GOST KOLUMNIST: Ratko Knežević: Koronavirus kao Černobil totalitarne Kine

Dva su moguća scenarija nastanka wuhanskog virusa. Nijedan nije onaj „službeni“, kineski.

Oba imaju svoje argumente za i protiv. Glasno ću razmišljati: ili je Komunistička partija Kine htjela prikriti svoju nesposobnost ili je izvela jednu od najuspješnijih obavještajno-vojnih akcija u povijesti.

Oko jednog više nema nikakve dileme: virus je rođen u Wuhanu, sredinom ili koncem studenog prošle godine. Hajdemo, prvo, pogledati kronologiju.

Sredinom prosinca prošle godine, dr. Ai Fen, direktorica Odjela hitne pomoći u Centralnoj bolnici u Wuhanu, prva je osoba koja je o novoj, čudnoj bolesti progovorila svojim kolegama. Osam je njenih kolega, među kojima i očni liječnik dr. Li Wenliang, na kineskoj društvenoj mreži koja je kombinacija zapadnjačkih WhatsAppa i Facebooka također progovorilo o tome.

U međuvremenu, dr. Ai Fen je nestala. Prije toga je u autorskom tekstu u magazinu Renwu pod naslovom „Ona koja je zazviždala” pokušala opisati sve napore kineskih vlasti da je ušutkaju. Tog teksta na sajtu ovog magazina također više nema. Osam liječnika, njenih kolega, uhapšeno je 31. prosinca zbog širenja „lažnih vijesti”. Dr. Li Wenliang natjeran je 1. siječnja u policijskoj prefekturi u Wuhanu da potpiše izjavu kako je falsificirao podatke i narušavao javni red i mir. Potom je 7. veljače i sam umro od posljedica wuhanskog ili kineskog virusa. Sudbina njegovih kolega do danas je nepoznata.

Ho Pak Leung, vođa Odjela za infekcije na Sveučilištu Hong Konga, 4. siječnja 2020. izjavio je da se virus vrlo vjerojatno prenosi sa čovjeka na čovjeka. Ali tjednima prije i nakon toga Ured za zdravstvo Wuhana deklarirao je, a centralne zdravstvene vlasti Kine potvrđivale, kako njihova preliminarna istraživanja ne daju nikakvog dokaza da je virus sklon humanoj transmisiji.

Sjedinjene Američke Države zatražile su 6. siječnja od Kine dopuštenje da njihova ekspertna skupina posjeti žarište i zaputi se u tzv. fact finding mission. Odbijene su. Temeljeći svoja saznanja na kineskim inputima, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 14. siječnja službeno je potvrdila kako mogućnost pandemije ne postoji jer virus ne prelazi sa čovjeka na čovjeka.

Potom su 17. i 18. siječnja vlasti Wuhana na ulicama tog milijunskog grada dopustile kolektivnu proslavu nastupajućih kineskih praznika. Ondje se okupilo više od sto tisuća ljudi. Dva dana kasnije, 20. siječnja, Kina potvrđuje 100 oboljelih od covida-19.

Potom 22. siječnja generalni direktor WHO-a, etiopski diplomat Tedros Adhanom Ghebreyesus, bivši ministar vanjskih poslova te zemlje koji, prije svega, nema nikakve liječničke ili medicinske kvalifikacije i koji je na tu funkciju izabran zahvaljujući žestokom lobiranju Kine, službeno priopćava kako je Kina uradila sve da zaustavi širenje virusa i zahvaljuje kineskom ministru zdravstva na dobroj suradnji, kao i predsjedniku Kine Xiju i premijeru Liju, za „leadership and timely intervention”.

Dan kasnije. 23. siječnja, samo devet dana nakon priopćenja da se virus ne prenosi sa čovjeka na čovjeka i samo pet dana nakon velike proslave u Wuhanu, kineske centralne vlasti proglasile su karantenu u Wuhanu. Već je bilo kasno.

Stotine tisuća ljudi su bile na ulicama, milijuni ljudi su posjetili Wuhan ili otputovali iz njega tijekom praznika Kineske nove Godine i velika većina Kineza otputovala je izvan Kine noseći virus u sebi, većina bez simptoma bolesti. Tek 29. siječnja Kina je ekspertnoj grupi WHO-a dopustila posjetu Wuhanu.

Početkom veljače, dok su partijski propagandisti Kineske komunističke partije pripremali manifest veličajući lik i djelo te krizni menadžment predsjednika Xija pod naslovom „Bitka protiv epidemije: Kina pobjeđuje covid-19 u 2020.” (knjiga je osim na kineskom jeziku objavljena i na engleskom, francuskom, španjolskom, ruskom i arapskom), dva poznata kineska opozicionara objavila su oštre napade na Xija i Kinesku
komunističku partiju.

Prvi, Xu Zhangrun, profesor prava na sveučilištu Tsinghua u Pekingu, u statusu na društvenim mrežama kaže: „Ova je epidemija pokazala koliko je trulo jezgro moći i upravljanja u Kineskoj komunističkoj partiji, koliko su temelji te građevine krhki, isprazni i drhtavi… Militantna ideologija ove partije smrdi na barut i postaje sve jača. Moramo se zapitati, zašto ova velika zemlja, koju je već jednom uništio kult ličnosti, nema otpora prema stvaranju novog? Cijenu te nove samodopadnosti ovog će puta platiti cijela nacija.”

Ova je kriza, prema riječima ovog uglednog profesora, samo jedan u seriji političkih propusta uključujući upravljanje trgovinskim ratom s SAD-om i prodemokratskim demonstracijama u Hong Kongu, koji ističu nedostatke jednog autoritarnog sustava koji moć sve više koncentrira u rukama jednog čovjeka. Predsjednik Xi ima samo jedan jedini cilj i jednu jedinu brigu: sačuvati vlast Komunističke partije u Kini i sebe kao vrhovnog vođu.

Istoga dana kada je to objavljeno, 4. veljače, još jedna sarkastična i jaka analiza kineske države i partije objavljena je na kineskim društvenim mrežama. Xu Zhiyong, također pravni stručnjak i aktivist za ljudska prava, koji je zbog svoje borbe proveo četiri godine u zatvoru, zatražio je da predsjednik Xi plati za politiku pogrešnih koraka i podnese ostavku jer sve što (predsjednik Xi) pokušava „dok priča o reformi i otvaranju Kine zapravo je magla iza koje se krije oživljavanje leša marksizma/lenjinizma”. „U najboljoj maniri tog ideološkog učenja“, nastavlja ovaj autor, „Xi vidi neprijatelje posvuda i drobi o održavanju stabilnosti“. „U to ime, i pod tim sloganom, uhapšeni su i osramoćeni liječnici u Wuhanu koji su progovorili o koronavirusu“, dodaje.

„Održavanje stabilnosti”, ili na kineskom wei wen, kratica je za dobro uspostavljen sustav održavanje Komunističke partije na vlasti te totalnu kontrolu društva koju ova Partija sprovodi. U njemu sudjeluje sigurnosna mreža koju čine vojska, policija, lokalne vlasti u provincijama i gradovima, partijski komiteti na svim razinama kakve mi, odrasli u Jugoslaviji, pamtimo iz mjesnih zajednica, općina, gradova i poduzeća, te specijalna „internetska policija” i, naravno, tajna policija koja upošljava neproporcionalno velik broj ljudi širom Kine.

Policija ga je nakon ovog teksta našla i od tada nitko ne zna ni gdje je on ni gdje je profesor Zhangrun. Sve to nas, zainteresirane promatrače sa strane, upućuje na još jedan zaključak.

Je li i wuhanski virus trebao poslužiti samo kao oruđe u rukama KPK kako bi se pozornost, kako stanovništva Kine tako i cijelog svijeta, skrenula s realnih problema koje je Kina prije toga imala. 40 i više dana supresije i skrivanja ove epidemije koštalo je Italiju, Španjolsku, Francusku, Veliku Britaniju i Sjedinjene Države, a pogotovo New York, desetke tisuća mrtvih, ubrzo možda i stotine. Je li cijela ova pandemija, ovaj virus i karantena kao jedini mogući oblik borbe protiv nje, kao uspješan strateški trik prodana i stanovništvu Kine i cijelom svijetu?

Jesu li ovo stratezi Komunističke partije Kine uradili namjerno? Je li ovo najuspješnije izvedena obavještajno-vojna operacija u povijesti ratovanja, od Trojanskog konja do danas? Ili je ovo samo dokaz aljkavosti i nekompetentnosti totalitarnih režima?

Dok ovo pišem, svjetski mediji iz dana u dan obiluju novim dokazima o porijeklu ovog virusa. Nije to samo emisija koju je talijanska državna televizija u svojem znanstvenom programu objavila još u studenom 2015. godine, u kojoj je kristalno jasno opisala virus koji može naškoditi čovjeku. Plastično upozoravajući javnost autor ovog priloga kaže kako „kineski znanstvenici kreiraju jedan supervirus, hibrid od (virusa koji nose) šišmiša, koji će napadati ljudska pluća”.

„To je”, nastavlja ovaj novinar, “za sada samo eksperiment, ali mnogi su drugi znanstvenici širom svijeta zabrinuti te je američko financiranje tog projekta zaustavljeno zbog opasnosti po ljudsko zdravlje“.

Prije nekoliko dana najtiražniji britanski tabloid Daily Mail govori upravo o tome i navodi kako su se djelatnici u wuhanskom institutu virusom najvjerojatnije zarazili u laboratoriju, nakon što su virus iz krvi šišmiša izolirali u špiljama provincije Yunnan i na njemu od 2011. do najmanje 2017. vršili razne eksperimente. Cao Bin, jedan od liječnika wuhanske bolnice, istaknuo je da prvih 13 oboljelih od ukupno 41 oboljelog koje je on istraživao i pregledao nisu imali „nikakvog dodira s tržnicom u Wuhanu”. Virus koji je zarazio sada već više od milijun ljudi na planetu, a
zarazit će ih još i više, postao je i nevjerojatan društveno-politički agens, što otvara mnoga pitanja.

Demokratski kapitalizam i slobodno tržište kakvo znamo su suspendirani do daljnjeg. Nisu ih srušili ni Marx, ni Lenjin, ni Staljin, srušilo ih je kinesko komunističko rukovodstvo, jednim virusom. Jednim virusom kojim je, sada postaje jasnije, izgleda ipak upravljao čovjek.

Je li to Kina i htjela, znajući da njezin komandni socijalizam na dulje staze gubi bitku s demokratskim kapitalizmom? Jesu li htjeli svijetu pokazati kako su superiorni? Jesu li Xi i njegova klika lukavo ubacili virus da bi prestala priča o njegovoj nesposobnosti u rješavanju pitanja Hong Konga i Tajvana te o njegovoj podređenosti u pregovorima s Trumpom? Kako to da je u zemlji od milijardu i pol ljudi samo Wuhan ostao u karanteni, a golemi megalopolisi poput Pekinga, Šangaja ili Čongćinga (inače najveća urbana sredina na planetu, s preko 36 milijuna stanovnika) ne?  Je li ista klika odobrila istraživanje ovog virusa kao oružja bioterorizma? Karakteristike ovog virusa daju naslutiti bio-warfare.

Nosite ga u sebi do 14 dana, širite ga ljudima dalje, potpuno nevino, i ne znate da ste prenositelj. Prenosi se papirom i novčanicama koje su sredstvo komunikacije. Ostaje na plastici i metalu više dana. Idealno za napad na, recimo, Tajvan – paralizirate cijelu državu u mjesec dana. Ili, recimo, na srce financijskog svijeta kakvo su New York ili London. Već sada broj umrlih u New Yorku potvrđuje te sumnje.

Za mjesec dana ili dva gradovi ili države su paralizirani. Borbeni nosač aviona na Pacifiku, čija je vrijednost 15 milijardi dolara, paraliziran je jer je trećina posade oboljela. Ovo je naravno svemogući scenario planning, koji se uči na vojnim ili najboljim poslovnim školama. Ali sad postoji već jako puno podataka i svatko tko zna misliti zaključuje slično. Godine 1998. dva mlada pukovnika Kineske vojske, Qiao Liang i Wang Xiangsui, napisali su ambiciozan strateški plan za upotrebu u PLA-u (Narodno-oslobodilačka vojska Kine) pod nazivom „Naš masterplan za uništenje Amerike”. Tadašnje rukovodstvo Kine gledalo je na taj tekst kao na ambicioznu igru dva razigrana i obrazovana časnika Kineske
vojske.

Godine 1999. US Navy bombardirao je kinesku ambasadu u Beogradu u kojoj je Milošević, na prvi pogled lukavo, prebacio Glavni stožer svoje jugokomunističko-četničke armije. Nekoliko dana kasnije Politbiro Komunističke partije Kine pod tim je dojmom, dojmom globalnog blama, odobrio tekst dvojice pukovnika kao službenu strategiju vojne Kine. Koja se, izgleda, primjenjuje do danas.

Za ovaj tekst citirat ću samo jednu prosto proširenu rečenicu, ili dvije, iz tog tada tajnog dokumenta: „Novi koncept naoružanja podjednako će i civile i vojnike zapanjiti činjenicom da uobičajene stvari koje su im poznate iz svakodnevnog života mogu također postati oružje kojim se može voditi rat. Vjerujemo kako će se jednog jutra probuditi s iznenađenjem što nekoliko uobičajenih stvari (kao što je ‘obična gripa’, kako su je kineske papige kroz medije dugo nazivale) imaju ofenzivne karakteristike i smrtonosne domete”.

Ili, da parafraziram Sun Tzua, na koga se u ovoj knjizi koja je trebala ostati tajna za svijet izvan Kine autori često pozivaju: „Ako vam neprijatelj nudi PLANINU (sofisticirane bombe, rakete, avione i ostale platforme za to, drugim riječima – utrku u tehnologiji u kojoj ne možete pobijediti jer ste se kasno uključili), dajte mu RIJEKU (na prvi pogled ‘običnu gripu’, a zapravo užasno oružje koje desetkuje njegovu populaciju, ruši njegove burze, uništava vrijednost njegovog novca, zaustavlja njegovu ekonomiju, širi paniku i strah, zaustavlja normalan život).“

Godine 2010. dr. Guo Jiwei, jedan od vodećih vojnih liječnika u Kineskoj vojsci i profesor na Vojnom medicinskom sveučilištu, napisao je knjigu priručnik „Rat za biološku dominaciju”. Temeljna teza te knjige itekako je upozoravajuća. „Ako Kina izgubi 100 milijuna ljudi, to je samo 10 ili 12 posto kineske populacije, ako Kanada ili Australija izgube toliko, te nacije više neće postojati, a sto milijuna umrlih zgazit će i SAD-a”, smatra dr Guo. Je li to jasna izjava o namjeri? Je li ovaj virus dio tog plana, proba orkestra?

Odgovore ćemo, nadajmo se, dobiti brzo. To nažalost neće pomoći mrtvima u Italiji, Španjolskoj, New Yorku i drugdje.

No Zapad mora uzeti sudbinu u svoje ruke, istrgnuti je od komunističke zemlje, totalitarnog režima koji je od 1990. godine financirao stotinama bilijuna dolara da bi Kina postala druga ekonomska sila svijeta i prijetnja sigurnosti i opstanku zapadne civilizacije. Režima nad čijim je zločinima od masakra na Tiananmenu u lipnju 1989. do koncentracijskih kampova s Ujgurima zatvarao oči. Radi „besplatnog ručka” koji je očekivao od jeftine kineske radne snage koja je na dulje staze, sada se jasno vidi, uništavala industrijsku bazu Europe i Amerike. Zapad je, do sada, bio kratkovidan u svojoj arogantnosti i samodopadnosti.

Možda kriza koronavirusa postane laserska operacija očiju Zapada?

Republikanski senatori su Kongresu SAD već na usvajanje predložili tekst zakona „Globalna odgovornost u javnom zdravstvu”, nazvan po umrlom kineskom liječniku Li Wenliangu, koji je prvi zviždač o kineskom virusu, i odnosit će se na bilo kojeg stranog službenika koji je naredio ili dopustio skrivanje informacija važnih za javno zdravlje, povodom covida-19 u prvim danima epidemije i u vezi s njim, ili bilo kojeg budućeg bujanja ili širenja epidemije.

Time bi se diktatori ili njihovi koruptivni suradnici i partneri u toj zemlji ili izvan nje spriječili da lokalne zaraze pretvore u globalne i tragične epidemije, kakva je ova sada prouzrokovana wuhanskim virusom.

Japan, prvi susjed Kine i njezin arhineprijatelj, objavio je, riječima svojeg premijera, kako će preseljenje tvornica iz Kine u bilo koji kraj svijeta platiti svim japanskim poduzećima koja to urade. Nitko ne zna Kinu bolje od njihovih susjeda, Japana, Koreje, Vijetnama, Singapura. Zato su već u prvim danima epidemije svi primijenili drastične mjere.

Svijet će, vrlo je vjerojatno, primijeniti strategiju containmenta Kine – strategije koja je, u drugim okolnostima i uvjetima, uspjela sa Sovjetskim Savezom. Ovaj će virus zauvijek biti povezan sa surovim režimom koji je olakšao njegovo širenje. Kineska komunistička Partija i kineska vlada moraju objaviti sve tajne i sve protokole wuhanskog laboratorija. Pretpostavljam da će, vrlo brzo, to biti uvjet svih uvjeta za bilo kakav razgovor s Kinom.

Koronavirus prijeti suvremenom svijetu, ali prijeti postati i Černobil totalitarne Kine. Dok komunistička Kina sada skupo naplaćuje sve maske, testove od kojih preko 60 posto nije ispravno i ostali korona-materijal, Tajvan, mala državica nepriznata od suvremenog svijeta i vjerojatno najbolji primjer upravljanja korona-krizom na svijetu, Europskoj uniji poklanja milijune maski. Taj isti Tajvan je taj isti Zapad ignorirao u korist komunističke Kine sve ove godine. Za očekivati je da se nakon ovoga politika Zapada prema Tajvanu promijeni.

U nekoliko zemalja, među kojima prednjače Sjedinjene Države, već su objavljene ili se pripremaju tužbe i odštetni zahtjevi protiv Kine. I na lokalnim sudovima i na međunarodnom Sudu pravde. Ne treba ih podcjenjivati.

Kineska država i kleptokrati koji njome vladaju imaju jako puno novca i ostalih vrijednosti na Zapadu. Ako ne bude suradnje, sankcije prema režimu bit će neizbježne. Bilijuni dolara uloženi su u američke obveznice. Ako sadašnji režim, koji je, namjerno ili ne, proizveo ovu krizu kakvu svijet ne pamti od Drugog svjetskog rata, preživi na vlasti, rat Zapada s Kinom možda je i neizbježan. Kako se Komunistička partija Kine sprema za rat sa Zapadom pročitajte u knjizi Petera Navarra „Death by China”, koju bi što hitnije trebalo prevesti na hrvatski jezik.

Virus je izgleda narastao u septičkoj jami kineske komunističke tiranije. Vrijeme je da se ta jama isuši i dezinficira, danas zaključuju mnogi. Na dobrobit građana Kine, slobode i cijelog svijeta.

Komentiraj

Source:Ratko Knežević