GLAZBENE RECENZIJE: nemanja, Vervet, Mihael Plantak

Autor:

 

nemanja „Cosmic Disco“ (YEM): Fenomenalan klupski soundtrack Nesvrstanih

Nakon što je na prvom albumu „Tarot Funk“, početkom 2019. , odao hommage zvuku Thai funka, Afro-funka, anatolijskog rocka sedamdesetih i kambodžanskog psych rocka šezdesetih – uz pažljivo složen koncept tako da su pjesme pisane za odabrane karte Tarota, čija simbolika u kombinaciji s glazbom stvara narativnu cjelinu koju slušatelj mora sam otkriti – Luka Šipetić odnosno projekt ‘nemanja’ nastavio je tim smjerom, miješajući utjecaje glazbe Gane, Nigerije, Lagosa, Tajlanda, Turske, Libanona, Kambodže i Perua. Gotovo nemoguća kombinacija, koja se u ovom slučaju pokazala dobitnom. Za razliku od prethodnog albuma, „Cosmic Disco“ je inspiriran „Tibetanskom knjigom mrtvih“ i svojom je glazbenom poetikom opisao dojmove nakon pročitane i proučene spomenute knjige. Rezultat je tog promišljanja i glazbenih utjecaja izuzetno slojevit album koji nudi sasvim novu vrstu glazbe kojoj je teško odrediti žanr, ali izmamljuje osmijeh i tjera na ples. Pritom se skladateljski i aranžerski sve zreliji Šipetić poigrao sa zabavnoglazbenom baštinom ex Jugoslavije, ubacujući disco i funk elemente tog razdoblja u pjesme inspirirane glazbenim utjecajima sa svih strana svijeta. Poput soundtracka Nesvrstanih i reminiscencije na zlatno doba jugoslavenskog disca 70-ih, i to u suvremenoj produkciji. Bez sumnje jedan od najoriginalnijih albuma posljednjih godina skladanih i objavljenih u Hrvatskoj, ktomu i odličan album kojem je teško pronaći manu.

Vervet „Dok plačeš i smiješ se“ (Dancing Bear Records): Veliko i ugodno iznenađenje

Iako grupa Vervet postoji još od 2002. , do danas je ostala u sjeni, na glasu tek kao dobra lokalna grupa iz istarskog Novigrada. Međutim, zahvaljujući evidentno upornom skladatelju, tekstopiscu, gitaristu i vokalu grupe Denisu Makinu, Vervet je dočekao svoj prvi album. Riječ je o materijalu koji predstavlja Makina kao vrsnog skladatelja i tekstopisca koji je dočekao svojih pet minuta. Od 11 izuzetno zrelih pjesama, barem polovica može komotno stati uz bok trenutnim hrvatskim rock hitovima. Pjesme su temeljito razrađene, uz aranžmane kojih se ne bi posramili ni svjetski rock bendovi. Pritom se nisu libili pozvati na suradnju i zbor OŠ Rivarela Novigrad u jednoj sjajnoj pjesmi velike izražajnosti i snage. Istovremeno je Makin jak i u baladama pa je pjesma „Izgubljena“ napravljena u maniri talijanskog šansonijera Paola Contea. Želeći naglasiti neke svoje pjesme, Makin je u goste pozvao Petera Lovšina i Davorina Bogovića koji gostuju o odličnoj pjesmi „Sloboda“, a tu je i Zoran Čalić sa svojim gitarističkim utjecajima i dionicama u pjesmi „Potrebe“ koja se, pak, odmiče od standardnog rocka prema bluesu i soulu njujorških ulica. Kompletan album održava taj jedan tihi soul zvuk, uz naglašene blues i rock momente i neskriveni utjecaj beogradske rock škole, od glazbe Riblje čorbe i Električnog orgazma do Van Gogha, ali s vlastitim pečatom. Grupi Vervet sada je samo potrebna publika. Sve ostalo su napravili i ponudili album koji je ujedno i jedno od najvećih i najugodnijih iznenađenja 2020. Valja spomenuti da, uz Makina, grupu Vervet čine Dušan Prosen, Tea Tidić, Marco Mattietti i Leo Anđelković koji se pokazao kao vrhunski producent, uz neizbježnu pomoć Denisa Makina.

Mihael Plantak „Who are you“ (vlastito online izdanje): Genijalac iz sjene

Ima tih nekih glazbenika koji stvaraju glazbu iz ljubavi prema glazbi, čak se i ne trudeći da ona dospije do publike. Po svemu sudeći je takav glazbenik i Mihael Plantak koji je u srpnju ove godine objavio svoj drugi album. Kao i nastupni, album je sam odsvirao i producirao te ga postavio na Bandcamp. Za razliku od debi albuma objavljenog u lipnju 2019. godine, koji je bio instrumentalno putovanje njegovim emotivnim toboganima, „Who Are You“ je s glazbom odlično spojio i tekst. Sama glazba temelji se na njegovim gitarističkim dionicama u kojima se poigrava koliko s ambijentalnom glazbom toliko i sa žestokim rock rifovima „ofarbanima“ bluesom i grungeom. Pritom je Plantakov glas izuzetno mekan i prijatan, uz vrlo pohvalan izgovor engleskog jezika, s obzirom na to da su sve pjesme na engleskom. Zapravo jedan vrlo suvremeni blues album odličnog kantautora i gitarista, jako dobre i pomalo neuobičajene produkcije te izuzetno maštovitih gitarističkih dionica koje na momente paraju fino zamišljene balade. Ima na albumu još mjesta za doradu i pomnije promišljanje aranžmana, ali je prvi dojam više nego ugodan pa se stoga album iskreno može preporučiti.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.