Sve ukazuje da bi 2017. mogla ući u anale kao godina povijesnih izbora koji će odlučiti tko će vladati ne samo u Parizu i Berlinu, već i u Strasbourgu – na glasovanju za novog predsjednika Europskog parlamenta 17. siječnja kada se, za razliku od prijašnjih izbora, očekuje prava utrka za glasove 751 zastupnika.

U utrku za predsjednika EP-a na mandat od dvije i pol godine ušli su Antonio Tajani iz Europske pučke stranke (kršćanski demokrati, EPP), najveće grupacije u Parlamentu, Gianni Pittella iz Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u EP-u (S&D), Guy Vershofstadt iz Saveza liberala i demokrata za Europu (ALDE), belgijska zastupnica Helga Stevens iz redova Europskih konzervativaca i reformista (ECR), talijanska europarlamentarka Eleonora Forenza iz Konfederalnog kluba zastupnika Ujedinjene Europske ljevice i Nordijske zelene ljevice (GUE/NGL), Britanka Jean Lambert (Zeleni/Europski slobodni savez), Piernicola Pedicini iz Kluba zastupnika Europa slobode i direktne demokracije i Laurentiu Rebega, rumunjski zastupnik iz Kluba zastupnika Europa nacija i sloboda.

Iako vodeće grupacije, EPP i S&D, prije službenih izbora uobičajeno sklope dogovor o budućem čelniku, takav se aranžman na ovim izborima ne treba očekivati. Prema pravilima, pobjednik na tajnom glasovanju mora osvojiti apsolutnu većinu važećih glasova, što znači 50 posto plus jedan glas. Kako parlament broji 751 zastupnika, za pobjedu je potrebno osvojiti 376 glasova.

Glavna borba između dvojice Talijana, kandidata EPP-a te S&D-a

EPP trenutno drži 216 mjesta u parlamentu, S&D 189, ECR 74 i ALDE 69, a ostala mjesta drže manje grupacije i nezavisni zastupnici. Zastupnici  prilikom glasovanja strane najčešće odabiru po stranačkoj liniji, ali i nacionalnoj, pri čemu se uvijek ističe da Njemačka ima 96 zastupnika, Francuska 74, a Italija i Velika Britanija 73.

Iako ti izbori nisu za građane previše uzbudljivi, mogu puno toga odrediti, ocjenjuju analitičari. Posebice upućuju na borbu između Tajanija, nekadašnjeg štićenika Silvija Berlusconija, i čelnika lijevog centra Pittelle, koji imaju različite poglede na vanjskopolitičke izazove poput pitanja približavanja Uniji Ukrajine i Srbije te stajališta prema Rusiji. Uz to, Pittella je na sva zvona objavio kraj “velikoj koaliciji” s EPP-om oko podjele čelnog mjesta EP-a i objavio križarski pohod protiv monopola desnog centra na europske institucije.

Naime, po ranijem dogovoru, sadašnjeg predsjednika i njemačkog socijaldemokrata Martina Schulza trebao bi zamijeniti netko iz EPP-a, no taj dogovor nakon ulaska Pittelle u utrku očito više ne vrijedi. U slučaju da bude izabran Tajani, čelnici svih triju europskih institucija, Europskog vijeća, Komisije i Parlamenta, bili bi pučani.

Tajani, bivši časnik talijanskog ratnog zrakoplovstva i novinar javne televizije RAI i lista Il Giornale, obećao je, u slučaju da postane predsjednik EP-a, “promjenu tempa”.

“Potreban nam je pragmatični parlament okrenut budućnosti”, kazao je Tajani prilikom predstavljanja svoje kandidature. No, šanse tog 63-godišnjeg Talijana koji je četiri puta biran kao zastupnik u EP-u i koji je predvodio izaslanstvo Berlusconijeve stranke “Forza Italia” u EP-u od 1999. do 2008. te potom obnašao dužnost povjerenika za transport, industriju i poduzetništvo, umanjuje činjenica da je socijalist Pittella također Talijan i da bi moglo doći do podjele u redovima talijanskih zastupnika.

Ne idu mu u prilog ni brojni prigovori da je kao povjerenik premalo učinio na sprečavanju skandala poznatog kao “Dieselgate”. Radi se o skandalu koji je izbio 2015. s proizvođačem automobila Volkswagen oko lažiranja podataka o emisiji štetnih plinova u dizelskim automobilima, što je otkrila američka Agencija za zaštitu okoliša. U prosincu 2016. EP je utvrdio da je Europska komisija kriva jer je propustila žurno djelovati nakon predočenih dokaza, a Tajaniju se zamjera da je u razdoblju dok je bio povjerenik između 2009. i 2014. mlako reagirao na upozorenja kolega iz parlamenta okupljenih oko agende zaštite okoliša.

Iako mnogi vjeruju da konzervativci s Tajanijem uvelike riskiraju, njega se doživljava kao “jaku figuru” unutar EPP-a.

“Vrlo je odan i pobijedio je u utrci za EPP-ova kandidata jer ga svi zastupnici poznaju”, kazao je njemački zastupnik Andreas Schwab.

Vođa EPP-a Manfred Weber je za njega kazao da je osoba koja “gradi mostove” između političkih snaga “unutar naše kuće i snažni je glas izvana”.

Matematika mu za sada ide u prilog zahvaljujući izglednoj koaliciji kršćanskih demokrata, konzervativaca i populista. S druge strane, Pittella bi mogao okupiti vrlo široku koaliciju socijalista, demokrata, liberala, zelenih i krajnjih ljevičara. Kako bi uvjerio konzervativce da se ujedine s EPP-om oko njegove kandidature, Tajani bi mogao obećati da će podržati stroge mjere štednje u cilju smanjivanja javne potrošnje, a analitičari nagađaju i da bi se, kako bi se dodvorio euroskepticima, mogao protiviti politici daljnjeg širenja Unije u bližoj budućnosti.

Pittella bi pak mogao podržati “rat” strogim mjerama štednje kako bi ujedinio ljevicu, zelene i zastupnike iz ALDE-a kojima su prioritet građanska prava, društvena jednakost i pitanja vezana uz očuvanje okoliša. Očekuje se da bi se mogao zauzeti i za promicanje odlučnije uloge EU-a glede integracije Ukrajine i Srbije u europsku obitelj.

Predstavljajući svoju kandidaturu, kazao je da nudi odgovor potrebi za promjenom i otvaranjem nove faze u Europskom parlamentu i europskim institucijama,

“Kao predsjednik EP-a, htio bih započeti jednu novu fazu u kojoj će sve grupacije, velike i male, imati jednaka prava i dostojanstvo u oblikovanju odluka ovog našeg doma. Kao predsjednik EP-a, moj će posao biti povećanje transparentnosti i demokratizacija procesa odlučivanja”, kazao je Pittella.

Svijet 2017. nije isti kao što je bio i “moramo naučiti lekcije koje proizlaze iz znakovitih promjena u svijetu”, kazao je Pittela nabrajajući Brexit, migrantsku krizu, rast radikalnih političkih snaga, pad Renzijeve vlade u Italiji te izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika.

“Jedni način na koji možemo pozitivno reagirati na te prijelomne događaje jest otvoriti institucije civilnom društvu, otvoriti parlament građanima, njihovim strahovima, nadama i zahtjevima”, poručio je Pittella i dodao da se “ne možemo, kako to EPP opsesivno predlaže” zatvoriti u kulu bjelokosnu iz straha da nas ne pobjede radikalne političke snage”.

“Ne želimo živjeti pod opsadom vlastitih građana”. EP predstavlja pola milijarde europskih građana. Rasprave i političke debate su u srži demokracije i jedini način postizanja kompromisa i praktičnih rješenja za unapređenje života ljudi”, smatra Pittella.

Izrazio je nadu da Tajani neće prihvatiti potporu ekstremističkih grupacija u parlamentu, smatrajući da bi bilo opasno da novi predsjednik EP-a bude izabran glasovima ksenofoba.

Guy Verhofstadt iz ALDE mogao bi presuditi izbore 

Analitičari pak spekuliraju, da iako su Tajani i Pittella glavni takmaci i svi očekuju duel dvojice Talijana, kao konačni bi pobjednik izbora mogao izaći Guy Verhofstad, poznat po vještini posredovanja između EPP-a i S&D, a mogao bi profitirati i od nezadovoljstva Europljana zbog dosadašnje prakse cikličke podjele predsjedanja parlamentom između kršćanskih demokrata i socijalista.

Verhofstadt je bio belgijski premijer devet godina od 1999. do 2008. Od 2009. zastupnik je u Europskom parlamentu, gdje predvodi ALDE, četvrtu po snazi grupaciju u parlamentu.

Jedan je od najglasnijih zagovornika europskog federalizma. Europski parlament ga je u rujnu imenovao svojim pregovaračem za Brexit. Međutim, uloga Europskog parlamenta u tim pregovorima nije velika, pa je Verhofstadtova pozicija puno slabija u odnosu na glavnog pregovorača Europske komisije Michela Barniera.

U ovoj se utrci pozicionirao kao alternativa desnom centru i pozvao “ljevicu da se okupi oko nekoga tko u stvari može pobijediti, nekoga tko je sposoban premostiti procijep između desnice i ljevice”.

A taj bi “netko”, kako primjećuju mediji, mogao biti “brbljavi Flamanac”.

Ljevica je smjesta odbacila taj prijedlog, priopćivši da su “parlamentu potrebni pravi, istinski kompetitivni izbori s više kandidata za predsjedničku dužnost na temelju različitih programskih prijedloga”.

“Ne trebamo se ničega bojati, tako funkcionira demokracija”, poručio je Pittella.

Iskusni političar i karizmatična pojava, 63-godišnji Verhostadt akumulirao je golemo znanje o EU i popularan je i izvan svoje grupacije. No njegov neuspjeli pokušaj da u svoj tabor ugura i euroskeptični i populistički talijanski Pokret pet zvjezdica (M5S), koji je propao zbog pobune u redovima liberala, najvjerojatnije je umanjio njegove šanse u pobjedu te se sve češće čuju nagađanja kako bi Verhofstadt mogao uoči glasovanja povući svoju kandidaturu.

U svakom slučaju, sljedeći predsjednik Europskog parlamenta najvjerojatnije će biti netko tko tečno govori talijanski jer i Verhofstadt jako dobro vlada tim jezikom.

Na posljednjim izborima 2014., Martin Schulz je drugi mandat osigurao već u prvoj rundi glasovanja. Podržalo ga je 409 od 612 zastupnika EP-a koji su glasali.