GOSPODAR DRŽAVNE BLAGAJNE: ‘Borit ćemo se za jeftinu struju, a ne benzin’

Objavljeno u Nacionalu br. 659, 2008-06-30

Ministar financija Ivan Šuker otkriva koje će mjere Vlada poduzeti kako bi obuzdala inflaciju i kompenzirala visoke cijene energenata

Ivan Šuker, ministar financija u aktualnom i prošlom sazivu Vlade, primio je nedavno u New Yorku priznanje Svjetske banke za reformska postignuća Hrvatske, a on sam upisan je u knjigu reformatora. Globalna kriza cijene nafte i u Hrvatskoj negativno utječe na cijene raznih proizvoda, inflacija također raste, a čini se da je tek pitanje vremena kada će se pojaviti i prvi ozbiljniji socijalni nemiri. Kritičari aktualne vlasti tvrde da je globalna ekonomska kriza pokazala kako Vlada uopće nema strategiju kojom bi odgovorila na ove probleme. Šuker je u razgovoru za Nacional odgovorio na te kritike te iznio svoje viđenje krize u kojoj se Hrvatska našla.

NACIONAL: Ima li Vlada uopće ikakvu strategiju za suočavanje sa sve ozbiljnijom ekonomskom krizom koju je dobrim dijelom prouzročila visoka cijena nafte, ili su točne tvrdnje nekih ekonomista da su Vladu ta zbivanja posve zatekla?
– Kada bi za situaciju o kojoj govorite postojao neki konkretan, učinkovit savjet, mi bismo ga kao Vlada jako rado prihvatili. Nijedna europska zemlja nema konkretne odgovore, nego svi govore općenito. Budimo realni, u rujnu prošle godine nitko nije spominjao krizu takvih razmjera kakva se danas događa. Vlada u proračunu upravo osigurava 600 milijuna kuna za strukturne potpore najugroženijim slojevima stanovništva te nekim gospodarskim granama, kako bi se zaštitio standard građana. Onima koji troše do 2000 kilovat-sati struje, struja neće poskupljivati. Mnogi će reći da to nije najpravičniji socijalni kriterij, ali mi smo išli logikom da onaj tko najmanje ima, troši i najmanje električne energije. Zato je moje ministarstvo predložilo Vladi uvođenje osobnog identifikacijskog broja, jer to smatramo jedinim instrumentom koji će omogućiti vođenje pravilne socijalne politike. Time će se moći najtočnije evidentirati tko ima kolike prihode, odnosno tko i koju vrstu socijalne potpore iz proračuna zaslužuje. Osim toga, kada se pogleda kolike je Vlada potpore dala poljoprivredi i nekim drugim industrijskim granama kako bi se amortizirao cijenovni udar na hranu, baš se i ne može reći da Vlada o tome ne razmišlja.

NACIONAL: Nisu li poticaji i subvencije poljoprivredi u suprotnosti s naputcima Europske komisije koje Hrvatska treba slijediti na putu približavanja EU?
– Potpore poljoprivredi su stalni kamen smutnje i među najstarijim članicama EU. Nama je u interesu da do ulaska u EU podignemo hrvatsku poljoprivredu i selo na što je moguće viši nivo. Kako potpore u poljoprivredi nisu limitirane, mi na sve moguće načine poljoprivredi želimo maksimalno pomoći. Sve što činimo ide u pravcu toga da Hrvatska u nadolazećim godinama može proizvoditi sve više hrane i tako u što je moguće većoj mjeri zadovoljiti vlastite potrebe.

NACIONAL: Imate li ikakvu ideju o tome kako zadržati cijene naftnih derivata u koliko-toliko normalnim okvirima? Može li se očekivati da predložite smanjenje nekih trošarina?
– Trošarine su među najnižima u EU. Uz ovakav nagli rast cijena nafte, smanjenje trošarina od nekih 20-30 lipa neće se znatno odraziti na konačnu cijenu naftnih derivata. Osim toga, smanjivanje trošarina je neselektivna potpora. Tako se najviše ide na ruku onima koji najviše imaju i najviše troše. U Hrvatsku će u sljedećih nekoliko mjeseci ući stotine tisuća stranih turista, uglavnom osobnim automobilima. Zašto bismo mi subvencionirali njihovu potrošnju u Hrvatskoj i omogućili im da se voze jeftinije nego bilo gdje drugdje u Europi? Na koncu, jedna veća jahta samo u jednom mahu utoči više od tisuću litara goriva. To prosječni Hrvat ne može potrošiti u godinu dana. Trebamo li to subvencionirati? Teško je govoriti o energentima kao o socijalnoj kategoriji. Vladi je u cilju boriti se za održavanje stabilnosti cijena električne energije i plina.

NACIONAL: Porast cijena naftnih derivata utječe i na porast cijena niza drugih proizvoda. Nije li to dovoljan razlog da se Vlada bori i za održavanje stabilnosti cijene derivata?
– Već dugo je cijena plavog dizela bez trošarina. S time smo se odrekli nekih 300 milijuna kuna priljeva u državni proračun. Nisu to zanemariva sredstva. Nitko ne kaže da cijena energenata ne utječe na cijene drugih proizvoda. No, ako nekome nešto date, na drugoj strani morate nešto i uzeti. Poreze u takvoj situaciji ne možemo ni u ludilu povećavati. Dodatno zaduživanje dovelo bi do većeg deficita, a to će na koncu opet platiti građani.

NACIONAL: Premijer Sanader uoči izbora govorio je da će se Vlada boriti za očuvanje cijene litre goriva na 8 kuna. Može li se očekivati da bi se premijer uskoro mogao izjasniti da će braniti cijenu od 10 kuna, ili su one prošle tvrdnje bile tek prigodne zbog blizine parlamentarnih izbora?

– Treba uzeti u obzir vrijeme kada se to govorilo. Cijena barela nafte u vrijeme kada je to premijer rekao iznosila je manje od 35 dolara. Kada je prvi put cijena benzina otišla preko 8 kuna, cijena barela nafte bila je viša od stotinu dolara. Mi smo tu cijenu držali što je duže moguće. U nekom trenutku cijene se više ne mogu braniti. Osim toga, kada je cijena barela nafte bila oko 30 dolara, tada je cijena benzina bila nešto viša od 6 kuna. Danas je cijena barela skoro 4 puta viša, ali cijena goriva viša je svega za 30-40 posto.

NACIONAL: Koncem prošle godine mnogi su guvernera HNB-a Željka Rohatinskog smatrali odgovornim za pokretanje negativnih trendova u gospodarstvu, jer je javno iznio pesimistične tvrdnje o stopi inflacije i usporavanju gospodarskog rasta. Takvo se razmišljanje pripisivalo i Vladi. Kako to komentirate?
– To nitko iz Vlade nikada nije rekao. Odnosi Vlade i HNB-a su odlični, a takvi su i moji odnosi s Rohatinskim, kako poslovno, tako i privatno. Mislim da Rohatinski odlično radi svoj posao. To se govorilo u kontekstu svekolikih izjava. Svi su pričali kako špekulacije o inflaciji potiču rast cijena energenata. Tada nije rasla cijena električne energije, benzina i plina, a svi su dizali cijene proizvoda pod tim izlikama. Istodobno je država iz proračuna izdvojila 460 milijuna kuna za pokriće šteta od suše. Sa 280 milijuna kuna od tog novca subvencionirala se nabavka hrane uzgajivačima stoke, kako bi se umanjio rast cijena stočne hrane zbog suše. U tom smislu bilo je nelogično da se dižu cijene hrane. Određenim smo intervencijama spriječili divljanje cijena nekih proizvoda. Mi se nadamo da će se razina inflacije zaustaviti na razini od najviše 6 posto godišnje.

NACIONAL: Početkom godine Rohatinskom ste poručili da zauzda banke koje su, uslijed svjetske krize, počele dizati kamate. Jeste li zadovoljni time kako ih je zauzdao?
– Nas dvojica smo vodili sinkroniziranu akciju. Rekli smo da će se, ako banke ne budu mogle pratiti potrebe države, ići na zaduživanje na inozemnom tržištu. Mi smo u jednom trenutku odlučili smanjiti obvezne devizne pričuve banaka, kako bi banke mogle ponuditi bolje uvjete za kreditiranje dospjelih inozemnih i jednim dijelom domaćih obveza države. Imali smo zajednički sastanak i tu postoji dobra koordinacija. Normalno je i logično da banke razmišljaju da se mogu zaduživati onoliko koliko kredita mogu plasirati. No, logično je i da se tu radi nekakva ravnoteža. Tim smo mjerama oslobodili dio novca kako bi do njih mogli doći gospodarstvenici. Mislim da je taj projekt bio dobar – država je dobila novac pod povoljnim uvjetima za otplatu dospjelog inozemnog duga, a banke su taj novac uspjele plasirati.
Volio bih jednu jaku
nacionalnu banku

NACIONAL: Drago Jakovčević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i član Nadzornog odbora Hrvatske poštanske banke, izjavio je nedavno da bi Vlada bez problema mogla ojačati državnu Hrvatsku poštansku banku kada bi snažne tvrtke u kojima je država većinski vlasnik, kao i županije i gradovi, prebacili u nju svoje depozite. On tvrdi da je to i moralno pitanje menadžera koji upravljaju tim tvrtkama. Zašto onda to Vlada ne učini?
– A što ćemo s tržištem? Što da radimo ako neka druga banka ponudi bolje uvjete od HPB-a? Te se stvari ne mogu promatrati kroz crno-bijeli okvir. Od trenutka kada smo zaveli red u javne financije i otkad funkcionira državna riznica možemo svakodnevno oročavati sredstva. Svaka dva tjedna raspisujemo natječaj i tko ponudi najbolje uvjete, kod njega oročavamo. Osobno bih volio da imamo jednu jaku nacionalnu banku. No, i ove druge banke koje posluju u Hrvatskoj rade s hrvatskim građanima i tvrtkama, ulažu novac u Hrvatskoj… Na kraju krajeva, to su i hrvatske banke. To je otprilike isto kao i kad bismo rekli građanima da odu oročiti novac u neku domaću banku, bez obzira na to što mogu oročiti novac i u nekoj drugoj banci koja bi im dala veće kamate. Kada bi se država tako selektivno ponašala mi ne bismo mogli zatvoriti poglavlje o slobodi kretanja kapitala, što je također nužno za pristup Hrvatske u EU.

NACIONAL: Što za vas osobno znači nagrada koju je Hrvatska dobila za reformska postignuća od Svjetske banke?

– To je potvrda Hrvatskoj da smo izvršili neke stvari koje smo obećali napraviti. Sve te reforme u konačnici su na dobrobit hrvatskih građana. Ništa nije rađeno zato što to netko hoće. Bili smo svjesni da se reforme moraju napraviti i da to nismo učinili danas, ne bismo imali tako jasnu situaciju u javnim financijama, makroekonomsku stabilnost, kao ni nisku razinu budžetskog deficita. Događaj je trajao 8 sati na burzi u New Yorku, a ja sam osobno upisan u knjigu reformatora Svjetske banke. Tada smo imali priliku predstaviti Hrvatsku pred financijskim svijetom te reći u kojem pravcu Hrvatska ide. Sve je završilo velikom gala večerom. Taj me događaj ispunio velikim osobnim zadovoljstvom, ali on je prvenstveno kompliment hrvatskoj vladi.

NACIONAL: Nisu rijetki ni oni koji tvrde da na ovakve nagrade treba gledati pomalo distancirano. Tvrdite da su te reforme prvenstveno za dobrobit hrvatskih građana, ali postoje i ekonomisti koji tvrde da hrvatski građani od toga neće imati puno koristi te da će više profitirati oni koji će zbog njih lakše poslovati u Hrvatskoj. Kako to komentirate?
– Ne može se govoriti kako reforma pravosuđa i sređivanje zemljišnih knjiga, ili neka druga reforma, nisu na dobrobit hrvatskih građana te da to više koristi strancima nego Hrvatima. Kada se govori o kritikama međunarodnih institucija, onda se o njima govori kao o nečemu vrlo relevantnom. No, kada one hvale Hrvatsku, onda se to relativizira. Zaboravlja se da je prošla vlada prva u povijesti hrvatske države uspješno okončala stand-by aranžman MMF-a. To je također jako veliki uspjeh, koji se također stavlja na stranu. Ako ćemo se tako potcjenjivački odnositi prema tim institucijama, onda se postavlja pitanje kakav bi to oni interes uopće trebali imati da u Hrvatskoj guraju neke procese. Svaka nagrada je vrijedna. Većina prisutnih predstavnika nagrađenih zemalja o tom događaju govori s ushitom. Koliko me pamćenje služi, lijepe su impresije s tog događaja ponijeli i neki naši novinari. Zato me čudi takva percepcija.

Porez na transfere

NACIONAL: Kako komentirate tvrdnje da država dopušta da se na nogometne transfere ne plaća porez?
– Zakonom o porezu na dohodak definirano je kako se plaćaju porezi na transfere igrača, tko, kako, kada i što treba platiti. NK Dinamo kao udruga građana ne treba plaćati porez na dobit, ali tu dobit ne mogu uzeti za sebe, isplata povlači plaćanje poreza.

NACIONAL: Ako je sve u skladu sa zakonima kako tvrdite, kako je moguće da klubovi poput Hajduka godinama posluju s blokiranim računima?
– Tu se ne radi samo o Hajduku, već i stotinama sportskih udruga građana. Netko je u određenom trenutku rekao da oni trebaju nešto platiti državi, oni nisu imali sredstva i računi su im bili zablokirani. Najčešće nisu imali nikakvih sredstava. Pa otkud Hajduku novac da plati 280 milijuna kuna poreznog duga? Zakonom o športu smo regulirali taj problem, prenijeli potraživanja jedinicama lokalne samouprave, kako bi ih oni unijeli kao vlasničke udjele u klubove. Sve to kako bismo jednom podvukli crtu i krenuli ispočetka, ali po svim pravilima.

 

Komentiraj

Source:Berilav Jelinić