Pavle Miljenović Quintet „Arrival“ (Croatia Records): Emotivno djelo sjajnog jazz gitarista

Nakon samo jednog slušanja albuma „Arrival“ jedno je sigurno – Pavle Miljenović veliki je emotivac. Sa svojim kvintetom i debi albumom „Begin“ predstavio se 2017. godine publici i ostavio snažan dojam. Dvije godine kasnije objavio je samostalni album „Upper Structures“ kojim je potvrdio sve što je nagovijestio debi albumom, a to je da je vrhunski jazz gitarist koji je tek započeo karijeru jazz skladatelja, aranžera i glazbenika. Novi album Pavla Miljenovića čine sjajne nove skladbe u kojima je bez zadrške oslobodio emocije i ispričao svoju jazz priču. Devet novih pjesama nastalo je u suradnji s pomno odabranim glazbenicima (Saša Nestorović na saksofonu, Hrvoje Galler za pianom, Zvonimir Šestak na kontrabasu i Borko Rupena na bubnjevima) koji su se savršeno uskladili u realizaciji Miljenovićevih glazbenih ideja. Njegove su melodije nježne ali snažne, a ritam blag i dinamičan. Iako je, na neki način, pustio da Nestorović svojim saksofonom vodi svih devet priča, njegova gitara gotovo je tu kao neki pripovjedač koji stvara prekrasan, već pomalo zaboravljeni jazz groove. Znalački aranžirane pjesme pune emocija i blagosti koje izviru iz njihove svirke, savršeno bi se uklopile u neki crno-bijeli francuski ljubavni film. Treba svakako pohvaliti i vrhunsku produkciju albuma koji je sniman u studiju Artesuono u Udinama, a za koju je uz Miljenovića zaslužan Stefano Amerio, na glasu kao jedan od najboljih snimatelja na svijetu kada je u pitanju akustična glazba. To se i te kako čuje i osjeti. Prekrasan jazz album.

Balkan Zoo & Nina Ćorić „Recycle“ (Croatia Records): Recikliranje romskih evergrina

Nema sumnje da album „Recycle“ ne bi nastao da nema Marija Rašića i njegovih kreativnih aranžmana, no glavna zvijezda tog albuma ipak je pjevačica Nina Ćorić. Balkan Zoo glazbeni je projekt basista Marija Rašića kojega mnogi poznaju i kao basista Gorana Bare, ali i Ede Maajke, kroz koji si on evidentno daje oduška i stvara glazbu za svoju dušu. Na novom albumu okupio je oko sebe vrhunske glazbenike (Mirsad Dalipi, Reo Radan, Zoran Majstorović, Nebojša Buhin, Joe Kaplowitz, Zvonimir Bajević) i odlučio obraditi najpoznatije romske pjesme u jazz aranžmanima koji se više oslanjaju na instrumentalnu glazbu, a manje na jazz. No negdje je putem sreo, čuo i pozvao pjevačicu Ninu Ćorić, koju neki pak poznaju kao izuzetno dobru i impresivnu pjevačicu flamenca. Zapravo, jedinu pjevačicu flamenca u Hrvatskoj koja je već ostvarila i inozemni uspjeh. I baš taj strastveni, lagano hrapavi glas, koji se kalio na španjolskim romskim pjesmama gitanosa, omogućio je Nini da se uživi u svima poznate romske evergrine kao što su „Đelem, đelem“, „Ederlezi“, „Čaje Šukarije“, „Gelam dade tudureste“, „Opa Cupa“ itd. Da i nema Marija Rašića i njegova Balkan Zoo benda, bilo bi prekrasno slušati njezinu strastvenu izvedbu. Rašić je sve te romske evergrine stavio unutar salonskog jazz izraza, bez potrebne hrabrosti za iskorak. Stoga su mu aranžmani nekako na prvu i očekivani, bez iznenađenja. Idealni za skupove sponzora, pripadnika visoke srednje klase i političara koji se žele približiti romskoj kulturi i glazbi pa će zvati Balkan Zoo i Ninu Ćorić da im interpretiraju najpoznatije romske pjesme na fini jazzy način. I tu možda dolazi do raskoraka između glazbenog i vokalnog dijela albuma „Recycle“. Nina Ćorić puna je strasti i evidentno se uživjela, no ta strast izvedbe na momente se gubi u pomalo kompleksnim aranžmanima koji iscrpljuju potrebnu energiju i snagu. Nije to uopće loše, naprotiv, no više aranžerske hrabrosti u recikliranju tradicionalnih romskih pjesama doista ne bi škodilo.