Plazmatick „Hrđava vremena“ (PDV Records): Zavodljiva elektronička ambijentalna glazba

Glazba na albumu „Hrđava vremena“ zanimljiva je koliko i životopis autora koji ju je skladao, kao i podatak čemu je poslužila. Iza imena Plazmatick skriva se Marko Mihalinec koji već godinama stvara ambijentalnu elektroničku glazbu, a svoja prva tri albuma objavio je još devedesetih za nezavisnu etiketu Egoboo.bits koja je djelovala u sklopu Multimedijalnog instituta u Zagrebu. Autor je glazbe za film, kazalište i televiziju, koautor dvaju publicističkih djela posvećenih filmu i koautor hrvatskog horor romana „Kriza“. Nazivaju ga i pionirom novih medija u Hrvatskoj jer se zapravo primarno bavi grafičkim dizajnom i novim medijima. Stoga ne čudi što je jedan takav kreativac skladao glazbu koja je dospjela do Japana i poslužila kao soundtrack za memorijalnu izložbu slavnog japanskog fotografa Seijija Kurate koja je održana u Tokiju tijekom srpnja i kolovoza ove godine – iako je zapravo kompletan album snimljen još 2013. godine ali dosad nije bio objavljen. Album je u Hrvatskoj na vinilu objavila diskografska kuća PDV Records u limitiranoj nakladi od 100 primjeraka, dok mastering albuma potpisuje Thaddeus Moore koji je album masterirao u svom studiju u Oregonu u SAD-u. Ukratko, kada netko s takvom kreativnom prošlošću, tko istražuje umjetnost s više aspekata, odluči snimiti album baziran na elektroničkoj ambijentalnoj glazbi, jasno je da je u pitanju i izvanserijsko djelo. Deset elektronički zavodljivih skladbi koje istovremeno nude specifičnu emociju blisku filmskom izrazu, predstavljaju Mihalineca kao ozbiljnog skladatelja elektroničke glazbe koji glazbu promišlja, osjeća i nudi kroz svoju aranžersko skladateljsku kreativnost. Istovremeno moćno i nježno, snažno i plaho, ali vraški uzbudljivo pa ne čudi što su njegovu glazbenu kreativnost prepoznali i u Japanu. Glazbena podloga oslobođene mašte za koju je dovoljno zatvoriti oči. Jako dobro!

Sunnysiders „The Bridges“ (Dancing Bear Records): Ozbiljan blues album

Nakon triju studijskih albuma u deset godina i nastupa širom svijeta, uključujući i natjecanje u Memphisu na polufinalu 27. International Blues Challengea, splitski blues bend Sonnysiders našao je svoje diskografsko utočište u Dancing Bear Recordsu i albumom „The Bridges“ obilježio deset godina karijere. Da ne bi sve ostalo na njihovu viđenju bluesa, u goste su pozvali probranu ekipu bluzera pa se tako na albumu kao gosti pojavljuju: Yogi Lonich, Norman Beaker Trio, Manu Lanvin, Neno Belan & Fiumens, Zoran Čalić, Krešo Sonny Boy, Lorenzo Piccone, Denis Makin, Davor Hačić Hutch, Jerry T, Eric Jemm’s, Medo Hans, Electric Dan i Purple Johnny. Rezultat te suradnje je deset čistokrvnih blues skladbi od kojih su neke već pronašle svoje obožavatelje među radijskim glazbenim urednicima u SAD-u, Nizozemskoj i Francuskoj, gdje su Sunysiders postali dio obaveznog blues programa. Kako je bilo doista puno gostiju, tako je i album sniman na više lokacija – ili kako sami ističu, od Zagreba do Memphisa i od Manchestera do Šangaja. Ne želeći ništa prepustiti slučaju, Boris Hrepić – Hrepa i ekipa su uz svaku pjesmu na omotu albuma opisali kako je nastala, što je dalo dodatnu draž preslušavanju ovog doista kvalitetnog hrvatskog blues albuma kojemu je teško pronaći manu. Vjerni klasičnom blues rock izričaju, Sunnysiders nude deset pjesama među kojima se kriju doista pravi dragulji, ali i malo slabije pjesme – ponajprije zbog nešto slabijeg izgovora engleskog jezika – ali vrhunski odsvirane. Svejedno, sveukupni dojam je da se radi o vrlo dobrom blues albumu koji bi Sunnysiderse mogao povesti na višegodišnju turneju po blues klubovima Europe i SAD-a ako koronavirus jednoga dana nestane iz naših života.