Amerikanci odbijaju s nama podijeliti informacije o tome gdje se nalaze pripadnici Al-Nusre i ignoriraju to da oružane sirijske oporbene skupine POD NJIHOVIM ‘NADZOROM’ djeluju s teroristima, u okviru jedinstvenih operativnih zapovjedništava

Posljednjih nekoliko godina došlo je do pooštravanja retorike protiv Rusije u vezi djelovanja naših Zračno-svemirskih snaga u Siriji i humanitarnim operacijama u Alepu. Mogu se čuti neutemeljene optužbe o tome da je Rusija, primjerice, odgovorna za nasilje u toj zemlji, govori se da se Rusi nezgrapno miješaju u tijek građanskog sukoba, da od ruskih bombi ginu deseci žena i djece, da se uništavaju bolnice, škole i vrtići.

JASNO JE DA TA INFORMACIJSKA HISTERIJA koja nema veze sa stvarnošću služi dobro definiranim političkim ciljevima. Radi se o tome da nama i, naravno, ne samo nama, američko djelovanje u Siriji ne izgleda sasvim logično i dosljedno. S jedne strane, u Washingtonu tvrde da dijele mišljenje o potrebi za najozbiljnijim kolektivnim naporima u sprječavanju izbijanja globalne terorističke prijetnje u Siriji. S druge strane, mogućnost povećanja vlastitog doprinosa u borbi protiv terorizma na razini koja bi odgovarala potencijalu SAD-a Amerikanci i dalje uvjetuju dobivanjem nekih garancija o promjeni sastava rukovodstva Sirijske Arapske Republike. U Washingtonu se slažu da je Džabat al-Nusra, koja je nedavno preimenovana u Džabat Fatah al-Šam, teroristička organizacija, ali je ne napadaju te, u stvari, gotovo godinu dana odbijaju s nama podijeliti informacije o tome gdje se nalaze pripadnici te organizacije i ignoriraju činjenicu da oružane sirijske oporbene skupine pod njihovim “nadzorom” djeluju s teroristima, u okviru jedinstvenih operativnih zapovjedništava. Američki dužnosnici više su nam puta obećali da će odrediti granicu između onih koje oni vide kao sudionike u režimu prekida borbenih djelovanja i “nusrovaca” te da će tako stvoriti uvjete za jačanje režima prekida borbenih djelovanja i općenacionalni prekid vatre, no sve je još uvijek po starom. Umjesto toga da poduzmu praktične korake u tom smjeru, Amerikanci iznose sve više i više novih uvjeta, uglavnom usmjerenih na pružanje predaha “nusrovcima” i njihovim saveznicima u nastavku nasilnog sukoba s vladinim snagama Sirijske Arapske Republike.

NIŠTA JASNIJA NIJE NI POZICIJA SAD-a po pitanju promicanja političkog puta reguliranja situacije u Siriji. Temelji tog reguliranja, kao što je poznato, dogovoreni su i odobreni u rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i odlukama Međunarodne grupe za podršku Siriji, zapisani su u Ženevskom communiquéu iz 2012. godine. Pritom je američka strana u razradi svih tih dokumenata dala veliki doprinos.

Istovremeno, osiguravanje praktične primjene dogovorenih odredbi, uključujući i “mapu puta” za rješenje sirijske krize, očito ne ide kako treba, prije svega zbog nekonstruktivnog pristupa dijela sirijske oporbe koji je usredotočen najviše na SAD. Pritom se Amerikanci pozivaju na to da je ta oporba, kažu, kao prvo – neovisna, i, kao drugo – da ne sluša samo Washington, nego i neke druge regionalne metropole.

Ali upravo je za rad s takvim oporbenjacima i onima koji bi na njih mogli utjecati svojevremeno formirana tzv. “Grupa prijatelja Sirije”. Koji je rezultat njezina djelovanja u stvarnoj uspostavi inkluzivnog međusirijskog dijaloga u skladu s rezolucijom 2254 Vijeća sigurnosti UN-a – nije jasno.

Postavlja se pitanje (vjerojatno i kod drugih) radi li se o nesposobnosti SAD-a ili o nečijem svjesnom otezanju sirijskog sukoba? Pokušaj da se koketira s “nusrovcima” koji prijeti stvaranjem novog terorističkog čudovišta.

PREDLAŽUĆI AMERIČKIM i drugim partnerima da napuste destruktivnu retoriku, mi iznova potvrđujemo spremnost na otvorenu i učinkovitu suradnju u borbi protiv univerzalne terorističke prijetnje u Siriji i u regiji. Spremni smo i dalje činiti sve što je u našoj moći, uključujući i u kolektivnim formatima, kako bismo pomogli Sirijcima da postignu što skoriji izlazak iz dugotrajne krize u Sirijskoj Arapskoj Republici na dogovorenoj međunarodno-pravnoj osnovi.

Jedan od važnih faktora za reguliranje ove krize je bolja koordinacija aktivnosti Rusije i SAD-a u regiji. Upravo je na ostvarenje takve suradnje usmjerena ruska diplomacija.