Dramski glumac, redatelj i kazališni pedagog Dubravko Dujšin rođen je 12. rujna 1894. godine u Zadru. Maturirao je u splitskoj realnoj gimnaziji 1911. godine, kraće prosvjetno-politički djelovao u Rijeci te surađivao u Supilovu Novom listu. Godine 1912. upisao je studij na trgovačkoj akademiji Università Commerciale Bocconi u Milanu pa se na početku I. svjetskog rata vratio se u Split i zaposlio kao knjigovođa.

God. 1916–18. bio vojnik u Boki kotorskoj. Nakon što je demobiliziran u činu poručnika i zapovjednika Igala, 1919. dolazi u Zagreb, upisuje studij prava i tek utemeljenu Gavellinu Državnu glumačku školu.

Prvi put nastupio je na pozornici HNK 1920. u epizodnoj ulozi u Vojnovićevoj ‘Gospođi sa suncokretom’. Iste godine oženio se slikaricom Katarinom Gattin (Cata Dujšin-Ribar). Glumačku školu završio 1922, prekinuo studij prava i otada je stalnim članom drame HNK u Zagrebu. Prvih godina tumačio je uloge mladih ljubavnika, a kritičari su isticali njegovu dikciju. Nastupao i u operetnim, opernim, pa i baletnim predstavama.

Vrh hrvatskoga glumstva dosegnuo je ulogama Marka Antonija (W. Shakespeare, Antonije i Kleopatra), Marka Barića (M. Begović, Bez trećega), Borkmana (H. Ibsen, Johan Gabriel Borkman), Macbetha (Shakespeare, Macbeth), Smrti (Begović, Pustolov pred vratima), Porfirija Petroviča (F. M. Dostojevski–G. Baty, Zločin i kazna), Leara (Shakespeare, Kralj Lear), Hasanage (M. Ogrizović, Hasanaginica), Dantona (G. Büchner, Dantonova smrt), Tartuffea (Molière, Tartuffe), Dunda Maroja (M. Držić, Dundo Maroje), Ante Starčevića (A. Cesarec, Sin domovine), Lukana (M. Budak i T. Strozzi, Ognjište), Tezeja (J. Racine, Fedra), Nesretnikova (A. N. Ostrovski, Šuma).