GLAZBENE RECENZIJE: Maja Posavec, Anette Cavon

Maja Posavec „Bye bye Saturn“ (Aquarius Records): Krivim putem k slavi

Kada se pojavila grupa Detour, svi su bili oduševljeni njihovom pjevačicom Majom Posavec. Dakako, uz glazbu grupe Detour za koju je bio i još uvijek je zaslužan Nenad Borgudan. S Detourom je Maja snimila tri albuma: „Detour“ (2006.), „TV“ (2009.) i „A što ak ja…“ (2014.) i otpjevala neke od najvećih hitova te grupe. Međutim, Posavec je sve više kao profesionalna glumica bila posvećena kazalištu pa je nakon trećeg albuma napustila grupu Detour. Četiri godine kasnije predstavila se solo albumom „Kada ne bih imala strah“, koji je zvučao previše apstraktno za domaću scenu iako se pjesmama nije imalo što puno prigovoriti osim naglašenog odmaka od klasičnih pop pjesama, što je za domaće tržište bilo previše avangardno. Godine 2019. s gitaristom Ivanom Kapecom snimila je slabo primijećen album „Večer s Cohenom“, da bi ovih dana objavila novi samostalni album „Bye bye Saturn“. Riječ je o kvalitetom i pjesmama izuzetno neujednačenom albumu u kojem se Maja Posavec više izgubila nego što se našla. Doduše, napokon je uvrstila neke svoje odlične kazališne pjesme, ali je i kroz ostale pjesme obznanila da joj se teško odmaknuti od kazališta. Po njezinim riječima, teško joj se odmaknuti i od svog „kulturalnog nasljeđa, djela svog odrastanja“, pri čemu je naglasila da joj se glazbeni ukus izmijenio od vremena odrastanja uz grupu Magazin i Doris Dragović, koje je na specifičan način uvrstila u svoje pjesme, te da je „njezino emotivno tijelo i dalje vezano uz to razdoblje i ona mu se u svojoj glazbi vraća i nanovo ga stvara s današnjeg mjesta”. Dio pjesama na albumu inspiriran je, dakle, raznim pop izvođačima poput Doris Dragović ili Anne Oxe i njihovim festivalskim nastupima, a zanimljivost je i da se na albumu našla i jedna obrada, a riječ je o pjesmi “Piši mi” grupe Magazin koju je Maja prepjevala u “Laži i meni”, a dio teksta jedne druge pjesme grupe Magazin iskoristila je u pjesmi “Avion”. Vrlo hrabar, pomalo začuđujući i neobičan potez koji joj nije donio ništa dobroga. Neka je ona odrastala uz pjesme grupe Magazin i festivalsko pjevanje Doris Dragović, ali gdje je tu Maja Posavec kao autorica svojih pjesama? Je li tu u pitanju kriza identiteta ili, pak, manjak inspiracije, nije poznato, no novi album Maje Posavec djeluje kaotično i nedorečeno. Kao da je jednim albumom pokušala objediniti sve ono što je na nju utjecalo tijekom godina, ne pazeći pritom odgovaraju li neke melodije stihovima, žanru ili vokalnom izrazu. Maja Posavec je vrhunska pjevačica prekrasnoga glasa, ali nikako da pronađe svog skladatelja koji će je vratiti u vrh domaće pop produkcije, što je, nažalost, pokazala i novim albumom.

Anette Cavon „Endless“ (MAST Produkcija): Prekrasno poigravanje glazbom

Anette Cavon je pseudonim Tene Novak, kantautorice i istražiteljice zvukova i melodija koja je unazad par godina privukla pažnju jedinstvenim skladbama, a krajem 2019. godine sa svojim je Anette Cavon Orchestra dala naslutiti kako bi mogao zvučati njezin novi samostalni album. U opisu svog rada Tena Novak kaže da je „Anette Cavon entitet sveobuhvatne univerzalne energije, a manifestira se kroz zvuk, konkretnije, stvaranje autorskih vokalno-instrumentalnih skladbi popraćenih vizualnim identitetom, a produkti te energije su filozofija bitka, konceptualizam, multimedijalnost, kompozicija, multiinstrumentalnost i vokalnost“. I zapravo je u pravu jer njezina glazba je puno više od same glazbe, a album „Endless“, koji je realizirala uz pomoć Hrvoja Pelicarića, njezino je uvjerljivo najbolje ostvarenje do sada. Svojevrsno remek-djelo ambijentalne glazbe. Gotovo da kroz svaki ton prenosi neke svoje emocije, kao i kroz izmišljeni univerzalni jezik kojim pjeva svoje pjesmama. Treba naglasiti da Tena Novak sama svira sve instrumente i pjeva sve svoje pjesme, a uz pomoć Pelicarića potpisala je i miks i mastering albuma. Iako su, kako kaže, pjesme originalno rađene za klavir i gitaru, radom na albumu sve su skladbe obogaćene brojnim instrumentima i tvore jedinstvenu glazbeno – emotivnu sliku. Ona se poigrava formama pop pjesama, ali i jazzom i soulom, uz svoj jedinstveni dodir i glazbeni pomak. Pomalo sanjivo, pomalo mračno, pomalo mistično i privlačno. Po njezinim riječima, album je nastajao četiri godine, odnosno sve su pjesme odležale koliko je bilo potrebno da sazru za objavljivanje, a to se na albumu čuje i osjeti. Nema im se što oduzeti niti dodati. Čine prekrasnu glazbenu cjelina ispunjenu emocijama i prekrasnom opuštajućom glazbom kojoj se samo treba prepustiti.

 

Komentiraj