GOST KOLUMNIST: SAŠA BROZ Bubanje po limu

Autor:

Saša Zinaja

Prioriteti našim ljupkim domoljubima su IDEOLOGIJA I PREMETANJE KOSTIJU, dok negdje drugdje ljudi kupuju karte za produženi vikend na Mjesecu. Pravi domoljub zna se brinuti o malom čovjeku, radniku, jer on je temelj i vertikala društva. Domoljub ima viziju, ulaže maksimalno u kulturu i educira svoj narod. Domoljub ne sjedi skrštenih ruku dok se deseci tisuća ljudi iseljavaju

Bio je oduvijek drugačiji od ostalih. Dok je bio malen, u vrtiću su ga ponekad pitali što bi želio biti kad naraste, a on bi spremno odgovarao “želim biti junak koji će skinuti ploču s tužnim imenom na tužnom trgu”. Tete u vrtiću bile su zbunjene i preplašene naprednim željama bistrookog malca. Pozvale su njegove roditelje i upozorile na progresivno napredan stav dječarca koji se nikako nije uklapao među ostalu djecu. Dok su druga djeca maštala o tome da budu pjevači, doktori, balerine, astronauti, on je samo imao jednu želju, narasti što prije da oslobodi svoj grad uklete ploče tužnog imena. Dok je za doma spreman odlazio s roditeljima, razmišljao je o svojoj želji. Ploča koju je malac želio skinuti tako dugo je stajala na tužnom trgu tužnoga grada, da mnogi više nisu ni znali zašto je ploča tamo. Ali on je znao. Nervira ga to ime i ljuti jer su neki tvrdili da je tužno ime s tužne ploče u tužnom gradu pripadalo tek nekom bijedniku lažno optuženom da je heroj. Naš malac je u duši znao da to nije istina. Tete u vrtiću imale su razumijevanje za dječarca neobuzdane energije i šetnje s njegovom vrtićkom grupom često bi završavale ispred magične ploče na tužnom gradskom trgu. Dok su ostala djeca trčkarala okolo i uživala u igri, on je nervozno gledao u mrsku mu ploču i dalje mislio samo na jedno..: kako što prije narasti da može dohvatiti ploču i skinuti je. Roditelji su pokušavali sve… Čitali bi mu i “Ježevu kućicu” i “Mačka u čizmama”, ali ništa malcu nije bilo zanimljivo kao neka bezvezna priča o luzerskom seljaku iz neke zagorske vukojebine koji je odrastao na svinjskoj glavi. Priča ga je fascinirala i ljutila u isto vrijeme i nikako nije mogao shvatiti u čemu je stvar. Ne može ploča u tužnom gradu na tužnom trgu nositi ime te seljačine…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)