GLAZBENE RECENZIJE: Repetitor, Tina Čatlaić & Zagušljivi dim

Repetitor „Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“ (Moonlee Records): I dalje najbolji

Repetitor je bend koji uspijeva godinama držati poziciju najboljeg, i to bez uspona i padova uobičajenih za jednu grupu, zbog čega se svaki njihov novi album i novi doživljaj kroćenja buke nestrpljivo očekuju. Apsolutno nevjerojatna energija koja izlazi kroz njihove pjesme ponovo je prisutna i na novom, četvrtom studijskom albumu, koji je izašao pune četiri godine od posljednjeg albuma „Gde ćeš“ koji su promovirali širom Europe. Svugdje ih obožavaju, što potvrđuju i brojne pozitivne recenzije u kojima su proglašavani trenutno najboljim europskim gitarističkim post punk garažnim rock bendom. „Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“ rezultat je nagomilane kreativne energije nakon turiranja Europom, ali i lockdowna koji im je na neki način i dobro došao kako bi malo stali na loptu i realizirali nove pjesme. U tim pjesmama nastavljaju još davno započeti niz tekstova koji u svojoj jednostavnosti, ali i slojevitosti, zbog naglašenih neuobičajenih refrena i specifično složenih stihova s biranim riječima i gotovo uvijek vrlo jakim i jasnim porukama, na momente podsjećaju na Kojin opus. Glazbeno je Repetitor ponovo ponudio vrhunski sklad gitare, basa i bubnja u eksploziji rock energije, kojom su ponovo dokazali da pripadaju samom vrhu europske rock scene. Pritom valja naglasiti da su u nekim pjesmama („Roba s greškom“, „Kroz vetar“) ubacili u nižu brzinu te „zavaljali“ album teškim rifovima koji im sjajno leže i čine određeni pomak u njihovu specifičnom zvuku. Tako i pjesma „Danima“, koja je nastala zadnja kao rezultat lockdowna i u kojoj uopće nema gitare – a koju je Boris Vlastelica otpjevao uz pomoć dječjeg zbora – nimalo ne podsjeća na opus Repetitora. Kao, uostalom, i pjesma „Noćima“ koja zatvara album i otpjevana je samo uz gitaru. Iako te dvije pjesme, da li zbog minutaže albuma ili zbog želje za drugačijim zvukom, odstupaju od karakterističnog opusa benda, istovremeno ih predstavljaju kao ozbiljne skladatelje. Ostatak albuma zato nudi prepoznatljive pjesme koje pjevaju i vrište i Boris Vlastelica, i Ana Marija Cupin, i Milena Milutinović. Uglavnom, novi album je još jedan pun pogodak u njihovoj sjajnoj karijeri.

Tina Čatlaić & Zagušljivi dim „Plava Lily“ (PMK Records): Napokon hrvatski spoken word album

Sjever Hrvatske unazad par godina kroz brojne glazbenike i njihove projekte privlači sve veću pažnju. Tako se prije nekog vremena pojavila i sjajna grupa iz Čakovca Zagušljivi dim, koja je prošle godine neuobičajenim pristupom glazbi na svom debi albumu „Kranjecovi krugovi pakla“ izazvala svojevrsno divljenje, ponajviše zbog hrabrosti da ponude jednu instrumentalnu pjesmu dugu 53 minuta, ali izuzetnog naboja i snage. Kako god, ekipa Zagušljivog dima nastavila je stvarati glazbu za kazalište i za vlastiti gušt, a u nekom momentu upoznali su se sa svojom sugrađankom Tinom Čatlaić koja je prošlogodišnja dobitnica takozvanog Oskara znanja i dvostruka državna prvakinja i viceprvakinja iz hrvatskog jezika te maturantica koja je napisala maturu iz hrvatskog jezika bez greške, a dosad je objavila dvije zbirke pjesama koje je u suradnji s bendom Zagušljivi dim odlučila snimiti. Rezultat je „Plava Lily“. Okosnicu albuma čine na momente vrlo tmurne, depresivne i čemerne pjesme, ispunjene crnim humorom, ali i mračnim ispovjednim stihovima, oko kojih glazbenici Zagušljivog dima stvaraju glazbu. I koliko su njezine pjesme na momente mračno uzbudljive, privlačne u svojoj težini i neuobičajeno zrele za jednu 20-godišnju djevojku, toliko je njihova glazba na momente prikladna, a na momente nespretno spojena s njezinom poezijom. Moglo je to i bolje, ali i ovako je vrlo dobro. Njihova fuzija izrodila je vrlo dobar spoken word album kakav je nedostajao hrvatskoj glazbenoj sceni. Mračni gitaristički zvuk ambijentalne alternativne rock glazbe odlično prati stihove i čuje se da je riječ o glazbenicima koji promišljaju glazbu i pažljivo razrađuju aranžmane. Valja spomenuti da je album odlično producirao Saša Rajković Zarkoff. Sve u svemu, još jedan hrabar potez Zagušljivog dima i ponovo vrlo dobar rezultat koji dokazuje da je riječ o grupi na koju i te kako treba obratiti pažnju jer ima veliki potencijal koji će se tek razviti. Kao, uostalom, i talenti mlade Tine Čatlaić. Respektabilno glazbeno-scensko djelo koje funkcionira i samostalno kao diskografsko ostvarenje.

Komentiraj