GLAZBENE RECENZIJE: Tone Tuoro, Koolade

Tone Tuoro „Heat“ (Vlastito online izdanje): Hrvatski hip hop album godine, globalnog dosega

Anton Tone Dražić, umjetničkog imena Tone Tuoro, iz nekog je nepoznatog razloga ostao u sjeni hrvatske hip hop i trap scene – iako bi, ako je suditi po novom albumu „Heat“, trebao biti na samom vrhu. Početkom godine nenajavljeno je izbacio album „Shit U Ain’t Hurr“ iako je istovremeno pripremao novi studijski album „Heat“ koji ga svojom kvalitetom daleko nadmašuje. „Shit U Ain’t Hurr“ više je njegovo poigravanje ritmovima i produkcijom nego ozbiljan album. Dražić je dugogodišnji audio-producent i inženjer zvuka, rođen u Amsterdamu, a odrastao na relaciji London – Zagreb, što ujedno objašnjava njegov savršeni izgovor engleskog jezika, odnosno rap koji zvuči kao da je došao iz nekog engleskog skvota u kojem borave Afroamerikanci iz New Yorka. Ukratko, „Heat“ je pažljivo razrađen album u kojem se osjećaju njegovo odrastanje i utjecaj stare škole hip hopa, ali uz izražaj sjajno prilagođen žanru trapa koji trenutno dominira globalnim top ljestvicama, uz sjajan flow i rijetko prisutan groove. Pritom se Dražić poslužio pažljivo probranim sampleovima kao što su A Tribe Called Quest „Pad N Pen“, Crystal Waters „Gypsy Woman“, Slick Rick „La Di Da Di“ itd. Vrhunsku produkciju albuma, tekstove svih pjesama, rep na svim pjesmama, kao i sve aranžmane potpisuje talentirani Dražić, odnosno Tone Tuoro, s tim da se kao gosti u produkciji pojavljuju Lehady DJ Sani Agatha i sve hvaljeniji zagrebački producent globalnog uspjeha Arian „Strapazoot“ Vuica na pjesmama „Dead City“ i „Heat“. Album „Heat“ školski je primjer odličnog suvremenog hip hop albuma s kojim je Tuoro pokazao koliko je talentiran i koliko pažljivo razmišlja o aranžmanima, a prije svega o primjerenoj i jako, jako dobroj produkciji svake pjesme. Ne bi trebalo čuditi pojavi li se neka od pjesama s ovog albuma na top ljestvicama hip hopa širom svijeta jer ovo je album globalnog dosega i doista iznimno visoke kvalitete.

Koolade „1984“ (vlastito online izdanje): Odličan pokušaj – ali polovični proizvod

Matko Šašek – Koolade jedan je od najtraženijih i najhvaljenijih hrvatskih producenata koji je zaslužan za brojne hip hop albume koje su u suradnji s njim snimili Tram 11, Bolesna braća, Edo Maajka, Frenkie itd. Međutim, njegovu kvalitetu prepoznali su i brojni američki reperi pa je tako zaslužan i za produkciju albuma nekih velikih američkih hip hop zvijezda kao što su Masta Ace, Ghostafe Killah, Masta Killa iz Wu Tang Clana, Sean Price, Xzibit, Sadat X, Styles P, Bow Wow itd. Taj iskusni producent, ali i skladatelj koji je svojevremeno objavio i vrlo hvaljeni album s grupom Zebra Dots, tijekom lockdowna je, kao i mnogi producenti širom svijeta, osjetio da mu je posao ugrožen te je to vrijeme iskoristio kako bi snimio nešto po svom guštu i predstavio vlastito viđenje svijeta. Pritom svoja zapažanja nije opisivao riječima ni stihovima, već instrumentalnom ambijentalnom glazbom koja se temelji na trip hopu, grimeu, hip hopu i trapu. Dovoljno je pogledati naslove 10 pjesama, koliko ih je na ovom izdanju, da bi postalo jasno što je zapravo htio reći: „Problem“, „Reaction“, „Solution“, „TheNewNorm“, „Wallmart“, „Contradictions“, „Biowars“, „Secondwave“, „Cannedbeans“ i „Makeitfictionagain“. Kronika jednog vremena kroz emocije izražene isključivo ambijentalnom instrumentalnom glazbom. Ovaj album komotno bi mogao ući u katalog Ninja Tune Recordsa zbog svoje hrabrosti za eksperimente s novim zvukovima i beatovima koji tvore aktualnu trip hop, hip hop i grime scenu. Međutim, koliko god intrigantan na početku bio – s kreativnim skladateljskim zahvatima i producentskim finesama – album u drugoj polovici gubi na kvaliteti i zvuči kao da se Kooladeu iz nekog razloga žurilo da ga dovrši pa skladbe zvuče isforsirano i loše aranžirano. Iako su ideje dobre, realizacija je loša. Kao da mu je primarno stalo do toga da predstavi album kakav god bio, umjesto da se teži višim ciljevima. Prava šteta jer je ponudio odličan pristup instrumentalnoj elektroničkoj suvremenoj glazbi kroz koji je uspio izraziti svoje stavove i emocije, ali nažalost ne dovoljno kvalitetno.

Komentiraj