GRČIĆ: “Milanović neće, poput HDZ-a, slušati sve što dolazi izvana”

Bivši potpredsjednik u Vladi Zorana Milanovića i saborski zastupnik SDP-a, Branko Grčić, govori o predsjedničkoj kandidaturi svog bivšeg stranačkog šefa te kaže da Hrvatska od Milanovića može očekivati snažnog državnika s jasnim stavom

SBrankom Grčićem, 55-godišnjim ekonomskim stručnjakom SDP-a, svojedobno dekanom Ekonomskog fakulteta u Splitu, razgovarali smo neposredno nakon što je bivši premijer Zoran Milanović objavio svoju kandidaturu na predsjedničkim izborima. Branko Grčić u Milanovićevu mandatu bio je potpredsjednik vlade te ministar regionalnog razvoja i fondova EU-a. Grčić je i ovom prigodom podsjetio da je u zadnjem tromjesečju mandata Milanovićeve vlade bio ostvaren gospodarski rast od 3,8 posto što im, međutim, nije donijelo i pobjedu na tada dolazećim parlamentarnim izborima. Osvrnuo se i na prijedloge mjera SDP-a u turizmu, vrlo važnoj gospodarskoj grani koja Hrvatskoj, kako je naglasio, osigurava čak petinu BDP-a.

NACIONAL: Zoran Milanović je za premijerskog mandata smatrao da se predsjednik države treba birati u parlamentu glasovima zastupnika po njemačkom modelu, a sada je objavio kandidaturu na predsjedničkim izborima. Je li to njegova nedosljednost?

Milanović je sam dao odgovor na to pitanje u svom uvodnom obraćanju. I dalje smatra da je taj oblik biranja predsjednika na neposrednim izborima upitan, ali dok je to tako i budući da se način izbora predsjednika u međuvremenu nije promijenio, prihvatio je biti kandidat SDP-a za tu funkciju.

NACIONAL: Je li to bio njegov pragmatičan potez?

Što misli i kako djeluje pokazao je u svom premijerskom mandatu, a ja samo mogu reći da je Hrvatska u tom vremenu izašla iz dugogodišnje krize te da iza Milanovića kao premijera i kao osobe nisu ostali nikakvi repovi. Sada je Milanović samo načelno naznačio kako će djelovati. Za start posve dovoljno. Milanović hoće biti predsjednik Hrvatske, pokazao je želju, volju i emociju da pomogne razvoju stabilne i moderne Hrvatske, a mene se posebno dojmila poruka da će on biti predsjednik s karakterom, a da će Hrvatska u tom slučaju biti zemlja sa stavom. To je bila i jasna poruka da Hrvatska trenutno u mnogočemu luta i da imamo svojevrsnu institucionalnu krizu.

NACIONAL: Što bi ta njegova izjava konkretno trebala značiti?

Zvuči možda apstraktno, ali poznajete li Milanovića, onda znate da će to imati i sadržaj. To je snažna poruka s državničkim stavom koji je potreban Hrvatskoj. Uostalom, iako se ne mogu predvidjeti mnoge stvari i situacije koje će se pojavljivati ad hoc u mandatu, povijest njegove premijerske dužnosti pokazala nam je da će zasigurno znati reagirati u kriznim situacijama. Pokazao je odlučnost kada se rješavao problem 55 tisuća obitelji zaduženih kod banaka u švicarskim francima, kada se Hrvatska suočila s migrantskom krizom, kada je trebalo zaštititi interese Hrvatske nakon saznanja o kompromitaciji arbitražnog postupka sa Slovenijom oko razgraničenja itd. Već ti primjeri govore da će Milanović biti sigurno predsjednik sa stavom. U mnogim stvarima formirao je jasan stav za koji mnogi nisu imali hrabrosti. Ako se pojave takve stvari, znat će stati u zaštitu interesa Hrvatske.

NACIONAL: Je li Milanović suverenist?

Zasigurno ne u onom smislu kako se suverenistički stavovi promoviraju kroz politiku desne političke opcije u Hrvatskoj. Milanović sigurno nije euroskeptik, a i u njegovu uvodnom obraćanju jasno je pokazao stav da je promoviranje i zauzimanje za europske vrijednosti kao što su sloboda, antifašizam, pravda i ravnopravnost u Hrvatskoj važnije čak i od novca iz EU fondova. Jer takve vrijednosti i nemaju cijenu. No podsjetit ću vas da je Milanović u nekim slučajevima već pokazao da neće slijepo slušati baš sve ono što dolazi izvana, a sve kako bi zaštitio hrvatske interese. Na primjer, Europska komisija je naložila još u mandatu SDP-ove vlade da izmijenimo zakon o Ini i de facto prepustimo njeno kompletno preuzimanje Mađarima. Nismo to napravili samo zato što je Europska komisija tako rekla. Nažalost, HDZ-ova vlada jeste.

NACIONAL: Što je sa zahtjevom za produljenje radnog vijeka na 67 godina prije umirovljenja, zbog čega sindikati traže referendum jer to ne prihvaćaju. I Milanovićeva vlada u kojoj ste vi bili potpredsjednik već je bila donijela takvu odluku.

Istina je da je naša vlada to donijela, ali s implementacijom 2038. godine. Perspektiva od 25 godina tada je u poimanju naše vlade pretpostavljala da će Hrvatska nastaviti trendove gospodarskog rasta započete u našem mandatu, da će se rast ubrzavati, da će se ljudi zapošljavati, da će se bolje puniti mirovinski fondovi i da će zdravstveni sustav bolje funkcionirati. Predviđali smo i da će se životni vijek produljiti u Hrvatskoj, pa je onda imalo smisla produljivati i radni vijek. Nažalost, ove dvije zadnje HDZ-ove vlade nisu osigurale da se ti trendovi nastave. Nakon početnog optimizma gospodarski rast opet usporava, u 2018. na svega 2,6%. Zaposlenost tek sramežljivo raste. Demografska situacija je katastrofalna, 500 tisuća ljudi je manje unutar radno-aktivnog stanovništva koje bi trebalo raditi i puniti socijalne, a to znači i mirovinske fondove. Stanje u zdravstvu je jako loše. Liječnici i sestre odlaze u inozemstvo, dugovi opet rastu, a kao rezultat očekivani životni vijek unatoč svim predviđanjima pada. I to je ključno. Neke su zemlje, poput Italije, radni vijek direktno povezale upravo s produljenjem životnog vijeka. Osim toga, HDZ-ova vlada je skratila rok za primjenu produljenog radnog vijeka na 67 godina i to više ne bi bila 2038. U isto vrijeme, povećali su penalizaciju, odnosno smanjenje mirovine za gotovo 20% u slučaju kada ljudi odu u mirovinu 5 godina ranije. Dakle, nije samo problem produljenja radnog vijeka na 67 godina, već niz drugih odredbi koji su nam neprihvatljive i zbog čega smo podržali sindikate u pripremi za referendum.

‘EUROPSKA KOMISIJA naložila je da izmijenimo Zakon o Ini i de facto prepustimo njeno kompletno preuzimanje Mađarima. Milanovićeva vlada nije ih poslušala. Nažalost, HDZ-ova vlada jest’

NACIONAL: Hrvatska ima ozbiljnih problema s demografskim trendovima, što prijeti razaranjem mirovinskih fondova, pa se već danas značajan dio sredstava za mirovine osigurava iz proračuna.

U pravu ste. Trošak za mirovine je 38-39 milijardi kuna, a toga se oko 17 milijardi kuna osigurava iz poreznih prihoda, samo se 21-22 milijarde kuna osigurava kroz mirovinske fondove. Loši demografski trendovi i usporeno gospodarstvo znači sljedeće: ako ne povećamo plaće, ako ne poraste broj zaposlenih koji uplaćuju u mirovinske fondove, naravno da je sustav teško financijski održiv. Prosječni radni staž današnjih umirovljenika je tek 30 godina. Samo 20-ak posto umirovljenika je odradilo 40 godina, puni radni staž. I tu je znak za uzbunu – kako tu brojku pomaknuti od 30 prema 40 ili 41 godini radnog staža. Tu mora biti fokus. Za tako nešto nije nužno produljiti radni vijek na 67 godina. I 65 godina je sasvim dovoljno.

NACIONAL: Je li slična situacija u cijeloj Europskoj uniji?

Nije. U Njemačkoj, na primjer, prosječni radni staž umirovljenika je 37,8 godina. U Hrvatskoj je posebno dramatična situacija kada gledamo omjer umirovljenika i zaposlenih koji uplaćuju u mirovinske fondove. Odnos je 1 naprema 1,26. Zato je potrebna reforma, ali je mora pratiti i puno snažniji gospodarski rast. Gospodarski rast trebao bi biti barem pet posto.

NACIONAL: Ali u zadnjem tromjesečju Plenkovićeva vlada ima gospodarski rast 3,9 posto?

Trenutna tromjesečna stopa rasta 3,9 posto nije referentna jer se može pokazati kao kratkoročni bljesak. Tek trebamo vidjeti hoće li se taj trend nastaviti u idućim kvartalima. Realna i referentna stopa gospodarskog rasta u Hrvatskoj je ona iz 2018., a iznosila je samo 2,6 posto i to je nedovoljno.

NACIONAL: No Hrvatska je imala najveći gospodarski rast od preko 4 posto u vrijeme Sanaderove vlade, odnosno HDZ-ove vlade.

Govorite o razdoblju nakon Račanove vlade kada je Sanaderova vlada nastavila graditi započete autoceste, prije svih A1. No vidjeli smo kako je to završilo kada je došla kriza. Taj rast bio je zasnovan na balonu od zaduživanja koji je ostao veliki teret Hrvatskoj. Gospodarska kriza koja je započela 2008. potpuno je iscrpila Hrvatsku. Tek je Milanovićeva vlada sredinom 2014. napravila preokret od negativnih prema pozitivnim stopama rasta. Vjerojatno malo tko pamti da smo mi već u trećem, ljetnom kvartalu 2015. ostvarili rast 3,8%. Nažalost, izgubili smo izbore, ali smo Hrvatsku ostavili HDZ-ovim vladama u rastućem trendu, a sada gospodarstvo opet usporava. Usporava industrijska proizvodnja i izvoz, opet buja uvoz potaknut rastućom potrošnjom. No najviše zabrinjava drastičan pad privatnih investicija koje su u 2018. bile tek 24 milijarde kuna u odnosu na očekivanih 50-60 milijardi. Veliki problem je tržište rada i nedostatak radne snage. Ovih dana vidimo krizu u turizmu i građevinarstvu. Jedini pozitivni učinak „poremećenog“ odnosa ponude i potražnje jeste rast plaća, ali još uvijek očigledno nedovoljan da naše domaće ljude zadrži u Hrvatskoj. To je razlog zašto mi u SDP-u već mjesecima tražimo nova porezna rasterećenja koja će građanima i gospodarstvu olakšati situaciju. I to se sada konačno počinje čuti u javnosti.

NACIONAL: Tko to čuje?

Taj naš prijedlog sve više ljudi podupire uključujući i poslodavce, sindikate, ekonomske analitičare, čak i neke bivše ekonomske stratege HDZ-a poput Željka Lovrinčevića. Poručili smo Vladi da ne smanjuje opću stopu PDV-a s 25 na 24 posto, nego da tih dvije milijarde kuna upotrijebi za rast plaća, što će se u konačnici odraziti i na brži ekonomski rast. Nismo bili sretni s idejom Vlade da zadnjim poreznim izmjenama podupre rast plaća samo za 15.000 najbogatijih. Založili smo se za rast plaća za oko 700.000 ljudi, i to povećanjem osobnog, neoporezivog odbitka s 3800 na 5000 kuna, pa bi plaće odmah porasle svima njima za 330 do 500 kuna. To bi bio možda mali impuls, ali bi bio neizmjerno važan. To se počelo hvatati u javnosti, pa je čak i Vlada počela od tome razmišljati. Druga važna stvar koju smo ponudili odnosi se na turizam.

NACIONAL: Što je to SDP ponudio turizmu?

Hrvatska petinu BDP-a direktno i indirektno ostvaruje u turizmu. To je 80-ak milijardi kuna godišnje. Nije to samo turizam, nego i sve one djelatnosti koje se vežu na turizam. Unatoč tome, HDZ-ova vlada je uvela četiri, pet novih nameta na turistički sektor. Politika Vlade učinila je turizam nekonkurentnim u okruženju, posebno u prostoru Mediterana. HGK je radio istraživanje koje je pokazalo da je Hrvatska na 32. mjestu u svijetu po konkurentnosti u turizmu, a tek 132. kada je riječ o oporezivanju i velikim nametima. Daleko ispred nas su Španjolska, Italija i Portugal. Čak i Grčka unatoč svojim velikim ekonomskim problemima i prijetnji bankrotom, nalazi se na 26. mjestu, cijelih 6 mjesta ispred nas.

NACIONAL: Uz turizam vezano je ugostiteljstvo. Kakva je tu situacija?

Kad je riječ o ugostiteljstvu, naša stopa PDV-a od 25% najveća je u EU-u. Čak 17 članica EU-a imaju stope ispod 15%. Sve mediteranske zemlje u ugostiteljstvu imaju sniženu stopu PDV-a. Francuska i Italija 10%, Turska 8%. Pojednostavljeno, najskuplji smo. Što se tiče hotelskog smještaja sa stopom od 13% na 22. smo mjestu u EU-u. Dakle, samo šest zemalja EU-a imaju višu stopu od nas, a na Mediteranu svi su jeftiniji od Hrvatske. Francuska i Italija opet su 10%, a Portugal samo na 6%. Turska i ovdje ima 8%. Čak 15 zemalja imaju manje stope PDV-a u turizmu od 10 posto. Zato smo mi u SDP-u predložili da se PDV u ugostiteljstvu spusti na 13%, a u hotelskom smještaju na 5 posto. Pokušavamo ljudima omogućiti da lakše dišu kako bi mogli povećati plaće ili novac usmjeriti u nova ulaganja. Jer vidite što se događa – koji su problemi nastali s radnom snagom, a i investicije su usporile. Kada smo mi u SDP-u 2013. smanjili PDV u ugostiteljstvu na 13%, u samo dvije godine investicije su porasle s 1 na 3 milijarde kuna, prihodi sektora su se udvostručili i od „gubitaša“ postali su sektor koji ostvaruje neto dobit. Imamo veliku potporu cehovskih udruga da ustrajemo na vraćanju stope PDV-a na 13% nakon što ju je HDZ podigao na 25%.

NACIONAL: Hrvatska se ne može pohvaliti stranim investicijama. Najveća su strana ulaganja bila u financijskom sektoru, pa strane banke pokrivaju 95 posto bankarskog tržišta, što blokira kreditiranje hrvatskog gospodarstva. Taj novac usmjerili su najvećim dijelom na građane koji su završili u dužničkom ropstvu. Koliko je SDP-ova vlada sudjelovala u tome?

Malo ili ništa. Iz mandata SDP-ove vlade u kojoj sam sudjelovao mogu samo istaknuti pozitivnu priču s uspješnom konsolidacijom Hrvatske poštanske banke. Podsjećam da je nakon velike „afere bankomat“ bila i te kako ugrožena opstojnost HPB-a. Mi smo izvršili uspješnu dokapitalizaciju HPB-a i omogućili novu stabilnost i priliku za rast. A da bi rastao, HPB-u trebaju i nove dokapitalizacije. Što se tiče ostalih velikih banaka u Hrvatskoj, najveći dio privatizacijskog vala odrađen je devedesetih godina za vrijeme HDZ-ovih vlada sa svim repovima koje osjećamo i danas. Što se tiče utjecaja vlasničke strukture banaka na kreditiranje, ne mislim da je to danas zapreka. Problemi su druge prirode i imate gotovo apsurdnu situaciju. U Hrvatskoj novca u bankarskom sustavu ima, novac nikad nije bio jeftiniji, ali relativno niske kamate ne rezultiraju pojačanom investicijskom aktivnošću. Taj kanal jednostavno ne funkcionira. Guverner Vujčić ovih dana govorio je da banke raspolažu s 27 milijardi kuna slobodnih sredstava. To je veliki problem za Hrvatsku. Ima novca, kamate su relativno povoljne, ali nema investicija. Ključ problema je u strukturnim slabostima, lošoj poslovnoj klimi, još uvijek ogromnom udjelu države i poreznom teretu, a aktualna vlada ne pronalazi rješenje za taj problem.

‘TRENUTNA TROMJESEČNA STOPA rasta od 3,9 posto nije referentna jer se može pokazati kao kratkoročni bljesak. Tek trebamo vidjeti hoće li se taj trend nastaviti u idućim kvartalima’

NACIONAL: Je li to i posljedica iseljavanja i loših demografskih trendova iskazanih kroz nedostatak radne snage, ali i sve manji broj potrošača jer smo počeli gubiti stanovništvo?

U pravu ste. Nedostatak radne snage sada se javlja kao veliko, možda i najveće ograničenje rasta gospodarstva. Poduzetnici sve više novca izdvajaju za plaće kako bi zadržali radnike, a smanjuje se njihov investicijski i razvojni potencijal. Država sve to sa strane gleda i ne reagira. A s druge strane, demografske prilike su takve da se ne nazire rješenje problema u skorom vremenu. U zadnjih nekoliko godina radni kontingent, kao što sam rekao, smanjen je za 500.000 ljudi. Negdje oko 230.000 prirodnim odljevom kao razlika umrlih i novorođenih, a oko 270.000 građana se iselilo iz Hrvatske. Sada je Hrvatska pred izazovom da otvori granice prema tzv. trećim zemljama kao bi se problem nedostatka radne snage rješavao kontroliranom imigracijom. Postojeći sustav kvota više nije rješenje. No sindikati se opravdano plaše da bi veći dotok „jeftinijih“ radnika iz trećih zemalja mogao utjecati na sporiji rast plaća ili čak na njihovo smanjenje. Tu opet vidim ulogu države da se uključi, da smanjuje porezno opterećenje na rad i otvori prostor za daljnji rast plaća. Nažalost, analitičari upozoravaju da u zadnje tri godine HDZ-ovih vlada udjel „države“ u BDP-u raste prema 50%, a to znači da raste i ukupno porezno opterećenje koje je najveće u EU-u.

NACIONAL: Kako to objašnjavate?

Ministar financija Zdravko Marić hvali se da je deficit proračuna prešao u suficit, doduše, od samo 0,2 posto, da je fiskalno konsolidirao državu, da je smanjio javni dug. Brojke to potvrđuju. Ali u čemu je kvaka 22? Sve to izvire iz dviju stvari, i obje su na prihodnoj strani proračuna: gospodarskog rasta koji utječe na rast prihodne strane proračuna te zadržavanja ili čak rasta relativnog poreznog tereta. Neprirodno je da su porezni prihodi u samo tri godine narasli za više od 10 milijardi kuna, a da je Vlada samo „mrvice“ pružila radnicima i poduzetnicima kroz porezno rasterećenje.

Te dvije stvari ukazuju da se konsolidacija prije svega bazira na većim prihodima, a da nema nikakvih reformi koje bi utjecale na rashodnu stranu proračuna i omogućile da država krene u ozbiljno porezno rasterećenje. Izuzetak su niži izdaci za kamate zbog povoljnije situacije na financijskim tržištima, dok svi drugi rashodi rastu. Opet se državna uprava i javna poduzeća pune ljudima bliskim vlasti umjesto da se ti ljudi usmjere prema privatnom sektoru koji vapi za radnom snagom. Eto vidite, tu je upravo ta ogromna razlika između situacije u kojoj je bila Milanovićeva, SDP-ova vlada i ovih dviju HDZ-ovih.

NACIONAL: U čemu je doista ta razlika?

Mi smo „zatvarali“ proračun u uvjetima kada je BDP padao zbog ekonomske krize. A to znači da su padali i prihodi proračuna. Dvije i pol godine mandata imali smo minus u BDP-u jer je kriza bila na vrhuncu, a morali smo financirati sve potrebe – plaće, mirovine, socijalna davanja i uz sve to smo investirali. U tom istom vremenu bili smo prinuđeni rezati na rashodnoj strani proračuna kako bismo uspjeli deficit države svesti sa zatečenih 25 milijardi kuna iz 2011. na 10-ak milijardi ili prihvatljivih 3% BDP-a u 2015. Trenutna HDZ-ova vlada ima relativno komotnu situaciju, ali ništa značajno ne čine da provedu reforme i to iskoriste za pomoć gospodarstvu. Ne smije politika Vlade biti koncentrirana samo na smanjenje deficita proračuna. Nije dovoljno realizirati samo fiskalne ciljeve, a da se ignoriraju drugi prioriteti koji će ojačati gospodarske fundamente i povećati životni standard naših ljudi.

NACIONAL: Je li opravdano što Vlada žuri s uvođenjem eura? Kako će se to odraziti na hrvatsko gospodarstvo?

Načelno podržavam uvođenje eura u situaciji u kojoj smo danas. Međutim, nameće se logično pitanje: treba li žuriti u smjeru da se u iduće dvije godine sve podredi brzom uvođenju eura, a to znači između ostalog i brzom smanjenju deficita i javnog duga ili bi nešto sporiji tijek stvari trebalo iskoristiti da se na račun velikih i brzo rastućih poreznih prihoda krene u ozbiljno rasterećenje radnika i poduzetnika. Čvrsto vjerujem da bi ovaj drugi scenarij u srednjem roku donio pozitivnije učinke i na sam proračun tako da bi i uz manje porezno opterećenje država još uvijek dovoljno uprihodila u korist daljnje fiskalne konsolidacije, ali bi i radnici i poduzetnici – pa i cijelo gospodarstvo – bili u povoljnijem položaju. Dakle, moramo ojačati gospodarstvo kako bi nakon ulaska u euro bilo otpornije na moguće nove krize i šokove.

NACIONAL: Koje su to koristi, a koji rizici uvođenja eura?

Što se tiče uvođenja eura tu se ne mogu osporiti pozitivni učinci, od izbjegavanja valutnih rizika, smanjenja transakcijskih troškova pa do mogućeg daljnjeg snižavanja kamatnih stopa. Ljudi strahuju da bi kod uvođenja eura moglo doći do rasta cijena. No u Hrvatskoj su cijene hrane, odjeće, obuće i sličnih potrepština, nažalost, već jako blizu prosjeku EU-a, dok su plaće još daleko od prosječnih plaća u EU-u. Što se tiče gubitka tzv. monetarnog suvereniteta, to će se doista dogoditi. No mnogi, pa i monetarna vlast će reći da taj suverenitet pri visokoj razini euriziranosti u Hrvatskoj i nema neko značenje. Istina, danas ima manje značenje nego prije 10 ili 20 godina kada je još bilo moguće monetarnu i tečajnu politiku koristiti za poticanje gospodarstva. Bilo je to vrijeme velikog deficita u platnoj i deviznoj bilanci i deprecijacijskih pritisaka na kunu. No danas su te bilance pozitivne pa se monetarna vlast suočava s aprecijacijskim pritiscima, a očekivanja izvoznika da bi ih se moglo poduprijeti kroz tečajnu politiku sve su manja.

‘AKTUALNA HDZ-ova VLADA ima komotnu situaciju, ali ništa značajno ne čini da provede reforme i to iskoristi za pomoć gospodarstvu. Ne smije politika Vlade biti koncentrirana samo na smanjenje deficita’

NACIONAL: Što će biti s brodogradnjom? Nekada su hrvatska brodogradilišta bila među vodećima u svijetu, a sada nestaju.

Potpuna inertnost Vlade, godinu i pol dana lutanja i nepronalaženje rješenja doveli su do gotovo potpunog gašenja cijele priče oko istarske i kvarnerske brodogradnje. U SDP-u smatramo to nedopustivim. U konačnici, postojala je mogućnost smanjiti trošak državnih jamstava koji je prešao 4 milijarde kuna tako da se 4-5 započetih i dijelom izgrađenih brodova dovrše i isporuče. Samo taj toliko spominjani brod-jaružalo za naručitelja Jana de Nula težak je preko milijardu kuna, a izgrađen je preko 90%. Ministar Horvat je mjesecima najavljivao da će doista i biti završen i da će se spasiti jamstvo od gotovo milijardu kuna. Nažalost, ni to nije odrađeno i cijeli posao je propao.

NACIONAL: I u toj priči se našao odvjetnički ured Borisa Šavorića kao i u slučaju afere Borg u Agrokoru. Vjerojatno je opet skupo naplatio svoje savjetničke usluge.

Ne mogu ulaziti u detalje te priče i ulogu Šavorića. No ono što mediji objavljuju ukazuje na moguću novu aferu. Imamo situaciju da Jan de Nul ipak naplaćuje jamstva od države, da država koja preuzima brod mora uložiti dodatne desetke milijuna kuna u dovršetak broda, a prema informacijama iz medija prodat će ga naknadno istom tom Janu De Nulu za oko 200 milijuna kuna manju cijenu od iznosa protestiranih jamstava. Nešto tu ne štima i to je još jedan veliki propust hrvatske vlade.

NACIONAL: Istodobno premijer Andrej Plenković je zatražio izuzeće predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataše Novaković u aferi Borg, pa je sada ta institucija blokirana u svom djelovanju, a postavlja se pitanje bi li Povjerenstvo trebalo staviti na dnevni red i ovaj predmet naplate jamstava za Jan de Nulov nedovršeni brod.

Ova je Vlada već opterećena tolikim brojem afera, toliko potencijalnih sukoba interesa da Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa to više ne stiže pratiti. Sada je na kraju dovedeno u pitanje uopće funkcioniranje tog Povjerenstva kao neovisne institucije. Traži se izuzeće predsjednice Povjerenstva u nekim za Vladu škakljivim slučajevima, a da se ne zna tko bi uopće donio odluku i sud o tom pitanju. To je i bio razlog zašto je SDP uputio u saborsku proceduru dopune Zakona o sprječavanju sukoba interesa kojima bi se definiralo da o izuzeću predsjednika i članova Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Smatramo da bi to bio najbrži put da se prestane s ovim nepotrebnim odugovlačenjem.

Komentiraj