GODINAMA PRVI NA LISTI ZA LIKVIDACIJU: Pietro Grasso – lovac na bossove talijanske mafije

Objavljeno u Nacionalu br. 746, 2010-03-02

GLAVNI DRŽAVNI TUŽITELJ Italije za borbu protiv mafije u intervjuu za Nacional govori o svojoj dugogodišnjoj karijeri, mafijaškim prijetnjama koje prima te najnovijim akcijama u kojima su uhićeni talijanski milijarderi i balkanski šverceri kokaina

Sjedište državnog tužiteljstva Italije za borbu protiv mafije nalazi se u jednoj od najljepših ulica starog Rima, Via Giulia, koju krasi niz ekskluzivnih prodavaonica i antikvarijata. Odaju ga samo parkirani blindirani automobili ispred kojih stoje naoružani karabinjeri, koji ljubazno sprečavaju znatiželjne turiste da zavire iza srednjovjekovnih dveri. Upravo iza tih teških drvenih vrata rade 24 sata na dan najiskusniji tužitelji i policajci u istragama o mafiji i organiziranom kriminalu.

Na drugom katu je ured državnog tužitelja Pietra Grassa, koji je na tom mjestu već dulje od četiri godine, od 11. listopada 2005., što je neka vrsta rekorda, jer se obično nakon svake promjene vlade – a njih je u Italiji bilo zaista vrlo mnogo – mijenjaju i državni tužitelji. Isprva je obavljao dvije funkcije, bio je vrhovni državni tužitelj u Rimu i javni tužitelj u Palermu. Najzaslužniji je za uhićenje najvećeg živog mafijaša Bernarda Provenzana, koji se skrivao 43 godine, od 9. svibnja 1963. do 11. travnja 2006.

NACIONAL: Vaše ime prvo je na listi talijanske mafije kao “osoba koja pravi previše problema i treba je likvidirati”. Nedavno se dobili i prijeteće pismo s metkom.

– Ja sam pri kraju karijere i već sam navikao na prijetnje. Dok sam radio u tužiteljstvu Palerma, skoro svaki dan su mi slali prijeteća pisma, koja sam u šali poslije nazivao “ljubavne poruke”. Moram priznati, nakon prve prijetnje koju sam dobio u Palermu preko parlafona, kad mi je nepoznati muški glas poručio: “znate kad su vam izišla djeca, ali ne znate kad će se vratiti, ako se ikad vrate”, moja supruga i ja smo se sledili i nismo oka sklopili dok se djeca nisu vratila doma. Bilo je i nekoliko neuspjelih atentata na mene. Prije 15 godina, kad sam bio u posjetu Cataniji, također na Siciliji, ne znam kako, ali završio sam s nekoliko novinara u restoranu punom mafijaša. Doznao sam tek poslije da smo pukim slučajem ostali živi, jer ubojica Nitto Sanatapaola koji me prepoznao nije uspio na vrijeme dobiti odobrenje od lokalnog bossa da me likvidira. Drugi put sam izbjegao smrt kad sam se s Giovannijem Falconeom trebao vratiti u Palermo iz Rima. Ja sam se vratio dan ranije, kako je bilo i predviđeno, a on je odgodio put za dan kasnije. Da smo se vratili istim letom, ja bih sigurno bio u njegovu autobobilu od Punte Raisi do Palerma kad je mafija postavila eksploziv i digla u zrak dio autoceste kojom se vraćao Falcone. Još čuvam tu avionsku kartu kao amajliju. Već više od 20 godina živim uz četiri tjelesna čuvara koji se ne odvajaju od mene ni na trenutak. Država me štiti koliko može, ali ja ne razmišljam o opasnostima što ih donosi moja profesija, inače bih studirao filozofiju, svirao klavir ili bio slikar. Ne može se živjeti ni raditi u strahu, jer to nije život. A cilj onih koji mi prijete upravo i jest da me uplaše, od mog života naprave pakao i onemoguće me da učinkovito djelujem protiv njih. Mafija se jako promijenila posljednjih godina, shvatili su da ubojstvima ništa ne postižu, osobito ubojstvima sudaca, političara i novinara, jer time samo privlače pažnju policije, a javno mnijenje inzistira da istrage budu provedene do kraja, tako da najčešće policija brzo otkrije izvršitelje i naručitelje tih zločina. Mafija je postala financijski tako moćna da si može priuštiti rafinirane mozgove koji rade za nju. Izmislili su novu metodu borbe, mnogo sofisticiraniju i neprimjetniju, neku vrstu psihološkog rata radi slamanja protivnika. I dalje šalju prijeteća pisma, postavljaju bombe koje eksplodiraju usred noći i nikoga ne ozlijede, samo da podsjete kako su blizu. Najnovija moda je plaćanje lažnih svjedoka, podmetanje žena, izvlačenje starih dosjea iz arhiva, sa samo jednim ciljem – diskreditiranje protivnika.

NACIONAL: Narkomafija je u žarištu istraga vašeg tužiteljskog tima. Nedavno ste uhitili 37 osoba , većinom iz nekadašnje Jugoslavije, upravo dok su prevozile 76 kg kokaina vrijednog milijun i 700 tisuća eura.

– Ta količina je samo kap u moru trgovine kokainom između Italije i zemalja s druge strane Jadranskog mora. Narkomafija je izabrala to područje kao logistički centar i neku vrstu skladišta, jer je geografski most između juga i sjevera Europe. Dovoljno je samo nekoliko sati da stigne na odredišta za prodaju u centru Europe. S talijanske strane sjedište je luka Bari, koja je bila poznata po švercu cigareta na istim relacijama. Upravo smo danas u toj istoj luci uhitili 57 osoba, od kojih su mnoge bile na međunarodnim potjernicama iz Belgije, Francuske, Španjolske. Oni su također dio transnacionalne kriminalne strukture koja je trgovala drogom. Kokain je stizao iz Nizozemske, hašiš iz Maroka, heroin s Balkana. Nije isključena njihova povezanost sa srpskim i crnogorskim mafijašima koji su uhićeni prije nekoliko tjedana. Opojni podlošci za kompjuterske miševe

NACIONAL: Zanimljivo je kako je kokain godinama bio neometano prenošen?

– Dokaz da se mafija stalno usavršava jest originalni način prenošenja kokaina. Kemičari su ga u Kolumbiji pretvorili u neku vrstu sintetičke tvari u obliku podloška za kompjuterski miš, a nakon dostave vraćaju ga u prvotno stanje. Ova transjadranska kriminalna organizacija je, zahvaljući tako maštovitom načinu prijenosa, neopaženo prenijela stotine kilograma kokaina na europsko tržište. U Italiji su djelovali u Milanu, Rimu, Riminiju, Ravenni, Pratu, Torinu, Genovi…

NACIONAL: O kojim mafijašima govorite?

– O vrhu novih narkotrafikanata koji su od najmoćnije mafije svijeta, kalabreške ‘Ndranghete, preuzeli prijevoz kokaina preko Jadranskog mora. Na relaciji između Beograda i Crne Gore vodili su se krupni poslovi oko ugovaranja trgovine kokainom, traženja kurira, uvjeta plaćanja, prebacivanja droge. Članovi organiziranog kriminala s područja nekadašnje Jugoslavije formirali su jaku piramidu, unutar koje su bili jasno utvrđeni poslovi i zadaci. Njihov glavni zadatak bio je organiziranje transporta kokaina prekooceanskim brodovima iz Južne Amerike do Europe. Balkanski kriminalci su bili zaduženi i za stvaranje raspačavateljske mreže po cijeloj Europi. Bavili su se prodajem kokaina na veliko, kao i sitnim uličnim raspačavanjem. Prije pola godine dobili smo informaciju da se u Amsterdamu vodi pravi rat u podzemlju za kontrolu tržišta kokaina između srpsko-crnogorske mafije i nizozemskih raspačavatelja. Talijansko tužiteljstvo izdalo je europske uhidbene naloge za strane državljane, od kojih su osam Srbi i pet Crnogorci: Goran Ćalov, Nenad Alijević, Srđan Arsić, Boban Đorđević i Isidora Janković, Duško Mićunović i Gordana Stanivuković, Ana Živković i Dušan Vranešević, Luka Đurović, Goran Knežević, Vojislav Milatović, Zdravko Radonjić i Saša Subačev, trojicu Albanaca: Gazmend Eliazi, Enver Karaj i Muja Klevis, Bosanca Asima Samardžića i Hrvata Stjepana Benčeca. Njihovi partneri s talijanske strane bili su Cosimo i Giovanni Naviglio iz Barija, kojima smo zaplijenili nekretnine u vrijednosti od milijun i 700 tisuća eura, od vila na moru do luksuznih automobila i motocikala. Još uvijek tragamo za 12 osoba čija su imena na međunarodnim tjeralicama, za koje sumnjamo da se nalaze u Srbiji, Crnoj Gori, Švedskoj i Albaniji. U ovoj golemoj policijskoj akciji pod vodstvom generala financijske policije Vita Straziote sudjelovalo je 130 policajaca, uz upotrebu vojnog helikoptera i agenata s psima tragačima. Uspješno izvedena akcija nazvana je “Šah-mat”, ali sad smo u pat poziciji jer bez suradnje s ostalim zemljama čiji su građani uključeni u organizirani kriminal može biti doveden u pitanje cijeli kazneni proces.

NACIONAL: U ovoj akciji sigurno ste surađivali sa sucima i policijama drugih zemalja?

– Organizirani kriminal se globalizirao i jedini način učinkovite borbe je i suradnja sudstva i policije među zemljama bez previše birokratskih prepreka. Uspjeh ove akcije rezultat je odlične suradnje s Miljkom Radisavljevićem, specijalnim tužiteljem Srbije. Dobro surađujemo i s Hrvatskom, Slovenijom, Albanijom, Makedonijom, Bosnom i Hercegovinom, nešto slabije s Crnom Gorom. Trgovanje glasačkim listićima talijanske dijaspore

NACIONAL: Talijanska regija Apulija s lukom Bari prije desetak godina bila je sjedište za međunarodni šverc cigareta, a sada postaje sjedište za raspačavanje kokaina?

– Neki uhićeni mafijaši s crnogorske i talijanske strane poznati su šverceri cigareta koji su se poslije preorijentirali na mnogo unosniju trgovinu kokainom. Otkrili smo da se služe istim rutama i kanalima. Cijena kilograma čistog kokaina u Kolumbiji je 1200 eura, a njegova prodajna cijena do obrade na europskom tržištu naraste na 120.000 eura, što je čista zarada od 118.800 eura po kilogramu. Ni jedan drugi posao na svijetu ne donosi toliku dobit, sto puta veću od investicije. Zanimljivo je da su uhićeni balkanski mafijaši uspjeli uspostaviti izravan kontakt s kolumbijskim narkokartelom, koji im toliko vjeruje da im daje zeleno svjetlo za isporuke kokaina na telefonske naružbe, a novac stiže tek poslije. To je dosad uspjelo samo kalabrijskoj mafiji ‘Ndrangheti.

NACIONAL: Nije bilo lako steći povjerenje zatvorene kalabreške ‘Ndranghete, poznate kao najnepovjerljivije mafije u Italiji?

– Sigurno je da se radi u dugogodišnjoj uspješnoj suradnji s organiziranim kriminalom na Balkanu, kojim se ne samo ‘Ndrangheta nego i druge talijanske mafije koriste kao “specijalnom agencijom” za obavljanje prljavih poslova. Odmah nakon rata registrirana je trgovina oružjem, vojnim arsenalom iz bivše Jugoslavije, zatim trgovina ljudima, da bi se u zadnje vrijeme usredotočili na trgovinu kokainom. Naša istraga, koja je počela 2005., bila je jedna od prvih nakon što sam došao na mjesto antimafijaškog državnog tužitelja. Prvi sumnjivi slučaj bio je u Genovi, kad je uhićena Argentinka, kurirka koja je prenijela 5 kg kokaina iz Južne Amerike. Grupa policajaca upala je u njezin stan u luci, na devetom katu, kad je bijeli prah prodavala izvjesnom Milutinoviću. On je odmah pobjegao na balkon i otad mu se gubi svaki trag. Policajci su pregledali sve od balkona, kata ispod i iznad njega, ali Milutinovića nisu pronašli. Tek nakon nekoliko mjeseci, preslušavajući prisluškivani razgovor s jednim od sumnjivih narkotrgovaca iz Rima, čuli smo Milutinovića koji se hvali da je “srećom prošao specijalnu obuku specijalaca tajnih službi nekadašnje Jugoslavije, zahvaljujući kojoj se uspio spasiti od gotovo sigurnog uhićenja na devetom katu stana u Genovi”. Od tog trenutka istraga nas je dovela do drugih specijalaca iz paravojnih skupina nekadašnje Jugoslavije koji su se organizirali na savršen, gotovo vojnički način. Riječ je o vrhunskim profesionalcima, čije su usluge postale tražene na svjetskom kriminalnom tržištu, od međusobnih obračuna suparničkih klanova pa do narudžbi hladnokrvnih ubojstava.

NACIONAL: Danas ste izdali uhidbene naloge za 56 osoba, a pod istragom je čak 80 talijanskih političara i poduzetnika zbog recikliranja prljavog novca po svijetu, od kojih je jedan povezan i s kupovinom glasačkih listića u Njemačkoj, opet u vezi s kalabreškom mafijom ‘Ndrangheta.

– Senator Nicola Di Girolamo u Njemačkoj je kupovao glasačke listiće od poznate obitelji Fabrizia Arena iz ‘Ndranghetina klana Capo Rizzuto. Istraga je još u tijeku. Mafija u svijetu, gdje živi 60 milijuna Talijana, što je moćno glasačko tijelo, ima u svojim rukama neiskorištene glasačke listiće koje prodaje onoj stranci koja joj više ponudi. Tako je tijekom izbora 2008. Nicola Di Girolamo iz Berlusconijeve stranke kupio glasove Talijana iz inozemstva uz pomoć ‘Ndranghete. U istrazi se spominje i Gennaro Mokbel, ekstremni desničar i član poznate bande iz Magliane, koji je pomogao De Girolamu da postane senator zahvaljujući lažnim glasačkim listićima. Senator Di Girolamo bio je njegov prisan prijatelj, Mokbel mu je dovodio žene i poklanjao mu automobile poput najnovijeg modela BMW X5, a crveni Ferrari F430 i Jaguar E dijelio je s Di Gennarom. Mokbel je imao Porsche 911. U deliriju rasipništva kupovali su i jahte Ferretti, draguljarnice, restorane, stanove po Rimu…

NACIONAL: U aferi s ‘Ndranghetom i pranjem novca za kalabrijske mafijaše završili su i poznati direktori talijanskog Telecom Italia Sparklea, Stefano Mazziteli, Riccardo Ruggero i Silvio Scaglia iz Fastweba, koje ubrajaju među najbogatije Talijane.

– To je dosad neviđena prijevara države, 2,2 milijarde opranih eura. Zabrinjava povezanost politike, organiziranog kriminala i poduzetništva. Izmislili su savršen sistem stvaranja fiktivnih tvrtki koje međusobnim lažnim fakturiranjem izbjegavaju plaćanje poreza na dodanu vrijednost. Obrnuvši 2,2 milijarde eura, oštetili su talijansku državu za 365 milijuna eura. Odmah smo naložili zapljenu 38,5 milijuna eura nekretnina u vlasništvu Fastweba, a naše tužiteljstvo već priprema dodatnu zapljenu u vrijednosti od 340 milijuna eura kao odštetu za državni proračun. Operacijom koju smo nazvali “Punchard-broker” već je zapečaćeno 247 nekretnina u vlasništvu Telecom Italia Sparklea i Fastweba vrijednih 48 milijuna eura, 133 automobila, 58 dionica vrijednih milijun i 944 tisuće eura. Nekretnine u inozemstvu koje su u posjedu uhićenih vrijede 15 milijuna eura. Uhidbeni nalog za 56 osoba već je na snazi, od kojih je 30 danas privedeno na salušanje. Tužiteljstvo ih tereti za praktično neograničen broj kaznenih djela, od stvaranja lažnih tvrtki, lažnih faktura, izbjegavanja plaćanja poreza, korumpiranja političara, policijskih dužnosnika, pranja i recikliranja prljavog novca do povezanosti s organiziranim kriminalom. S lisicama na rukama završili su broker Marko Toseroni, odvjetnik Paolo Colosimo, bivši direktor Telecom Italia Sparklea Stefano Mazziteli, a pod istragom je predsjednik Telecom Italia Sparklea Riccardo Ruggero. Svi tužitelji koji su vodili ovu istragu više su nego sigurni da su vodstvu i jedne i druge telefonske kuće bile poznate pojedinosti pranja novca i njegova recikliranja.

NACIONAL: Mnogi kritiziraju talijanske tužitelje koji su preko noći uništili kredibilitet dvaju telefonskih divova. Fastweb je samo za jedan dan izgubio 100 milijuna eura i pao za 7,5 posto na milanskoj burzi.

– Najviše nas kritizira Stefano Parisi, administrativni direktor Fastweba, koji inzistira na pojedinačnoj krivnji dijela vodstva, a ne treba dovoditi u pitanje opstanak tvrtke s 3500 radnika. Znači li to da treba tolerirati dosad najveću aferu pranja i recikliranja novca? To je način stvaranja kriminalnog državnog sistema, koji bi štitio velike kriminalce i perače novca, a vodio procese samo protiv malih, koji ne mogu utjecati na pogrešni gospodarski sustav. Mafija kao multinacionalna kompanija

NACIONAL: Danas se na saslušanju pojavio i Silvio Scaglia, koji je osobnim avionom doletio u Milano?

– Na prvom mjestu naše istrage je Silvio Scaglia, koji je do jučer u talijanskim medijima nazivan “zlatnim dečkom novog gospodarstva” kao osnivač Fastweba 2000. godine, koji je u deset godina dosegnuo 13. mjesto na listi najbogatijih Talijana. Svi ponavljaju jedno te isto, od Scaglie do Riccarda Ruggera, bivšeg direktora Telecom Italia Sparklea i bivšeg direktora Fininvesta, Infostrade i Olivettija, nitko ništa ne zna, a talijanska država oštećena je za 400 milijuna eura. U zadnja 24 sata svi su mitovi pali. Najlakše je kritizirati tužitelje i suce. Zar bi bilo bolje ostaviti na slobodi kriminalce na čelu tvrtki koje su nastale na nezdravim temeljima? Temeljno je pravilo u tužiteljstvu biti imun na moćne i bogate. I ne dopustiti im da misle kako sve mogu kupiti. Telefonski div Telecom opet je u žarištu istrage. Njegovo vodstvo brani se kao prije tri godine u aferi s ilegalnim prisluškivanjem milijun Talijana na račun države. “Mi nemamo nikakve veze s osobama pod istragom”, ponavljaju kao papige. Da je prvi put istraga o Telecomu i ilegalnim prisluškivanjima do korijena sasjekla korov u toj tvrtki, možda ne bi došlo do današnjeg procesa, koji je recidiv lošeg vođenja te tvrtke.

NACIONAL: U istrazi se spominju i mnogi ekstremni desničari?

– Ogranak ‘Ndranghete na čelu s obitelji Arena izabrao je neofašista Gennara Mokbela kao mozak operacija kupnnje lažnih glasova za senatora De Girolama, kao i za pranje novca Telecom Italia Sparklea i Vodafona. Jedna od specijalnosti Gennara Mokbela bilo je i podmićivanje finanaca. Hvalio se da “raspolaže osobama iz financijske policije koje su kupljene” i da je on osobno “desna ruka generala financijske policije Francesca Cerrettea, koji je bio ključni član komisije Telecom Serbia, koja nikada nije uspijela otkriti gdje je završilo misteriozno nestalih 33 milijun tadašnjih njemačkih maraka. Novac dobiven prodajom srpskog telekoma u razdoblju embarga omogućio je produžetak Miloševićeve vladavine. Na listi kupljenih financijskih policajaca je i major Luca Berriola, koji je završio u zatvoru. Otkrili smo da se on koristio telefonom talijanskih tajnih službi, tako da je istraga komplicirana i još će dugo potrajati dok se ne otkriju sve veze politike, mafije, financijske policije. Mokbel je bio član zloglasne bande Magliana, povezane s rimskim neofašistima, i sigurno nije jedini eksponent ekstremne desnice u tim prljavim poslovima.

NACIONAL: Postoji li način da se suzbije organizirani kriminal?

– Postoji i ja sam optimist – samo zajedničkom međunarodnom borbom. Organizirani kriminal je uspješno vođeni kriminalni holding za koji ne postoje pojmovi kao što su granice, nacije, religije. To je politika multinacionalne kompanije koja se upušta samo u projekte koji donose siguran profit. Oni su spojeni na međunarodnoj razini neraskidivim vezama iza kojih stoje milijardski interesi. A kad ste bogati, sve je mnogo lakše organizirati, kontrolirati, kupiti vlast, političare, glasove. Stoga je najučinkovitija borba protiv financijske moći mafije. Moć bossa bez novca ruši se kao kula od karata. Kad bi ostale zemlje primijenile naše metode zapljene imovine svih osoba za koje se dokaže da su povezane s organiziranim kriminalom, za 70 posto bi se smanjilo djelovanje tih kriminalnih organizacija. Za to je neophodna volja vrha politike.

NACIONAL: Nakon 40 godina iskustva što smatrate najznačajnijim u svom profesionalnom životu?

– Uhićenje najvećeg bossa sicilijanske mafije Bernarda Provenzana 11. travnja 2006. U lijepom su mi sjećanju druženje s Falconeom, pisanje knjige “Kako izbjeći smrt od mafije”, kao i trenutak kad je pokajnik sicilijanske mafije Nino Giuffrè zatražio da se povjeri samo meni. Ali na početku karijere napisao sam 800 stranica tužbe, što je korumpirani tužitelj poništio arhiviravši proces protiv poznatog sicilijanskog mafijaškog bossa.

Komentiraj

Source:Sanja Mihaljinac