GORDANA NIKOLIĆ: ‘Učila sam od ljudi čiji studiji jačaju njemačko gospodarstvo’

Autor:

12.06.2024., Zagreb - Gordana Nikolic, vlasnica i dekanica Veleucilista PAR u Rijeci. 
Photo Sasa ZinajaNFoto

Saša Zinaja/NFOTO

Jedina žena u Hrvatskoj koja je osnovala i pokrenula privatno veleučilište govori o tome kako će zahvaljujući projektu Europske komisije studenti iz različitih zemalja dio nastave moći slušati na fakultetu u jednoj zemlji, a dio u drugoj

U Stuttgartu je nedavno registrirano Europsko sveučilište za dualno obrazovanje, a jedna od devet sastavnica je i Veleučilište PAR iz Rijeke, koje je osnovala Gordana Nikolić, jedina žena osnivačica privatnog veleučilišta u Hrvatskoj. Riječ je o projektu Europske komisije koji će za dvije godine početi s radom, a studenti iz Njemačke, Austrije, Hrvatske, Španjolske, Francuske, Finske, Poljske, Mađarske i Malte slušat će isti programski kurikul, iste profesore, moći će dio nastave slušati na fakultetu u jednoj zemlji, a nakon toga u drugoj, odlaziti na praksu u sve te zemlje sastavnice i slično.

Gordana Nikolić rođena je 1970. godine u Rijeci, gdje je završila Pomorski fakultet, smjer tehnologije prometa. Nakon završetka studija boravila je godinu dana u Londonu na Merton Collegeu te potom i u talijanskoj Perugii na Università per stranieri di Perugia, na stručnom usavršavanju. Akademsku karijeru započela je 1998. na Ekonomskom fakultetu u Rijeci kao stručni suradnik, gdje je i stekla akademsku titulu magistra ekonomskih znanosti iz područja menadžmenta te 2009. titulu doktora ekonomskih znanosti.

Osnivačica je Poslovne Akademije Rijeka (PAR), a od 2011. i dekanica Visoke poslovne škole PAR, danas Veleučilišta PAR, te je nositeljica kolegija iz područja menadžmenta. Kao jedina žena u Hrvatskoj koja je osnovala i pokrenula privatno veleučilište, godinama se usavršavala diljem svijeta uključujući i Harvard Business School u području kreiranja poduzetničkih sveučilišta.

B&B: Jedina ste žena u Hrvatskoj koja je osnovala i pokrenula privatno veleučilište. Kako je sve krenulo, zašto ste osjetili potrebu za time?

PAR je počeo svoju priču 2007. godine, a odlučila sam se na ovaj poslovni potez ponukana radom u nekim drugim visokoobrazovnim institucijama u sektoru obrazovanja i gospodarstva. Shvatila sam da način i koncept obrazovnih programa koji se provode u Hrvatskoj nisu dovoljno efikasni i da tržište traži drugačije tipove obrazovanja. I tako sam došla na ideju pokrenuti vlastito visoko učilište.

‘Shvatila sam da način i koncept obrazovnih programa koji se provode u Hrvatskoj nisu dovoljno efikasni i da tržište traži drugo’

B&B: Pretpostavljam da ste razmišljali kao većina, da je obrazovni sustav prije svega trom i nedovoljno brz.

Sudjelovala sam u obrazovnom sustavu kad se uvodio Bolonjski proces u Hrvatskoj i tada sam shvatila da smo jako tromi sagledati sve aspekte našeg obrazovanja. Dotad smo smatrali da smo najpametnija nacija na svijetu, ali kad smo vidjeli rezultate istraživanja shvatili smo da je to daleko od istine. U to vrijeme je prosjek visokoobrazovanih ljudi u Hrvatskoj bio 2,6 posto, dok je prosjek u Europi bio oko 13 posto. Bilo je jasno da obrazovni sustav traži temeljitu promjenu. Uvođenje bolonjskog sustava obrazovanja bilo je dobro zamišljeno, cilj je bio da se hrvatske diplome priznaju i izvan naše zemlje i da se studentima omogući prohodnost u studiranju. Međutim, kad smo došli do toga da se Bolonjska deklaracija potpisala i kad je sve to trebalo provesti kroz sustav visokog obrazovanja, to se svelo na male promjene. Nakon toga se čak po medijima pisalo da je Bolonjski proces nešto najgore što se hrvatskom obrazovnom sustavu moglo dogoditi. Ja ne mislim tako jer je pružila dobar temelj, ali nismo je proveli kako treba ni u institucijama, a niti izvan institucija. Nije to pojašnjeno, pa još uvijek postoje neki koji ne znaju da danas postoje sveučilišni studiji i stručni studiji, ne razumiju sličnosti i razlike među njima, ne razumiju da je riječ o istim razinama obrazovanja, ali je način organizacije i provođenja nastave drugačiji. Na sveučilišnim studijima je puno teorije, a prakse gotovo i nema, dok se stručni studiji baziraju na tome da je naglasak na praktičnim znanjima i nakon studija se gotovo odmah može doći na tržište rada. Prosjek u visokorazvijenim zemljama je od 20 do 30 posto sveučilišnih studija, a od 70 do 80 posto stručnih studija i to je preporuka Europske komisije.

B&B: Kakva je situacija u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je situacija takva da su u međuvremenu osnovana četiri nova sveučilišta. Europska komisija eksplicitno je rekla da su četiri jaka sveučilišta dovoljna. Mi smo osnovali još novih i pokušali degradirati stručne studije. U Hrvatskoj je, kad govorimo o postocima, to teško reći u brojkama zato što postoji 30-ak veleučilišta, od toga svega nekoliko privatnih, a sveučilišta pak imaju različite odjele i fakultete, ali čini mi se da su u Hrvatskoj brojke obrnute, dakle da je 20-ak posto stručnih studija. Posljednja promjena Zakona o visokom obrazovanju i znanosti je napravila značajne korake jer su se stručni studiji ujednačili.

B&B: Kakve su promjene učinjene?

Prije svega u tome da su se sve institucije koje provode stručne studije nazvale veleučilištima, jer su se prethodno zvale poslovne škole, visoke poslovne škole, politehnike, veleučilišta, različiti su bili nazivi, što je stvaralo neprepoznatljivost studija. Sad su sve veleučilišta, odnosno ‘’University of Applied Science’’, i kao takvi su prepoznati i u inozemstvu. Na stručnim je studijima oko 50.000 studenata i napokon su se, isto tako, u zakonu izjednačili nazivi zvanja završenim studentima, bez obzira na to je li riječ o sveučilišnom ili stručnom studiju. Riječ je o jednakoj razini obrazovanja i to je jedino ispravno i dobro rješenje. Počele su se događati promjene i vjerujem da one, ako se nastave u tom smjeru, mogu biti samo pozitivne.

‘Cilj mi je bio u pravom smislu riječi povezati gospodarstvo i znanost. No kad sam 2007. krenula, to je još bilo utopija’

B&B: U PAR-u ste se bazirali upravo na tim stručnim studijima.

Tako je. PAR je započeo svoj rad kao zastupnik jedne njemačke visokoobrazovne institucije na kojoj sam predavala. Prepoznala sam i učila od onih koji iza sebe imaju 50 godina iskustva provođenja takvih studijskih programa koji jačaju njemačko gospodarstvo. Njihov sam model dualnog obrazovanja pokušala primijeniti na hrvatski sustav i pokušala ga primijeniti u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu i gospodarstvu. Svi su me gledali kao da sam pala s kruške.

B&B: Koncept dualnog obrazovanja je vrlo aktualan danas, što to znači?

To znači da studenti od prve godine studija, uz teoretska znanja i nastavu u učionicama, imaju i dio praktične nastave koju provode izvan učionice, odnosno u tvrtkama ili studentskim inkubatorima, gdje razvijaju svoje ideje. Ja sam željela u to vrijeme ponuditi različit model obrazovanja u regiji jer sam znala da ne možemo konkurirati državnim sveučilištima ili veleučilištima. Nije to bio niti moj cilj, ja sam baš željela uvesti nešto što dotad u hrvatskom obrazovnom sustavu nije postojalo, ali i dobiti tržišnu nišu koja će to prepoznati. Cilj mi je bio u pravom smislu riječi povezati gospodarstvo i znanost. Međutim, kad sam te 2007., 2008. to krenula prezentirati tvrtkama i lokalnoj zajednici, to je bila utopija i tvrtke nisu bile spremne studentima ponuditi praksu. Nakon dvije godine borbe i nemogućnosti da to organiziramo, krenuli smo na drugačiji način i pokrenuli studentski inkubator, jedan od prvih u Hrvatskoj. Tako smo dovodili tvrtke k nama i krenulo je malo po malo, tvrtke su studentima prezentirale svoj rad, a oni su pod mentorstvom razvijali svoje ideje. To se pokazalo kao dobar moment i tvrtke su počele intenzivniju suradnju s nama.

Nekoliko godina kasnije, 2013., taj naš model prepoznala je Europska banka za obnovu i razvoj i predložila da u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca pokušamo razviti platformu Inicijativa za mlade, gdje ćemo spajati tvrtke i obrazovne institucije. To dotad nije postojalo u Hrvatskoj, a mi smo kroz sredstva Europske banke za obnovu i razvoj osigurali edukaciju mentora u tvrtkama. U isto vrijeme je Ministarstvo znanosti iz europskog socijalnog fonda osiguralo sredstva za karijerne centre na sveučilištima. Malo po malo počele su se stvari kretati u nekom pozitivnom smjeru i sve visokoobrazovne institucije počele su uvoditi praksu. Mi smo dotad bili jedini koji smo od prve godine provodili tu praksu, pa mi je drago da smo bili pioniri u uvođenju dualnog obrazovanja u Hrvatskoj. Na osnovi tog našeg modela i 15-godišnjeg rada, 2022. dobili smo poziv njemačkih partnera da zajednički prijavimo projekt europskom sveučilištu za dualno obrazovanje.

Kapetan vaterpolske reprezentacije Ivan Krapić jedan je od studenata PAR-a koji su završili sportski menadžment. FOTO: Privatna arhiva

B&B: Taj je projekt upravo završio prvu godinu rada, a za dvije godine predviđen je njegov završetak i uvođenje tog sustava u nekoliko europskih zemalja. O čemu je riječ?

Europsko sveučilište za dualno obrazovanje EU4Dual čine devet sveučilišta i veleučilišta iz različitih zemalja koje sudjeluju u tom projektu. Dualno obrazovanje je postalo tema broj jedan ne samo u Europi već i u svijetu, jer je postalo jasno da je dosadašnji model obrazovanja neodrživ i neprimjenjiv jer se tržište toliko brzo mijenja da kurikulumi ne mogu tolikom brzinom to pratiti. Dualno obrazovanje je jedan od prioriteta Europske komisije, bez obzira na to je li riječ o sustavima koji to prakticiraju pola stoljeća kao njemački ili su tek započeli kao hrvatski. Novo europsko sveučilište EU4Dual ima registrirano sjedište u Stuttgartu, imat će kampuse u devet zemalja, a devet institucija iz tih zemalja – Njemačka, Austrija, Hrvatska, Španjolska, Francuska, Finska, Poljska, Mađarska i Malta – zajednički razvijaju i strukturiraju programe. Sve sastavnice zadržat će svoju osobnost, ako tako mogu reći, ali ćemo imati krovni identitet Europskog sveučilišta za dualne studije EU4Dual.

B&B: Zašto je potrebno takvo sveučilište ako već u europskim državama postoje fakulteti koji nude dualno obrazovanje?

Potrebno je zato što se zemlje koje to imaju duže susreću s istom problematikom kao i Hrvatska koja je to tek uvela, a to je da se Europa susreće s problemom demografije, radna snaga je u deficitu, europskim sveučilištima potrebni su strani studenti i radna snaga na tržištu. Prohodnost osoblja i studenata štedi europske ionako male resurse, a pruža mogućnost širenja i razmjene znanja. Učit ćemo jedni od drugih.

B&B: Kako će to izgledati? Kako je to zamišljeno, što student iz Hrvatske dobije ako upiše to sveučilište?

Naš student će upisati fakultet, primjerice u PAR-u, ali će dio predavanja slušati kod nas, a dio u nekom od fakulteta partnera, kurikulum je isti za studenta iz Finske, Malte ili Hrvatske, profesori s naših devet fakulteta bit će gosti predavači, to će biti potpuna suradnja. Tri su glavna cilja, mi to zovemo ‘’Grand Challenge’’ – poslovni budućnosti, zelena ekonomija i zdrav život. To su područja s kojima, prema preporuci Europske komisije, postojeće programe prilagođavamo, uspoređujemo i usuglašavamo.

B&B: Ta područja imaju najveći deficit radne snage.

Da, to su područja koja su aktualna, budućnost rada je svugdje tema jer se sve brzo mijenja i student, odnosno budući zaposlenik mora se znati nositi s time.

‘Prohodnost osoblja i studenata štedi europske resurse, a pruža mogućnost razmjene znanja. Učit ćemo jedni od drugih’

B&B: Hoće li vaši studenti moći prepoznati te promjene i utjecati na njih, odnosno kako je zamišljen njihov studij?

Mi provodimo programe u koje su uključene tvrtke i partneri iz gospodarstva pa će studenti moći prepoznati sve promjene koje se događaju i koje bi se mogle događati na tržištu. Danas već postoji osam horizontalnih kompetencija koje treba imati svatko – digitalne vještine, znanje stranog jezika, osnove komunikacije i slično. Ova tri područja prepoznata su kao ona koja treba jačati i na to je važno fokusirati se. Zdrav život je tema koja je postala iznimno važna tijekom pandemije, a naš program sportskog menadžmenta vezan je uz to područje.

B&B: Mnogo je hrvatskih sportaša završilo upravo sportski menadžment. Zašto je to dobro za njih i kako je došlo do te suradnje s njima?

Spletom okolnosti u razgovoru s prijateljima dobili smo ideju da ponudimo dualno obrazovanje i našim sportašima. Istraživanja pokazuju da se mladi sportaši s 18, 19 godina, kad su na životnoj prekretnici, odlučuju za sportski, aktivni profesionalni život ili za fakultet. Uvijek se smatralo da se mora odlučiti za jedno ili drugo, a to nije točno. Itekako se može aktivno baviti sportom i studirati. Danas brojke pokazuju da velik broj sportaša kad se prestanu baviti sportom imaju 35, 40 godina i nisu osigurali egzistenciju, a takvih je ogroman postotak, ne znaju što bi dalje i ne mogu se snaći u realnom okruženju. I tako smo naš model predložili Gradu Rijeci i sa sportskim savezom osigurali stipendije za školovanje sportaša. Krenuli smo 2008/2009. s pilot-projektom i dosad su kod nas diplomirali Ana Jelušić, kapetan vaterpolske reprezentacije Ivan Krapić, Samir Barać i još dosta njegovih kolega, stvarno je to uspješan program. Volimo se pohvaliti da smo uz Kineziološki fakultet studij s najviše olimpijskih i svjetskih medalja.

B&B: Koliko je generacija prošlo kroz PAR?

Dvanaest generacija je dosad prošlo kroz PAR, imamo mrežu od 500-tinjak studenata, 180 je alumnija, a 300-tinjak ih je još u procesu obrazovanja. Ali zbog loše demografske slike 20-ak posto srednjoškolaca je godinama manje nego što je bilo prije. Već se osjeća manjak studenata i naša je budućnost dovođenje stranih studenata. Utoliko je ova priča s Europskim sveučilištem za dualne studije veliki potencijal. Strani studenti su potencijal, neki od njih će ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj koja je predivna destinacija. Kad samo pogledate susjednu Sloveniju, bit će vam jasno koliko i što je učinila za privlačenje stranih studenata. Svaki strani student je cjelogodišnji turist, oni u zemlji studiranja spavaju, jedu, troše, izlaze. PAR ima stranih studenata, ali naš su velik izazov smještajni kapaciteti. Na razini države presporo rješavamo izdavanje viza stranim studentima iz trećih zemalja, pa je primjerice čak 387 zahtjeva odbijeno iz različitih razloga. To su studenti koji odlaze u druge zemlje, a Hrvatska pritom gubi jako puno.

UVJETI PRENOŠENJA ČLANAKA: Svi članci objavljeni u izdanjima Nacional News Corporationa njegovo su vlasništvo. Nacional News Corporation dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka iz svojih izdanja u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka isključivo kao kratku vijest od najviše deset redaka (300 znakova) uz obavezno navođenje izvora. Nacional News Corporation tužit će prekršitelje pred sudom u Zagrebu.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.