Glumica Kostadinka Velkovska rođena je 3. srpnja 1949. godine u Skoplju. Prije nešto više od pola stoljeća došla je u Zagreb na studij glume. U Skoplju tad nije bilo akademije, ali unatoč tome što je Beograd bio bliži, želja joj je bila studij u Zagrebu. Ne samo zato što su joj u Zagrebu studirali neki prijatelji iz Makedonije, već se i njezina obitelj preselila u glavni grad Hrvatske.
– “Taj me dolazak u Zagreb s 19 godina jako veselio, premlada sam bila i preambiciozna da bih imala negativna sjećanja na taj dio života. Glumce o kojima sam dotad samo čitala i gledala ih na televiziji, počela sam sretati uživo, a malo kasnije s njima sam i igrala na sceni. Pa to je bilo takvo uzbuđenje! Imala sam priliku ući u taj svijet, a Zagreb sam zamišljala kao grad intelektualaca i velike kulture, što je bio i ostao.
Najviše me impresionirao Košta Spaić, sjajan pedagog, kao i Izet Hajdarhodžić u čijoj sam klasi bila, te Rade Šerbedžija, primjerice. Spaić nam je na prvom satu svog kolegija rekao: “U startu morate naučiti trajati 40 godina.” To je nama 19-godišnjacima tada zvučalo ludo, ali je to zapravo jedino važno u mom poslu. Diplomirala sam kod Božidara Violića, a sjećam
se i sjajnog Bobija Marottija. To su sve redom bili profesori koji su aktivno igrali, a mi smo tad mogli igrati već nakon prve godine. Pa sad zamislite osjećaj da igrate uz svog profesora, makar samo statirao! To se ne da opisati. Isto tako, jako puno sam naučila gledajući probe. Ranko Marinković bio mi je jedan od omiljenih profesora, obožavali smo ga, kao i Zlatka Crnkovića, Tonka Lonzu… To su bili fenomenalni ljudi koji su se trudili i dok ne bismo napravili to što su željeli, ne bi nas pustili. A nije bilo uvijek lako, bilo je tu i suza, ali je to bilo jedno od mojih najljepših razdoblja u životu.”