GOSPODARSTVO: ‘Vaša budućnost je u voću, povrću i teletini’

Objavljeno u Nacionalu br. 698, 2009-03-31

GUY LEGRAS, koji je 15 godina bio najutjecajniji dužnosnik EU za pitanja poljoprivrede, savjetuje hrvatsku vladu kako da što uspješnije pripremi poljoprivredni sektor za ulazak u Europsku uniju

Iako je široj javnosti gotovo nepoznat, desetljećima je Guy Legras bio jedan od najvažnijih dužnosnika u Europskoj uniji. Postao je i rekorder zahvaljujući tome što je punih 15 godina bio direktor Uprave za poljoprivredu, tijela EU koje raspolaže s proračunom teškim 53 milijarde eura, ali u javnosti se rijetko pojavljivao, budući da nikad nije davao intervjue. Legras je karijeru započeo u francuskom ministarstvu vanjskih poslova, odakle je prešao u Bruxelles, gdje je ostao do 2005. godine. Za vrijeme njegova mandata na čelu Uprave za poljoprivredu, promijenila su se tri sastava Europske komisije i Vijeća ministara EU, ali on je ostao na položaju. Nisu ga uspjeli smijeniti ni Britanci koji ga ne vole, budući da je nakon otkrića kravljeg ludila, upravo na njegovu inicijativu donesena odluka o zabrani izvoza britanske govedine u Europsku uniju.

Početkom 2000-ih, imenovan je direktorom Opće uprave za vanjske poslove Europske komisije, i kao najbliži suradnik Chrisa Pattena, nekoliko se puta susreo s predstavnicima vlade Ivice Račana. Onda je otišao u mirovinu, ali Jacques Chirac ga je 2005. ponudio Ivi Sanaderu, kao besplatnog savjetnika hrvatske vlade u pregovorima s EU. Otad Legras blisko surađuje s ministarstvom poljoprivrede i šeficom hrvatskog pregovaračkog tima za poljoprivredu Ružicom Gelo. U intervjuu za Nacional, iznio je svoje viđenje odnosa Hrvatske i Europske unije.

NACIONAL: Koji su motivi da poslije nekoliko desetljeća provedenih na nekim od najvažnijih funkcija u Europskoj uniji, odlučite postati savjetnik hrvatske vlade?

– Prije svega zato jer je to zahtijevala moja supruga, koja je Hrvatica i koja je rekla da moram pomoći Hrvatskoj. Drugi razlog je taj što smatram izazovom biti savjetnik tijekom pregovora između Hrvatske i Europske unije. U karijeri sam često sudjelovao u pregovorima o pristupu niza zemalja u članstvo EU, ali tada sam bio dužnosnik Bruxellesa, dok je ovo prvi put da sam na drugoj strani. Uspostavio sam izrazito pozitivne odnose s vašom vladom, i mogu reći da sam zadovoljan našom suradnjom.

NACIONAL: Koji su vaši konkretni zadaci?

– To je ponajprije savjetovanje ministra Božidara Pankretića i njegovih suradnika. Isto tako, relativno često se sastajem i s Vladimirom Drobnjakom, kako bismo vidjeli koliki je napredak u pregovorima. Tu je i analiza tijeka pregovora kao i davanje savjeta vezanih za hrvatsko prihvaćanje i provedbu kriterija koje zahtijeva EU. Moja iskustva s predstavnicima vaše vlade su pozitivna, to su dobri ljudi.

NACIONAL: Kada ste prihvatili ovu funkciju, rekli ste da Hrvatska mora odrediti koji su njezini prioriteti u poljoprivrednoj proizvodnji. Je li u međuvremenu to i učinjeno?

– U zemljopisnom pogledu, Hrvatska je pozicionirana na vrlo dobrom mjestu za proizvodnju kvalitetnog voća i povrća. Mediteran je oduvijek bio sredina u kojoj se dobro proizvodilo i trgovalo, i to je prilika i za vašu državu kada postanete članica Europske unije. Također, mislim da svijetlu budućnost imaju i neki proizvođači mesa, posebno se to odnosi na baby beef koji dolazi iz Hrvatske.

NACIONAL: Veliki dio ovdašnjih seljaka i javnosti ne dijeli vaš optimizam. Oni smatraju kako će članstvo u Europskoj uniji rezultirati uništenjem najvećeg dijela ovdašnje poljoprivrede ili gubitkom suvereniteta i zemljišta i šuma?

– Zbog toga postoje odgode u primjeni legislative, a koliko mi je poznato, vaši pregovarači traže da taj rok iznosi 12 godina. Poljaci su dobili 12-godišnju odgodu, Česi 7 godina, a Slovenci i većina drugih zemalja koje su nedvano pristupile, imaju petogodišnje rokove. Ne znam koliki će naposljetku rok dobiti Hrvatska, ali uzmimo da to bude 7-10 godina, i ovo vrijeme će trebati iskoristiti za jačanje ovdašnjih farmera kao i domaćeg tržišta poljoprivrednih proizvoda. Prije dvadesetak godina, u vrijeme dok sam u Bruxellesu vodio EU-ovu Upravu za poljoprivredu, u Francuskoj je došlo do liberalizacije tržišta šećera. Liberalizacija je izazvala brojne proteste i kritike kako na taj način francuske proizvođače šećera prepuštamo Talijanima i Nijemcima, čije su šećerane snažnije od onih u državi iz koje dolazim. Na kraju se ništa loše nije desilo, Francuska nije izgubila nacionalni suverenitet, niti su Talijani i Nijemci kupili naše tvornice šećera. Isto je i s hrvatskim tvrtkama, opstat će ako budu kvalitetne, a najbolje među njima ubuduće će dobiti priliku kupiti neke tvornice u drugim zemljama.

NACIONAL: Jedan poznati Francuz i najpoznatiji antiglobalist – seljak koji se zove José Bové, sigurno se ne bi složio s vašom tezom?

– Pustimo Bovéa. Osobno se nikada nismo susreli, ali on ionako nije dio ozbiljnog svijeta, i njegovi zahtjevi za protekcionističkim mjerama u današnje vrijeme nemaju smisla.

NACIONAL: Koje su onda prednosti za farmere i poljoprivrednu industriju, ako je njihova država članica EU-a?

– Uvijek je bolje biti unutra nego vani. Europska unija je golemo tržište na kojem živi 400 milijuna potrošača. Kada ste dio Unije, možete računati na pomoć raznih institucija oko plasmana proizvoda na tržište, osim toga, tu su i proračunska sredstva koja se izdvajaju za seljake, a nije riječ o malim svotama.

NACIONAL: Dio sadašnje vladine koalicije je i Hrvatska seljačka stranka, čiji program favorizira mala obiteljska gospodarstva, koja teško mogu opstati na tržištu. Je li opravdana politika koja se temelji na posjedima veličine 2 hektara, čiji vlasnici posjeduju dvije krave ili nešto peradi?

– Pomaganje obiteljskim farmama je dobra politika, i u načelu predstavlja temelj europske poljoprivredne politike. To što danas neki farmeri imaju dvije krave ne mora značiti kako ih u budućnosti neće imati mnogo više jer teško je s malom proizvodnjom opstati na tržištu, ali EU pomaže farmerima. Važno je podupirati poljoprivrednike koji imaju kompetetivne sposobnosti, a za to ipak treba posjedovati više od jedne krave ili 1,5 hektara obradive zemlje.

NACIONAL: HSS i veliki dio javnosti se protivi uvozu GMO-proizvoda, iako su u Europi uglavnom dozvoljeni. Jedete li vi GMO hranu?

– Do sada nisam nikada, ili barem mislim da nisam. Postoje dva razloga zašto su Europljani puno skeptičniji od Amerikanaca kada se radi o GMO proizvodima. Kada u SAD-u predstavnici Food and Drugs Agency (FDA) kažu kako su GMO proizvodi neškodljivi za zdravlje, ljudi im vjeruju, dok su Europljani izrazito skeptični kada ih predstavnici države pokušaju uvjeriti u nešto. Što se mene tiče, nikada nisam ni bio u situaciji probati genetski modificirane proizvode. Kod nas je za hranu zadužena supruga, a ona kupuje isključivo u specijaliziranim trgovinama gdje je sve prirodno.

NACIONAL: U neformalnom razgovoru, rekli ste da Hrvati nemaju razloga biti razočarani tempom pregovora s EU, i kao argument naveli kako je pristupni proces Španjolske i Portugala trajao puno dulje?

– Samo sam replicirao na vašu opasku kako su pregovori dugi. Koliko se sjećam, pregovori sa Španjolskom i Portugalom trajali su sedam godina, dok s Hrvatskom traju tek dvije godine, i ako sve bude u redu, završit će kroz otprilike jednu godinu. To nije sporo, naprotiv, ovo su prilično brzi pregovori, posebno uzmete li u obzir da je cjelokupni pregovarački proces u današnje vrijeme kompliciraniji nego prije dva desetljeća.

NACIONAL: Još 2002. ste, prilikom susreta s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, upozorili kako su granični sukobi Slovenije i Hrvatske nespojivi s praksom u Europskoj uniji. Sada je 2009., a Slovenija blokira ulazak Hrvatske, i to zbog nekoliko neriješenih kilometara granica?

– Sjećam se da sam u Hrvatsku došao zbog neriješenih pitanja vezanih za izvoz šećera, a onda su mi u parlamentu postavili pitanje vezano za granice. Moja je izjava izazvala dosta reakcija, i kada sam se vratio u Bruxelles, slovenski veleposlanik mi je predao službeni prosvjed vlade u Ljubljani. Otad je prošlo sedam godina, ali razmišljam na isti način. Granični spor nema nikakve veze s pregovorima, to je pravno pitanje koje je otvoreno 20 godina i ne treba ga vezati za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Zato i ne vjerujem da slovenska blokada može potrajati dulje vrijeme. Dugo vas može blokirati jedna Njemačka, ali ne i Slovenija, takvo što nije realno. Postoji još nešto, jedna od glavnih ideja EU-a odnosi se na proširenje na Balkan, i to je dodatni razlog zbog kojeg Slovenija neće moći vječito blokirati Hrvatsku. Budite strpljivi, i već će se naći ljudi koji će Slovencima poručiti da moraju stati.

NACIONAL: Pročitao sam da su vas, dok ste bili na vrhuncu karijere, u Bruxellesu prozvali “carom europoske poljoprivredne politike”?

– Ma dajte, to je napisao jedan španjolski novinar, s kojim sam dobar prijatelj. On je u El Paísu objavio da sličim na Napoleona zbog tri razloga: Francuz sam, nisam jako visok i dok hodam imam običaj držati ruke iza leđa. U stvarnosti, vodio sam 15 godina poljoprivrednu politiku, i samo sam radio svoj posao. Jedan od načina da uspijem bilo je i to da nikada nisam ušao u političke vode već sam povjerenicima Europske komisije imao običaj predstaviti situaciju, a oni su donosili političke odluke.

NACIONAL: Donijeli ste jednu, a to je bila zabrana izvoza britanske govedine zbog pojave kravljeg ludila. U tom trenutku, postali ste jedna od najomraženijih osoba u Velikoj Britaniji?

– To uopće nije bila teška odluka. Dapače, bila je to ispravna odluka donijeta u Europskoj komisiji, a ne treba pretjerivati ni kada je riječ o odnosu Britanaca prema meni. Siguran sam da me oni jako vole, haha.

NACIONAL: Nekoliko ste puta spomenuli suprugu Borku Oreb, koja je s Korčule. Čime se ona bavi?

– Ona je prevoditeljica s hrvatskog i ruskog na francuski. Često dolazimo u Hrvatsku, prošle godine proveli smo dva tjedna u Dubrovniku. Imate lijepu zemlju.

Komentiraj

Source:Robert Bajruši