Djeca umjetnika koja nastavljaju zanimanja svojih roditelja pod povećalom su i podložnija kritici. Nacional je istražio kako djecu poznatih glumaca doživljavaju tijekom glumačkog školovanja te smatraju li kolege ili profesori da imaju privilegije pri upisu na Akademiju

Iako nije rijedak slučaj da djeca nastavljaju posao ili zanimanja svojih roditelja, djeca javnih osoba koja nastavljaju obiteljsku tradiciju baveći se glumom, glazbom ili sličnim umjetničkim zanimanjima poput svojih roditelja, pod većim su povećalom i podložniji kritici. Ne samo da se bave istim poslom kao svoji roditelji, već djeca odrasla na sceni, iza scene, oko kazališta, u druženju s drugim glumcima, garderobijerima, kostimografima, otkrivaju neki novi svijet i vrlo često i nadmaše svoje roditelje. O tome govore i uspjesi Nacionalovih sugovornika koji već sad iza sebe imaju glavne uloge, a tek su na Akademiji dramske umjetnosti. Nacional je istražio kako se djeca poznatih hrvatskih glumaca i redatelja nose s teretom “obiteljskog stabla”, kako ih pritom gledaju pri upisu na Akademiju dramske umjetnosti ili Muzičke akademije, smatraju li kolege ili profesori njihov upis nepotizmom, a kako pak na uspjeh svoje djece gledaju njihovi roditelji…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj