Jutro 24. veljače 2022. ostat će zabilježeno u europskoj povijesti kao jedan od važnijih momenata. Već nakon mjesec dana možemo zaključiti da nas je taj udar, kao rijetko kada u povijesti, zatekao – spremne.

Kao prvo, dubina integracije u strukture EU-a, povlačenje sredstava iz EU fondova i predstojeći ulazak u europodručje Hrvatsku čine financijski stabilnom. Da nije tih osigurača, sada bismo na državne obveznice morali plaćati dvostruko ili čak trostruko veću kamatnu stopu od tržišne koja se i mjesec dana nakon početka ruske invazije kreće oko vrlo podnošljivih 2%.

Financijska stabilnost nije vrijednost sama po sebi. Ona nam omogućuje održavanje ukupne potrošnje i nastavak investicijskih planova. Čak i slučaju negativnog razvoja događaja i recesije u Europi, što u ovom trenutku ipak ne očekujemo, manevarski prostor za domaću ekonomsku politiku dovoljno je širok da se svaki zamislivi šok može amortizirati.

Ne radi se samo o raspoloživom novcu, nego i o institucionalnom okviru koji je iznimno robustan i pripremljen za rješavanje kriznih situacija. Javnost je već pomalo zaboravila na slučaj Sberbank, kada je kriza u banci nastupila drugi dan nakon početka ruskog napada na Ukrajinu. Stoga vrijedi podsjetiti da je problem u banci, koja se preko noći našla isključena s europskog novčanog tržišta, riješen u dva radna dana. To možemo zahvaliti koordiniranom djelovanju HNB-a i Jedinstvene sanacijske uprave europske bankovne unije u koju je Hrvatska stupila sredinom 2020. godine, u trenutku ulaska u Europski tečajni mehanizam. Sanacijska uprava je donijela sve bitne odluke u skladu s interesom stabilnosti hrvatskog bankovnog sustava. Tako je nastala Nova hrvatska banka čiji je vlasnik Hrvatska poštanska banka i time je, što se Hrvatske tiče, ta epizoda zaključena bez ikakvih naknadnih rizika koji bi mogli proizaći iz te transakcije.

To nije prvi put da smo imali neposrednu korist od europske integracije u uvjetima krize. Također je zaboravljena situacija s kraja ožujka i početka travnja 2020., u vrijeme lockdowna, kada se kuna našla pod pritiskom prodaje i tečaj je počeo ubrzano deprecirati. HNB je tada dogovorio valutni swap s Europskom središnjom bankom u iznosu od 2 milijarde eura, što je preko noći primirilo devizno tržište i umanjilo gospodarske i financijske štete nastale uslijed naglog zaustavljanja ekonomskih aktivnosti.

Važno je naglasiti da se sve to događa u uvjetima kada je stopa ukupnog kapitala hrvatskih banaka oko 25%, što je jedna od najvećih razina kapitalizacije banaka u Europi i svijetu. I to je jedan od razloga zašto je slučaj bivšeg Sberbanka riješen bezbolno i praktički preko noći. Još je važnije to što takva razina kapitalizacije jamči spremnost banaka da štite nacionalnu štednju i ponudom kredita podržavaju daljnji gospodarski rast.

‘Banke dugi niz godina inzistiraju na politikama koje će dati zamah tržištu kapitala, jer klasični bankarski proizvodi poput kredita kompatibilni su s ulaganjima vlastitog kapitala poduzetnika’, ističe Zdenko Adrović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Robusnost bankovnog sustava naročito je došla do izražaja u vrijeme pandemijske recesije 2020. Realni BDP je tada pao po stopi od 8,1%, ali se već u prošloj godini vratio na razinu iznad pretpandemijske 2019. zabilježivši rast po stopi od 10,4%. Banke su imale važnu ulogu u toj nezabilježenoj prilagodbi. Upravo im je snažan kapital omogućio da klijentima ponude povoljne uvjete odgoda i reprograma dugova, zbog čega su banke morale izdvojiti značajne rezervacije koje su im drastično umanjile dobit u 2020., ali to nije narušilo urednost poslovanja. Naprotiv, time su otvorena vrata za brzu normalizaciju poslovanja, kako klijenata, tako i samih banaka, što se dogodilo već u prošloj godini.

Stoga se približno udvostručenje dobiti 2021. u odnosu na 2020. ne može gledati kao pokazatelj trenda, nego kao očekivana normalizacija – povratak na normalne razine dobiti iz ranijeg razdoblja. Kako se normalizirao BDP, tako se normalizirao i rad banaka, pri čemu treba naglasiti da u neto zaradama iz glavnog poslovanja – onima koje proizlaze iz neto kamatnog prihoda i neto prihoda od naknada i provizija – nije zabilježen ni značajan trend rasta ni pada, ukratko – normalizacija.

Naravno, stvarnost u ovom trenutku ne možemo oslikavati isključivo ružičastim tonovima. Neizvjesnost je velika. Ratni sukobi su nepredvidivi. Problem sa supstitucijom ruskih energenata je golem. Visoka inflacija koja je najvećim dijelom potaknuta troškovnim udarom zbog povećanih cijena energije, predstavlja novu stvarnost. Slijede nam velike tehnološke promjene u oblasti energetike koje će se odvijati u uvjetima snažno povećanih rizika. Američka središnja banka započela je s rastom kamatnih stopa koji će se po svemu sudeći nastaviti. Iako će Europska središnja banka kasniti za američkim FED-om u ovom ciklusu povećanja kamatnih stopa, uvjeti su definitivno i nepovratno promijenjeni. Zbog toga je važno dosljedno dovršiti projekt pristupanja Hrvatske europodručju i nastaviti s reformama, uz što pametnije korištenje europskog novca koji nam stoji na raspolaganju za zelenu tranziciju i digitalnu transformaciju.

Sretna je okolnost da smo na vrijeme dovršili projekt LNG terminala na Krku. Uz kapacitete koji su već zakupljeni na dugi rok, i uz domaću proizvodnju plina, Hrvatska se nalazi u puno povoljnijim okolnostima u odnosu na druge zemlje srednje i istočne Europe. Naime, naši su domaći kapaciteti zahvaljujući LNG-u sada veći od domaćih potreba za plinom. A nafta je manji problem, jer ona se uvijek može dobaviti i dopremiti tankerima iz bilo koje točke u svijetu. Jasno, pitanje je po kojoj cijeni, ali na svjetsku cijenu ionako nitko ne može utjecati pa u tom pogledu nismo ni u boljoj ni u lošijoj poziciji nego druge zemlje. Osim toga, financijska stabilnost nam širi fiskalne kapacitete za intervencije kroz smanjenje državnih tereta, što može ublažiti troškovni udar za potrošače, kako kućanstva tako i poduzeća. U slučaju daljnjih cjenovnih poremećaja bit će veoma važno ublažiti tu vrstu troškovnih udara, jer oni ako potraju mogu izazvati recesiju. Prvi paket mjera koji je Vlada donijela u predvečerje ruske invazije, težak 4,8 milijardi kuna, dobar je potez i treba se pripremiti na dodatne intervencije te vrste ako se situacija ne smiri u narednim mjesecima.

To su kratkoročne mjere. Na dugi rok mijenjat će se i struktura energenata koje koristimo, i izvori i tehnologije koje pretvaraju energiju u korisna dobra. I za te tehnološke promjene koje će se “vrtjeti” oko ozelenjavanja i digitalizacije Hrvatska je spremnija no ikad. Hrvatski IT sektor ne samo da je neokrznut pandemijom, nego je kroz sve ove godine bilježio postojan rast. Dodajmo tome i hrvatsku poljoprivredu koja se oporavlja zahvaljujući rastu svjetskih cijena hrane te još neke sektore poput građevinarstva i izvozno orijentiranog dijela industrije koji nisu bili pogođeni pandemijom. Tako dolazimo do šire slike koja odudara od crnih tonova koji razumljivo prevladavaju na dnevnoj razini. Iskorištavanje spomenutih potencijala zahtijevat će značajne dugoročne investicije, no upravo će ih kombinacija EU sredstava i bankarskih izvora omogućiti.

Ono što u financijskom trolistu nedostaje su tržišta kapitala. Ona i dalje nisu dovoljno razvijena, a u svakom investicijskom pothvatu nezamjenjiv je udjel vlastitih sredstava pokretača investicija. Upravo zbog toga banke već dugi niz godina inzistiraju na politikama koje će dati zamah tržištu kapitala, jer klasični bankarski proizvodi poput kredita kompatibilni su s ulaganjima vlastitog kapitala poduzetnika. S dodatkom tržišta kapitala u financijski trolist EU sredstva – banke – vlastita sredstva poduzetnika, Hrvatska bi se mogla naći u prilici da uspješno prođe kroz ova više nego izazovna vremena te da upravo u ovome desetljeću osjetnije sustigne životni standard prosjeka Europske unije. Banke su spremne izdašno podržati taj razvojni proces.