GLAZBENE RECENZIJE: Hibrid Inc., Baltazar, Doringo

Hibrid Inc. „Na pola puta“ (Podmornica/Submarine Vibes): Remek-djelo elektroakustične glazbe

Dino Aganović, koji već godinama stvara elektroničku glazbu pod pseudonimom Hibrid, dobro je poznato ime poznavateljima regionalne elektroničke scene. Taj Sarajlija već je odavno mnogima ušao u uho svojim nekonvencionalnim radovima, odličnim spotovima i nadasve kreativnim pristupom elektroničkoj glazbi. Novi album pravo je i ozbiljno skladateljsko djelo elektroakustične glazbe u kojem se Aganović poigrao produkcijom koristeći stečeno znanje i maštu kako bi pojedine momente naglasio, umanjio ili izdvojio. Kroz niz nepravilnih ritmova i impresivnih momenata, a u nevjerojatnom skladu s gostujućim vokalima, Aganović plete svoje skladbe oko njihove kreativnosti. Od gostujućih vokala – koji na ovom albumu zapravo preuzimaju glavnu ulogu – pojavljuju se Sara Renar, Malbeku, Belma Zvizdić, Naomi Druškić, Amila Tabaković, Saša Peševski – Pecipaja, Edin Baljić, Harisa, Enida Delimustafić i Rej Popović – Čovjekoliki Reper. Na pijaninu je gostovao Naomi Druškić, na violini Melika Hadžić, Jelisaveta Sćelović Gluvić, na harmonici Amela Frljučkić, a na saksofonu Nađa Čardžić, s tim da glazbu na albumu uz Aganovića potpisuje i njegov stari suradnik, gitarist Adnan Salihović. I dok su Marco Grabber i Boštjan Golinar – Bastian 2018. godine stvorili vrhunsko elektroničko ostvarenje bazirano na downtempu, spojivši klasičnu glazbu s elektroničkim ritmovima i melodijama, Hibrid je otišao korak dalje i kroz suradnje sa spomenutim glazbenicima proizveo jedno novo, veliko i važno elektroakustično ostvarenje koje stalno traži da ga se sluša ispočetka, pri čemu se sa svakim novim preslušavanjem otkrivaju neki novi detalji.

Baltazar „Pogled broj 13“ (Dallas Records): Ugodno iznenađenje iz Istre

Kakvi ljuti rokeri iz Istre! Bez suvišne filozofije i kalkuliranja, grupa Baltazar, predvođena Leom Anđelkovićem kao glavnim vokalom i gitaristom, snimila je iznenađujuće dobar rock album na hrvatskom jeziku. Prvi put su se na sceni pojavili s debi albumom „Nemirno dijete“ još prije sedam godina i iz nepoznatih razloga držali dobar dio pjesama „na ledu“ te ih tek sada pustili u život. Štoviše, većina je pjesama i snimljena prije sedam godina, i to u jednoj staroj istarskoj kamenoj kući iz 18. stoljeća. Tražili su sirovi rock zvuk snimljen uživo i to su i dobili. Dapače, upravo je ta sirova energija pozitivna strana ovog albuma s 13 pjesama prožetih r’n’r adrenalinom i neizostavnim istarskim momentima, kako kroz pojedine melodije tako i kroz tekstove. Bazični rock groove, ali nevjerojatno nabrijan i energičan, uz potrebnu melodioznost, blizak zvuku Black Sabatha i Guns’n’Rosesa, ali ipak dovoljno odmaknut da zvuči upravo kao Baltazar. Čak iako je nekako uronjen u prošlost i vrijeme svojih rock heroja, Baltazar zvuči svježe. Pritom Anđelković ostavlja dojam iskusnog rock pjevača koji zna i može pustiti odličan vrisak, ali i lijepo zapjevati. Baltazarov vokal i aranžmani privukli su i Tinu Kresnik, koja im se pridružila u više nego pristojnom duetu „Srećo“. I koliko god su dobri u žestokim pjesmama, toliko su uvjerljivi i u baladama, poput pjesme „Dokazi“. Pritom treba svakako pohvaliti odlične gitarističke rifove koji paraju svih 13 pjesama na način koji se u hrvatskoj rock produkciji ne čuje često. Izbjegavši sladunjavost grupe Vatra, estradno podilaženje Opće opasnosti i blues depresiju Gorana Bareta i Majki, grupa Baltazar ponudila je, konačno, nepretenciozni rock album koji ne koketira s drugim žanrovima i stoga zaslužuje iskočiti u prvi plan. Više nego ugodno iznenađenje. Dallas Records bi od njih mogao napraviti veliki rock bend.

Doringo „Gužva u svemiru“ (Hitchtone Music & Promotion): Instrumentalni album ispunjen originalnim stilom

Dinko Čvorović – Doringo svestrani je umjetnik koji je svoju kreativnost usmjerio u glazbu, fotografiju te režiju videospotova. Kako mu je glazba najvažnija, kroz nju stvara vlastiti svijet, drugačiji od ostalih i neobično privlačan. Na novom, drugom albumu, Doringovi stalni suradnici su Mihovil Jurdana na basu i Damir Mihaljević na bubnjevima, a svakako treba spomenuti i gostujuće glazbenike koji su na albumu ostavili traga; to su Orjen Riđanović na akustičnoj gitari, Aldo Foško na bas klarinetu, Mak Murtić na saksofonu i Lucija Stanojević na violini. Kroz osam instrumentalnih pjesama isprepliću se surf rock, world music inspiriran hrvatskim, ali i kineskim motivima te neka vrsta progresivnog rocka. Kao da su se Nemanja i The Bambi Molesters našli na nekom zajedničkom sessionu i otpustili kočnice. Neobično privlačno i originalno, možda djelomice nedorečeno, ali svakako zanimljivo ostvarenje koje će pronaći svoju publiku željnu drugačije glazbe.

Komentiraj