoriju. FOTO: Netflix

Rodčenkov (63) je sada u statusu zaštićenog svjedoka, ima novi identitet, živi na nepoznatoj lokaciji u Sjedinjenim Državama i, što je najvažnije, živ je, za razliku od njegovih dvojice bliskih suradnika. Nikita Kamaev, Rodčenkov zamjenik u moskovskom anti-doping laboratoriju, pronađen je mrtav početkom 2016., dva mjeseca nakon izbijanja afere. „Nikita je počeo pisati knjigu o dopingu u Rusiji. Rekao sam mu da stane. Službeno, umro je od srčanog udara, imao je 59 godina. Ono što sigurno znam je da je bio potpuno zdrav čovjek, nikad nije imao bilo kakvih zdravstvenih problema“, kaže Rodčenkov koji je 11 dana ranije izgubio još jednog prijatelja i suradnika. Vjačeslav Sinjev, osnivač RUSADA-e, ruske anti-doping agencije, iznenada je umro u 58. godini, a uzrok smrti nije objavljen.

„Dobro sam, sve je u redu. Strašno mi fale supruga i djeca, ali i oni znaju da je ovo jedini način. Da sam ostao u Rusiji, odavno bih ležao pored Nikite“, rekao je Rodčenkov aludirajući na svog kolegu i prijatelja Nikitu Kamaeva koji je iznenada umro nakon izbijanja afere.

Rodčenkov odvjetnik Jim Walden rekao je kako je njegov klijent jedno vrijeme bio u ozbiljnoj opasnosti jer su mu ruski agenti ušli u trag. Nakon što su britanski tajni agent Sergej Skripal i njegova kćer Julija otrovani, Sjedinjene Države su protjerale ruskih 60 diplomata. „Dobio sam informaciju od FBI-ja da trojica od njih 60 zapravo nisu bili diplomati, nego su poslani direktni iz Kremlja kako bi pronašli Rodčenkova. Dakle, opasnost za Rodčenkova i dalje postoji i ona je sasvim realna“, rekao je odvjetnik Walden.

Vladimir Putin je nakon Olimpijskih igara u Sočiju 2014. godine nagradio osvajače medalja, pa tako i tada najboljeg ruskog klizača Fedora Klimova koji je osvojio srebro. FOTO: AP Photo/RIA Novosti Kremlin, Mikhail Klimentyev/GuliverImage

„Sretan sam sada, znam da sam na strani istine“, rekao je u nedavnom intervjuu. Naravno, povremene intervjue daje putem videolinka, ali čak niti tada se ne pojavljuje bez skrivanja lica. U cilju da ga potencijalni tragači ipak teže identificiraju, na intervjuima se pojavljuje sa šalom preko lica i naočalama. „Bilo me je strah samo prva dva ili tri dana. Moje skrivanje će trajati vječno, čak i kad Putin umre. Kremlj bi me likvidirao odmah, samo da znaju gdje sam“.

Na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru 2010. Rusija je osvojila tek tri zlatne i ukupno 15 medalja, što ih je stavilo na 11. mjesto među osvajačima odlična. To je za njih bio pravi debakl, od raspada Sovjetskog Saveza nikad nisu osvojili tako malo zlatnih medalja. Ruski su političari nastup u Vancouveru generalno nazvali poniženjem, a tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev odmah je zatražio ostavke svih vodećih ljudi tamošnjeg olimpijskog odbora. Za četiri godine slijedile su Zimske olimpijske igre u ruskom Sočiju i trebalo je učiniti sve da tamo ruski sportaši dominiraju.

Tako je i bilo, 2014. u Sočiju Rusija je bila na vrhu liste osvajača medalja, s 11 zlatnih i 30 medalja ukupno.

Kako su Rusi uspjeli u četiri godine napraviti takav rezultatski iskorak pokazala je najveća dopinška afera u povijesti sporta, afera zbog koje ruski sport i dalje trpi posljedice: Rusija je do kraja 2022. godine isključena s Olimpijskih i Paraolimpijskih igara i Svjetskih prvenstava, pa su prošle godine na Igrama u Tokiju ruski sportaši nastupali pod zastavom Ruskog olimpijskog odbora (ROC). Nastupilo ih je 335, osvojili su 71 medalju, od toga 20 zlatnih, što ih je stavilo na peto mjesto najuspješnijih država.

‘Nitko u Rusiji nije kažnjen zbog dopinga, država i dalje pokušava sakriti sve što se stvarno događalo i to je dokaz da oni ništa nisu naučili’

Cijelu ovu priču pokrenuo je ARD, njemačka TV kuća koja je u prosincu 2014. objavila dokumentarni film o sustavnom dopingiranju ruskih sportaša. Osnova priče bili su supružnici Julija Stepanova, nekada vrsna atletičarka, srednjoprugašica koja je 2013. pala na doping-kontroli, i njen suprug Vitalij Stepanov, bivši službenik RUSADA-e, ruske anti-doping agencije. Oni su neko vrijeme tajno snimali razgovore s trenerima, sportskim službenicima, liječnicima i drugim sportašima te s tim materijalima otišli na ARD gdje su dali intervjue u kojima su, uz sve, rekli kako su sportaši plaćali pet posto od svoje zarade kako bi bili sigurni da će dobiti negativne doping-testove. Na ovo je reagirao čak i Vladimir Putin nazvavši Juliju Stepanovu Judom.

ARD-ov dokumentarac digao je veliku buru u svijetu sporta a Svjetsku antidopinšku agenciju natjerao na istragu koja je zahvatila, naravno, i čovjeka koji je bio na čelu moskovskog anti-doping laboratorija, usput i prvog čovjeka anti-doping laboratorija na Igrama u Sočiju – Grigorija Rodčenkova. Do tada, Rodčenkov je sjajno živio u Rusiji, a nakon Sočija odlikovao ga je Vladimir Putin.

Par mjeseci kasnije sve se srušilo a Putin je, kao i Stepanovu, Rodčenkova nazvao izdajnikom.

U studenom 2015. WADA je objavio kako je Rodčenkov bio „u srcu ruskog skrivanja pozitivnih testova“ te kako je bio direktno uključen u sakrivanju i uništavanju 1417 uzoraka urina. Moskovski anti-doping ured je odmah suspendiran, a Rodčenkov je praktički odmah dao ostavku.

Redatelj Bryan Fogel, inače pasionirani biciklist, odlučio se dopingirati te je stupio u kontakt s Rodčenkovom koji mu je davao upute. Rezultat je dokumentarni film ‘Icaarus’ koji opisuje i Rodčenkovov bijeg u Ameriku. Fogel je sada snimio nastavak tog dokumentarca. FOTO: Netflix

Čista slučajnost je htjela da otprilike u to vrijeme američki redatelj i producent, usput i pasionirani biciklist, Bryan Fogel odluči koristiti doping kako bi ostvario što bolji rezultat na vrlo zahtjevnoj sedmodnevnoj utrci. Fogel je u tom cilju kontaktirao Rodčenkova koji mu je davao upute što i kako od doping-sredstava koristiti te kako izbjeći pozitivan test. S obzirom na to da su bili u stalnom kontaktu, uglavnom putem Skypea, njih dvojica su se sprijateljili a kako je u to vrijeme buknula cijela afera Fogel je iz dana u dan dobivao sate i sate snimljenih razgovora s Rodčenkovim koji mu je na dnevnoj bazi objašnjavao što se događa.

Uvidjevši kako mu u Rusiji prijeti opasnost od „ušutkivanja“, Fogel je nagovorio svog ruskog prijatelja na dolazak u Sjedinjene Države. Kupio mu je kartu i osigurao mu prvi smještaj. Rodčenkova supruga Veronika odlučila je ostati, kao i njihovo dvoje odrasle djece. Njima su uskoro oduzete putovnice i uživo se više nikada neće vidjeti.

U Sjedinjene Države Rodčenkov je ponio hard disk svog računala i nešto dokumenata u kojima su zabilježeni protokoli dopingiranja ruskih sportaša. Rodčenkov i Fogel su odlučili otići u New York Times. Tamošnji urednici su ispočetka bili oprezni, ali nakon što su se uvjerili da priča drži vodu, objavili su intervju s Rodčenkovim. Do tada neviđena sportska afera je pukla.

WADA je objavila da je Rodčenkov bio „u srcu ruskog skrivanja pozitivnih testova“ te je bio uključen u uništavanje 1417 uzoraka urina

„Sudjelovao sam u dopingiranju ruskih sportaša za Olimpijske igre u Londonu 2012., Zimske olimpijske igre u Sočiju 2014. i Svjetsko prvenstvo u plivanju u Kazanju 2015. godine“, kao bomba odjeknule su riječi Grigorija Rodčenkova New York Timesu. „Osobno sam kreirao doping protokole za 15 osvajača medalja u Sočiju, uz njih još i za 50-ak drugih sportaša“.

Naravno, reagirala je i Svjetska anti-doping agencija te angažirala Richarda McLarena, profesora na sveučilištu u Torontu specijaliziranog za pravo u sportu, kako bi sa svojim suradnicima proveo neovisnu istragu. McLaren i suradnici su do kraja 2016. proveli dvije istrage koje su potvrdile Rodčenkove tvrdnje, uz još ponešto novih detalja. Na primjer, dok je Rodčenkov najviše govorio o Igrama u Sočiju, ove istrage pokazale su da je atletika bila „najkontaminiraniji“ ruski sport s najmanje 139 slučajeva pozitivnih testova između 2011. i 2015. koji su prikriveni. Zatim je slijedilo dizanje utega (117 slučajeva), neolimpijski sportovi (37), paraolimpijski (35), hrvanje (28), biciklizam (27), klizanje (24), plivanje (18), hokej (14), skijanje (13)… McLarenov izvještaj temeljio se na intervjuima, analizama dokumenata, forenzičkim analizama bočicama u koje su se spremali uzorci urina sportaša i laboratorijske analize urina.

Putinova uloga u priči oko dopinga u Rusiji za Rodčenkova nije nimalo upitna. „Znao je za cijelu operaciju“ kaže misleći na Putina koji je Igre u Sočiju doživio kao priliku za pokazivanje moći Rusije, kako po pitanju organizacije takvog događaja, tako i na planu uspješnosti ruskih sportaša. „Na dnevnoj bazi bio je izvještavan o svemu što se događalo“, rekao je Rodčenkov za New York Times. „Tadašnji ministar sporta Vitalij Mutko, kasniji zamjenik ruskog premijera, brifirao ga je o svemu. Putin je Mutka redovno pitao treba li mu još išta. Uloga države u svemu je posve jasna“.

Atletičarka Julija Stepanova i njen suprug Vitalij Stepanov, bivši djelatnik ruske anti-doping agencije, tajno su snimali razgovore s trenerima, liječnicima i sportašima te ih predali njemačkoj TV kući ARD. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImage

Grigorij Rodčenkov je rođen 1958. godine u Moskvi. U mladim i studentskim danima bio je atletičar, trčao je 1500 i 5000 metara. Kaže kako je i sam uzimao doping nakon što je shvatio da svi njegovi konkurenti uzimaju. Studirao je kemiju, tako da je imao puno znanja o tome. Prve doze dopinga ubrizgala mu je majka koja je bila liječnica. Od 1985. je radio u moskovskom antidopinškom laboratoriju, a godinu dana kasnije bio je dio tima na Igrama dobre volje u Moskvi. Tamo je, kako je rekao za Financial Times prije dvije godine, otkrio pozitivan nalaz Bena Johnsona koji nije izašao u javnost jer se „nije htjela stvarati velika afera“. Naime, Igre dobre volje je 1986. u Moskvu doveo Ted Turner kako bi umirio strasti između istoka i zapada nakon što su Amerikanci i Kanađani bojkotirali Igre u Moskvi 1980. a Sovjetski Savez Igre četiri godine kasnije u Los Angelesu.

Kako je uopće bilo moguće sakrivati tolike pozitivne nalaze, posebno na Olimpijskim igrama gdje u antidopinškim laboratorijima rade stručnjaci iz raznih dijelova svijeta? Konkretno, u Sočiju je sve izvedeno na tako jednostavan, nevjerojatno jednostavan način. Uz prostoriju u koju su se spremali svi uzorci urina, bila je jedna manja u kojoj su bili spremljeni čisti uzorci urina sportaša, uzeti prije početka uzimanja dopinga. Pri dnu zida koji je dijelio ove prostorije bila je zatvorena rupa koja je izgledala kao utičnica. Noću je sjajno uigrani odred ruskih službenika kroz tu rupu mijenjao kontaminirane uzorke čistima. „Možete li onda vjerovati kako je organiziran olimpijski sport“, uz smijeh je prepričao Rodčenkov. „Radili smo kao švicarski sat, bili smo sjajno organizirani“. Drugi način bio je ipak složeniji: bočice u koje se spremaju uzorci urina, koje proizvodi švicarska tvrtka Berlinger, funkcioniraju tako da kad se zatvore, otvaraju se tako da se gornji dio prelomi, i jednom kad se to napravi više nije moguće istu bočicu zatvoriti. Međutim, Rusi su uspjeli napraviti alat kojim se bočice mogu otvoriti i nanovo zatvoriti. Tek je kasnija detaljna McLarenova istraga utvrdila da na svim bočicama kojima je mijenjan sadržaj postoje određene, oku nevidljive, ogrebotine koje su ukazivale na manipuliranje sadržajem.

Napisao je knjigu ‘Afera Rodčenkov: Kako sam srušio rusko tajno dopinško carstvo’ i dobio Nagradu William Hill za sportsku knjigu godine

Uz sve to, Rodčenkov je kreirao jednu vrstu dopinga, to je bio koktel triju različitih supstanci, radilo se o oralnoj kombinaciji koju su sportaši uzimali s alkoholom tako da su je mućkali u ustima, a zatim ispljunuli. Na taj način apsorbirani koktel supstanci mogao se detektirali samo od tri do pet dana.

On ni u statusu zaštićenog svjedoka ne miruje, napisao je knjigu ‘’Afera Rodčenkov: Kako sam srušio rusko tajno dopinško carstvo’’ za koju je dobio nagradu William Hill za najbolju sportsku knjigu godine. Međutim, 30 tisuća funti nije mogao primiti zbog statusa zaštićenog svjedoka. Puno nagrada je pokupio i dokumentarac Bryana Fogela koji je inicijalno trebao biti obična priča o učinku dopinga, a postao je film koji prati najveću dopinšku aferu u povijesti sporta. ‘’Icarus’’ je prvi put prikazan 2017., može se pogledati na Netflixu, a 2018. je dobio nagradu Oscar za najbolju dokumentarni film. Prošli mjesec, na filmskom festivalu u Tellurideu, premijerno je prikazan dokumentarac „Icarus: The Aftermath“, nastavak nagrađivanog „Icarusa“. Redatelj Bryan Fogel ovog je puta pratio Rodčenkov život u izgnanstvu, a s ruskim znanstvenikom mogao je biti samo jedan kamerman koji ga je snimao dok mu je Fogel „na daljinu“ postavljao pitanja.

Komentiraj