Bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić u četvrtak je na ponovljenom suđenju Ivi Sanaderu u slučaju Hypo ostao pri svjedočenju s prvog suđenja u kojem je ustvrdio da je Sanader, kojemu se zbog navodnog primanja provizije sudi za ratno profiterstvo, vodio cijele pregovore oko dobivanja kredita s “austrijskom bankom u usponu”.

“Ostajem u potpunosti kod svog iskaza iz studenog 2011. i spreman sam odgovoriti na svako pitanje”, kazao je Granić nakon čega su mu u sudnici pročitani zapisnici ranijih svjedočenja.

Na zahtjev Sanaderove obrane Granić je ponovio redoslijed sklapanja posla s Hypo bankom čijim je kreditom Hrvatska kupila zgrade veleposlanstava. Prisjetio se da je sve počelo pismom austrijskog ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka kojim ga je obavijestio da “jedna manja banka u usponu bila spremna financirati kupnju veleposlanstava”.

“Ja nisam ni znao tada za tu banku. Nakon toga sam obavio razgovore s predsjednikom Franjom Tuđmanom i premijerom Nikicom Valentićem i obavijestio zamjenika Sanadera da preuzme komunikaciju i pregovore”, rekao je Granić. Sanader je to prihvatio, a nedugo kasnije iz Hypo banke je došlo pismo “u kojem je lijepo opisano tko su i što su spremni”.

“Nakon toga sam kazao Sanaderu da ih pozove da vidimo. Razgovarali smo lijepo i protokolarno… a onda je došla prva ponuda, odnosno prijedlog ugovora. Mi smo se složili što nije dobro, a što možemo prihvatiti i konzultirali se s Ministarstvom financija. Kada je došla druga ponuda složili smo se da je dobra, obavijestili premijera i dali je u preceduru kao i svaki drugi ugovor. Vlada je potom donijela odluku i ja sam je potpisao”.

Granić je kazao da se time više nije bavio nakon što su donijeli odluku gdje će se kupiti veleposlanstva i o svemu obavijestili predsjednika Tuđmana. “Nisam imao nikakvih loših spoznaja ili sumnji”, zaključio je Granić.

Obranu su zanimala i njegova saznanja o hrvatskom iseljeniku Eugenu Laxi kojega se tijekom prvog suđenja u aferi Hypo spominjalo kao osobu kojoj je isplaćena provizija za koju se tereti Sanader.

‘Sanader spomenuo iseljenika koji mu pomaže u dogovaranju kredita’

Granić je kazao da mu je “jednog uglednog iseljenika iz Argentine” Sanader spomenuo kao osobu koja mu pomaže u dogovaranju kredita. No, kada ga je drugi puta spomenuo kazao je da je “tražio da mu se plati”, na što su se obojica, po Granićevim riječima, nasmijali. Granić je rekao i da se može sjetiti je li mu Sanader tada spomenuo i ime tog čovjeka, za kojega je naknadno, iz medija, doznao da se zove Laxa.

Na pitanja tužiteljstva Granić je odbacio tvrdnje iz svjedočenja bivšeg direktora Hypo banke Wolfganga Kulterera, ustvrdivši da se s njim sastao samo jednom i to na sastanku protokolarnog tipa te da nikada nije upoznao Laxu.

Iz ranijih Granićevih svjedočenja doznalo se da je Granić još 1999. kod Hypo banke digao 300.000 njemačkih maraka stambenog kredita, za koji je sve formalnosti obavio upravo Sanader te da je pet godina kasnije, kada je izašao iz politike, kao konzultant radio za Hypo banku koja mu je za usluge platila 200.000 eura.

Sanaderova obrana na kraju je ustvrdila da ostaje pri svim prigovorima na istinitost Granićeva svjedočenja koje su iznijeli na prvom suđenju, kada su iskaz osporavali u cijelosti.

U slučaju Hypo Sanader je ranije pravomoćno osuđen za ratno profiterstvo, ali je pravomoćnu presudu 2014. ukinuo Ustavni sud i zatražio novo suđenje na zagrebačkom Županijskom sudu.

Ukinuta presuda Sanaderu bila je ujedno i prva presuda za ratno profiterstvo donesena nakon ustavne odluke o nezastarijevanju takvih kaznenih djela, no Ustavni ju je sud ipak ukinuo uz zaključak da Županijski i Vrhovni sud nisu utvrdili je li Sanaderu nastupila zastara kada je optužen te da su povrijedili pravilo primjene blažeg zakona. Sanaderova obrana ustvrdila je na početku novog suđenja da će, među ostalim, dokazati kako je provizija isplaćena osobi koja je predstavljala kao Eugen Laxa, “najvjerojatnije iz banke koja je koristeći to ime, a pod egidom provizije, uzela novac za sebe”.

Komentiraj