Jurica Leikauff „Curves“ (Croatia Records): Odličan instrumentalni feel good album

Nakon što se 2017. godine debi albumom „Rush“ predstavio i kao odličan skladatelj i aranžer, a ne samo traženi i cijenjeni studijski glazbenik, klavijaturist Jurica Leikauff odlučio je na novom albumu nastaviti upravo tamo gdje je stao na prethodnom. Novi album je sjajan, čak fenomenalan ambijentalni groove soula, funka i jazza u svih 11 instrumentalnih pjesama koje unisono govore koliko je Leikauff dobar glazbenik, skladatelj i aranžer. Uz pomoć svojih kolega iz studija i s pozornica snimio je još jedno impresivno instrumentalno djelo. Istini za volju, mogao je baš i navesti njihova imena i prezimena, bez obzira na to što više manje svi znaju o kome je riječ. Barem kao neki znak pažnje ili kao putokaz za slušatelje koji se prvi put susreću s njegovom glazbom i na momente virtuoznim pasažima njegovih kolega. Nijedna od 11 pjesama posebno ne iskače, ali gotovo svaka priča neku svoju priču koju je Leikauff sveo pod zajednički nazivnik „Curves“ odnosno zakrivljenje. Odličnim uvodnim rečenicama opisao je što se krije iza nastanka ovog albuma i samih pjesama, s takvom lakoćom i poetikom da je komotno mogao jednu od pjesama obogatiti tim tekstom. Recimo, uz gosta koji bi toplim baritonom ispričao uvodnu priču, dao bi svojoj glazbi jednu potpuno novu dimenziju, novi pristup lounge soul funk jazzu. Priča bi se dobro uklopila u skladbu „Passy“ koja bi se tako možda upravo zbog vokalne dionice i odličnog teksta zavrtjela češće na radiopostajama. Malo hrabrosti sigurno bi pomoglo cjelokupnom dojmu. Svakako treba spomenuti i vrlu dobru produkciju albuma koju je Leikauff potpisao s Edinom Tahirovićem koji je radio miks i mastering albuma, a zanimljivo je da su pjesme nastajale u čak sedam studija, što se u konačnici nimalo ne osjeti. Odličan instrumentalni feel good album!

Diyala „Spoil the Fun“ (Vlastito online izdanje): Postapokaliptična elektronička underground distopija

Diyala je objavila novi EP nakon pet godina pauze. Preciznije, prvo izdanje od odličnog albuma „World Raw 3“ iz 2017. godine. Bez prevelikih iznenađenja Diyala je nastavila u svom underground eksperimentalnom elektroničkom grime stilu, uz već provjerenog producenta Masturbeatora odnosno Andriju Krivokapića, čiji rad u evoluciji grimea i doprinos elektroničkom undergroundu još uvijek nisu dovoljno prepoznati. No doći će i taj dan. Diyala se ponovo pokazala i dokazala kao neokrunjena rap kraljica mračnog elektroničkog undergrounda, što joj je istovremeno i mana i prednost. Mana jer se s tim glazbenim stilom gotovo ne može probiti na neku površinu i postati vidljivija, osim malom broju obožavatelja ili poštovatelja kvalitetne glazbe bez obzira na žanr. Prednost jer je jedina predstavnica tog žanra, bez sklonosti kompromisima, a zvuči kao da je jučer stigla s prljavih njujorških ulica, iz nekog mračnog kluba u kojem je zvijezda. Ukratko, zvuči svjetski, iako je svijet još nije upoznao, kao ni slušatelji u Hrvatskoj. Neće je ni upoznati ostane li na liniji samopromocije na društvenim mrežama i vlastitih online izdanja, bez podrške neke agencije ili diskografske kuće koja bi joj dala vjetar u leđa i pogurala je u svijet. S obzirom na to što radi, bit će to vrlo težak i zahtjevan zadatak jer treba probiti brojne barijere kako bi došla do šire publike. Diyalin novi EP karakteriziraju mračni elektronički zvuk i brutalni hard core rap kao vrhunac provokativnog elektroničkog undergrounda – i kao takav zaista je vrhunski glazbeni produkt, ali za vrlo probranu publiku. Treba izdvojiti odličnu pjesmu „Runnin“ koja bi se savršena uklopila u neki nabrijani znanstvenofantastični film smješten u distopijsko, postapokaliptično okružje. Iskrena i topla preporuka za ljubitelje drugačijeg elektroničkog sounda.