Razni izvođači „Family Things Vol. 1“ (Deep Inspiration Show Records): Šlag na tortu

Nakon što su se u Hrvatskoj već duboko ukorijenili promovirajući svoj odličan deep house jazzy sound kroz četiri do sada objavljena izdanja, Jan Kinčl i Regis Kattie udružili su se s Borutom Cvajnerom i potpisali ugovor za njemačku diskografsku kuću Deep Inspiration Show Records. Rezultat je kompilacija na kojoj su se, uz spomenutu trojku, našli Melchior Sultana & Janelle Pulo, Jan Ketel & Siggatunez te Dan Piu. Međutim, koliko god DIS Records želio predstaviti svoje nove članove obitelji, toliko trojka iz Hrvatske odskače od ostalih izuzetno dobrim deep house jazzy zvukom i stilom koji već na prvu zvuči drugačije, bolje i podatnije. Ne toliko ukalupljeni u tipičan deep house kao ostali, Kinčl, Cvajner i Kattie nude jedan profinjeni stil s kojim su nas već ranije upoznali, s tim da su na aktualnom singlu „Paint It Black“ sjajno nametnuli bas liniju kao vodeću nit uz već standardni deep house ritam i odlično sempliran vokal. „Family Things Vol 1“, 12 inčni EP, odličan je uvid u aktualni zvuk koji DIS Records promovira, nudeći deephouse, SloMo, disco, house, chill, soul i jazzy sound 2020. godine, kojem je „Paint In Black“ Kinčla, Cvajnera i Kattiea došao kao šlag na tortu i odličan je početak njihove europske karijere.

Vinko Ćemeraš & Talvi Tuuli „Na putu“ (Universal Music Hrvatska): Moglo je to i bolje

Vinko Ćemeraš bio je pobjednik posljednje sezone TV showa „The Voice“. Očekivano, ušao je u studio te će ovih dana objaviti svoj prvi album. Bez ikakve sumnje, riječ je o momku izuzetno lijepog i snažnog glasa kojem su predviđali sjajnu karijeru, ali sudeći po nastupnom albumu, to je, blago rečeno, upitno. Za produkciju albuma „Na putu” zaslužan je Srđan Sekulović – Skansi, koji je i napisao većinu materijala i kojemu se za produkciju nema što prigovoriti. Štoviše, to je možda i najbolji aspekt albuma. Uz Sekulovića su svoj obol uspjehu Vinka Ćemeraša dali Aljoša Šerić, Gina Viktorija Damjanović, Dominik Žagmešter, Dalibor Grubačević, Matej Milošev, Nikša Bratoš i Miroslav Lesić. Negdje tijekom lipnja Vinko je izašao pred publiku sa singlom „Samo da si tu“ i ušao na domaću top ljestvicu među 20 pjesama, ali bez zapaženijeg uspjeha. Uslijedila je „Nauči me“, otprilike istog dometa. I sada bi trebao nastupiti hype vezan uz debi album talentiranog mladog pjevača, ali po svemu sudeći, to se neće dogoditi. Riječ je dvjema obradama i osam autorskih pjesama, od kojih su dvije već „ispucane“. Dakle, Vinku ostaje još šest pjesama s kojima bi mogao nešto pokušati napraviti – da ga se primijeti, da ga se čuje i zavoli. I tu dolazimo do elementarnog problema, a to su skladbe Srđana Sekulovića Skansija i Aljoše Šerića. Teško im je nešto konkretno zamjeriti, ali one više pripadaju zapadnoeuropskim top ljestvicama („Zrno i pijesak“ koju potpisuje Šerić), a manjim djelom i domaćoj mlakoj sceni zabavno-glazbenih umirovljenika. Ćemeraša je ipak trebalo smjestiti u neku „ladicu“ i dovesti do vrha slijedeći određeni žanr. Njegov nastupni album mješavina je svega i svačega, s naglaskom na classic rock uz forsirani pop prizvuk, kako bi se u prvi plan izbacio njegov vokal – no danas to doista nije dovoljno. Njegov glas savršen je za, recimo, brit pop stil koji na momente izvire iz pjesama („Dobro je“, ponovo autorska pjesma Aljoše Šerića), ali koji je trebalo više prilagoditi domaćem tržištu iako spomenuta pjesma neodoljivo podsjeća na opus grupe Pavel. Nije to sve skupa loše, ali takav talentirani mladi pjevač treba imati barem tri hita, a potom sve ostalo, a na ovom albumu nema nijednog hita, kamoli tri. Posao Sekulovića i Šerića trebao je upravo biti skladanje pjesama s kojima će Ćemeraš osvojiti domaće ljestvice. U tome su samo djelomično uspjeli, za što dio krivnje snose i skladatelji, ali i izuzetno loša situacija na domaćoj zabavno-glazbenoj sceni zatrovanoj lošim ukusom. Svejedno, Vinko Ćemeraš je i te kako talentirani mladi pjevač kojem samo trebaju čvrsti živci, velika tvrdoglavost i dobar ukus.