GLAZBENE RECENZIJE: Kandžija, Damir Avdić, Gile & Magic Bush

Kandžija „Plafon“ (Zlatne Žbice): Zenit karijere

Prošle su pune četiri godine od posljednjeg studijskog albuma Kandžije i Golih žena „Nema labavo“. Njegova i njihova najboljeg albuma u karijeri, od kojeg je malo tko vjerovao da će snimiti bolji. Sad su se, u pomalo nezgodnom terminu pred sam kraj godine, kada se već zaključuju godišnje liste najboljih albuma, pojavili s novim albumom „Plafon“. Najavili su ga singlovima “Magična butra”, “Seljak” i “Državna sisa” pa je bilo jasno da nas očekuje nastavak serije pjesama s albuma „Nema labavo“ iako mekši i plesniji. „Plafon“ je odličan album s nekoliko važnih momenata koje treba naglasiti. Produkcija koju potpisuju Luka Tralić Shot i Kandžija, svrstava ga među bolje producirane albume u Hrvatskoj ove godine. Sve je tu na svome mjestu, a fenomenalni sirovi funky groove u fuziji s glazbenim trendovima, doista se kod nas rijetko čuje. Povrh toga, Kandžija je vrhunski majstor cinizma, kralj sarkazma, zvijezda sprdanja, šampion ironije i ministar zdravog humora. Njegovi tekstovi savršeno opisuju hrvatsko društvo pa je i samo čitanje pjesama uz ugašeni zvuk ludo zabavno. Pritom valja naglasiti da su Gole žene danas najbolji hrvatski funk bend, svirački nadmoćan i nevjerojatno uvjerljiv. Ako je „Nema labavo“ bio vrhunac karijere Kandžije i Golih žena, onda je „Plafon“ zasigurno na toj razini. Tako savršeni nastavak malo tko se usudio očekivati.

Damir Avdić „Radikalno šik“ (vlastito online izdanje): Nastavak sjajnog niza albuma

Kad je Damir Avdić 2004. za etiketu Slušaj najglasnije objavio prvi samostalni album „…od trnja i žaoka“, s naslovnicom na kojoj je prekrižena glava Che Guevare, te sve popratio izjavom da je Che Guevara danas samo brend bilo je jasno da smo dobili jedinstvenog kantautora koji je nestrpljivo čekao da jasno i glasno ispsuje svijet. Svaki sljedeći album već je svojim naslovom svjedočio o snazi Avdićeva poetskog izraza i čvrstog kritičkog stava: „Život je raj“ (2010.), „Mein Kapital“ (2012.), „Human Reich“ (2013.), „Manjina“ (2015.), „Amerika“ (2017.) te najnoviji „Radikalno šik“. Novi album „Radikalno šik“ objavljen ovih dana na njegovoj stranici na Bandcampu, kao i gotovo sva dosadašnja izdanja, nastavak je sjajnog niza albuma. Stihove i dalje prate žestoki rifovi električne gitare koji pojačavaju snagu izraza i emociju. Avdić nema konkurenciju u načinu na koji ocrtava vrijeme i svijet u kojem živimo: „Hiljadu mu lobista, pokupiše Assangea, a ne skidoše Madura, hiljadu mi lobista, partijska je knjižica, jača od Dark Neta“. Avdić na novom albumu nastavlja secirati društvo finim rezovima, ali uz gromoglasnu buku teških riječi i savršeno složenih stihova, kao u pjesmi „Spomenik“: „Ovdje počiva spomenik žrtvama ekonomskog nasilja. Ovdje vlada multikultura neoliberalne prisile. Slavimo različitosti da ne vidimo razliku. Slavimo rase, spolove, religije, nacije, a samo klasna je razlika što nam sve uslovljava. Ovdje živi gomila uplašenih individua. Mjerkaju se zubima, gledaju, a ne vide da klasna je razlika koja ih razdvaja.“

Gile & Magic Bush „Retko svirane pesme“ (Odličan hrčak): Nepoznat, ali kvalitetan Gile

Mnogi glazbenici tijekom karijere vode paralelne, „skrivene“ kreativne živote. Jedan od njih je i frontmen Električnog orgazma Srđan Gojković Gile. Tijekom godina on je uz rad s Električnim orgazmom skladao i snimio mnoge pjesme i albume koji su iz nekoga razloga ostali u sjeni njegova rada u matičnom bendu ili su slabije poznati. Upravo zato odlučio je objaviti album prikladno nazvan „Retko svirane pesme“, koji je snimio uživo s grupom Magic Bush u ožujku ove godine u Domu omladine u Beogradu. Na albumu se među čak 20 pjesama mogu naći pjesme koje je Gojković snimio za filmove „Kako je propao rokenrol“ i „Crni bombarder“, pjesme sa samostalnog albuma „Evo sad vidiš da može“, s albuma koje je stvarao s Vladom Divljanom „Rokenrol za decu“, „Rokenrol bukvar“, „Lutka koja kaže ne“, iz rada sa supergrupom Vlada, Gile, Piko i Švaba, ali i pjesme iz opusa Električnog orgazma koje su vrlo rijetko izvodili. Rezultat je odličan uvid u autorski rad Srđana Gojkovića Gileta, odnosno fini presjek njegove karijere. Pritom valja naglasiti da se više nego odlično spojio s pratećom grupom Magic Bush, koja svim pjesmama daje potreban odmak od Električnog orgazma i novu svježinu njegovu karakterističnom pitkom rock’n’roll izrazu.

Komentiraj